Komentari

narubu.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing


  • Spuky

    ja sam jučer tumarala u potrazi za poklonima, uspješno:) ....a već neko vrijeme želim sve prespavati. Sutra je novi dan:))

    avatar

    15.12.2005. (22:57)    -   -   -   -  

  • mspekulj

    Vrlo lijepi blog. I grafički i sadržajno. Bravo!

    avatar

    16.12.2005. (00:14)    -   -   -   -  

  • mspekulj

    Upravo sam Vaš blog uvrstio na svom blogu u rubriku prijateljskih blogova. Vrlo se radujem našem možebitnom virtualnom prijateljstvu. Prijateljstva mogu ljude duhovno obogaćivati i oplemenjivati i ako i kada su možda samo virtualna.

    avatar

    16.12.2005. (09:58)    -   -   -   -  

  • Na rubu ...

    mspekulj-u :) drago mi je. uzvraćam i nadam se prijateljstvu.

    avatar

    16.12.2005. (10:49)    -   -   -   -  

  • i am

    moram dodati :počašćena sam. zahvaljujem.

    avatar

    16.12.2005. (10:59)    -   -   -   -  

  • mspekulj

    Vaš mi je blog zapeo za oko, uz nekoliko drugih blogova što sam ih zapazio prelistavajući nekoliko desetaka jučerašnjih postova. Inače, preko blogova komuniciram manje-više jedanput tjedno (volio bih i češće, ali rijetko nalazim više vremena). Vlatiti blog planiram osvježavati i nešto rjeđe. Daleko mi je najvažnija kvaliteta i zanimljivost osobe s kojom komuniciram. Vaš ću blog sigurno posjećivati i s vama rado barem jedanput tjedno razmijeniti po koju misao. Jako mi se dopada Vaša, ne znam kako da to najbolje kažem a da me možda Vi ili netko drugi tko eventualno također čita Vaš post i komentare u njemu, naročito ako se radi o nekom Vama bliskome, pogrešno ne shvati, dakle stanovita Vaša fina, profinjena jednostavnost. To se dosta rijetko sreće. Najčešće, ili ima profinjenosti, a nema jednostavnosti, ili ima jednostavnosti, a nema profinjenosti. Svaka čast! Ni ja nisam jutarnji tip i razumijem Vas kako Vam je kad morate već u 7 sati ujutro biti na poslu. Suosjećam.

    avatar

    16.12.2005. (18:28)    -   -   -   -  

  • i am

    danas sam čitala vaš blog i web stranicu. izlistala sam si dosta toga jer volim čitati po starinski. na moju žalost to mi je ostalo na poslu. obožavam knjige, iako trenutno iz jednog pozitivnog razloga nemam previše vremena za njih, a ni za sebe koliko bih željela. moram priznati da sam pogledala i blogove vaših prijatelja. čitamo se :)

    avatar

    16.12.2005. (20:00)    -   -   -   -  

  • mspekulj

    Hm, što se webova i blogova mojih prijatelja tiče, nemaju ih, dakako, svi. Osim toga, s nekima od njih sam u više ili manje samo suradničkim odnosima. Inače, u unitarijansko-univerzalističkom svjetonazoru (pogledu na život i svijet), koji možete poprilično naslutiti iz mojega bloga (ali i web-a Zajednice UU-HR u kojoj obnašam dužnost koordinatora) podrazumjevajući temelj i poveznica su samo najosnovnije, najuniverzalnije humanističke zasade, izvan toga ima poprilično različitosti koje nisu nikakav problem, nego, zapravo, upravo obratno. Različitosti u mišljenjima se ne samo uvažavaju, nego su, zapravo, dobrodošle (barem načelno, netko se u praksi s tim lakše nosi, a netko teže). Tako je, dakle, i u tom krugu prijatelja kojem pripadam. Jedni od drugih učimo, pokušavajući - koliko smo različiti - jedni druge razumjeti, a ako i kada se možda ne razumijemo, nastojimo različitosti prijateljski tolerirati. Čvrsto nas povezuju samo doista najosnovnije, najuniverzalnije humanističke zasade. Da, teško je danas naći više vremena za spokojno čitanje, naročito ozbiljnijih i opsežnijih tekstova, a posebno za iole dublje razmišljanje o takvim tekstovima kako bi se od njihova čitanja imalo što više koristi u smislu veće emotivne zrelosti i više životne mudrosti. A nije lako niti odabirati za sebe između informacija i poruka kojima smo u nevjerojatnoj količini izloženi, prepoznati vrednije od manje vrijednog. Osim toga, sve smo manje u prirodnom ambijentu, kojega smo daleko sastavniji dio nego ambijenta u kojemu zapravo najčešće i najviše živimo. I onda, kad se suočimo s nekom iznenadnom prirodnom nevoljom, s bolešću (vlastitom ili nekoga u najbližoj okolini), sa smrću nekoga bliskoga - nerijetko smo posve zbunjeni, izgubljeni, zatečeni, a radi se o nečemu najprirodnijem. Kako je duboka i prirodna, s kolikim mirom napisana, "Utjeha kose" Antuna Gustava Matoša što ste je na svom blogu posvetili Frani! Mi smo danas u takvim situacijama najčešće u - panici. U svakodnevnom životu komuniciramo na brzinu i vrlo površno, često nemamo vremena niti za sebe same (s tim da nerijekto od sebe samih zapravo bježimo), a kamoli za druge. Ipak, hvala Bogu, ima nas koji svejedno nađemo nešto vremena i za sebe i za druge. Makar putem bloga. No, to je posebna tema. Srdačan pozdrav do ponovnog čitanja!

    avatar

    16.12.2005. (21:50)    -   -   -   -  

  • Plavusha Rose

    bas si dobro rekla sad POVUCI SE U SEBE I TAMO I OSTANI tako je nekad sve lakse------ lipa slicica crne macke (ne znan zasto su ljudi praznovjerni) ajde kis dodji jos koji put do mene

    avatar

    16.12.2005. (22:12)    -   -   -   -  

  • life_and_stuff

    "povuci se u sebe i ostani tamo" Ajme, ovo mi je jedina misao ovih dana..

    avatar

    19.12.2005. (15:54)    -   -   -   -  

  • mnoprstuvz

    Očekujući nove postove, srdačno te pozdravljam!

    avatar

    06.01.2006. (15:44)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...