Nanny000

28.01.2007., nedjelja

...Molitva andjelu Sunca ...

Nakon uvodne molitve dopustite arhandjelima da vas sa svojim zlatnim i bijelim svijetlom ispune. Kada se osjetite lagano i opusteno, duhovno ste spremi za susret sa svojim andjelom Sunca.
Koncentrirajte se i pomislite u sebi ili izgovorite glasno:

“Sada sam spreman, s tobom, moj andjele Sunca, moj bozanski Visi Ja, stupiti u kontakt. Sada sam spreman, moje cijelo bice i Jastvo predati u tvoje vodstvo puno ljubavi, u tvoje svijetlo i blagoslov. Molim te daj mi znak tvoje prisutnosti, tvoje snage i tvoje energije u meni i oko mene.Hvala.Amen”

Molitvu izgovorite tri puta, ostanite u miru neko vrijeme, ne ocekujte nista, budite jednostavno otvoreni za ono sto ce vam se ocitovati, samo pratite svoje disanje. Misli ce dolaziti – pustite ih neka prolaze i koncentrirajte se samo na tvoje disanje.
Ako ste se susreli sa svojim andjelom cuvarom, ali niste sigurni da li je on vas andjeo Sunca, pokusajte to otkriti na slijedeci nacin :
Uspostavite vezu sa svojim andjelom i jednostavno ga upitajte… Osjetite li pri tom susretu istu snanzu energiju ili isto svjetlo kao i u susretima do tada, onda ste u kontaktu sa svojim andjelom Sunca.
Ako pri tom susretu ne osjetite nista, tada je vas cuvar bio jedan drugi andjeo. Zahvalite mu se na vodstvu i ljubavi i recite mu da ste sada spremani upoznati svog andjela Sunca – svoje Vise Ja. Bit ce mu drago te ce vam pomoci podignuti energetsku vibraciju i uspostaviti vezu.
Ponavljajte ove vjezbe ujutro i navecer. Budite ustrajni i pronadjite ritam, ali bez prisile i pritiska.
Kada osjetite naznaku njegove snage i energije, produbite kontakt sve dok ne budete u mogucnosti primiti ga bilo gdje i u bilo koje vrijeme. Vas andjeo Sunca je uvijek spreman, ali ne uzbudjujte se, jer zbog svakodnevnog zivota mozemo tako nisko vibrirati da informacije andjela ne mogu doprijeti do nas. Sve ovisi o nasoj energiji. Prihvatite to, budite strpljivi – bez ljutnje. Iz dana u dan sa svakom ce meditacijom vase povjerenje i predanost rasti.

Meditacija za bozansko ime

Ime naseg andjela Sunca je nase Bogom dano ime, neovisno je o nasem gradjanskom imenu na ovom svijetu. Spoznaja imena andjela Sunca, dodatno produbljuje nase povjerenje i omogucava dublju povezanost.
Kada uspostavimo kontakt sa svojim andjelom Sunca pomislite ili izrecite tri puta: ”Sada sam spreman saznati moje bozansko ime…moj dragi andjele Sunca ……”
Ako u meditaciji pristigne ime koje vam je poznato, uklonite ga iz svoje svijesti i ponovo se otvorite za nove informacije. Provjerite da li je ime za vaseg andjela zastitnika istinsko ime vaseg andjela Sunca…ne posustajte… usredotocite misli i koncentrirajte se i dalje na ime. Osjetite li tada snagu tvog andjela Sunca, cija energija vam je vec poznata, spoznali ste ime…otvarajte se tako dugo dok ga ne spoznate ime svog andjela Sunca.
Spoznajom imena omoguceno nam je sto cesce obracanje i povezivanje s andjelom Sunca...
Uvijek iznova izgovarajte:” Moj andjele Sunca …… ( spomenite njegovo ime )djeluj u potpunosti u meni!”
Svakim susretom veza i vodjenje ce biti dublje i iskrenije. Vasa zahvalnost nagrada je za ljubav andjela Sunca.
Uzmite list bijelog papira i napisite:
“Slika mog andjela Sunca dana… ( napisite nadnevak )
i nacrtajte ga tada onako kako ga vi vidite.

pusaaaaa neka vas cuvaju andjeli...

- 04:08 - Komentari (6) - Isprintaj - #

23.01.2007., utorak

...Andjeli – njihova snaga i prisutnost

.....svi koji me citaju osjetili su koliko volim i postujem andjele...potaknuta njihovom energijom zelim s vama podijeliti pricu o njima i molitvu koju im upucujem...

Andjeli su likovi zgusnute bozanske energije s one strane svijeta. Oni su zrake i Bozja svjetlost u nama i oko nas. Oni su cuvari i nosaci duhovnog zakona svemira. Njihova snaga i energija je neogranicena. Andjeli djeluju na razlicitim nebeskim razinama.
Arhandjeli su cuvari svih svjetova i galaksija kao i elementa zraka, vatre, vode, zemlje i sveg zemaljskim bicima nedostupnog. Osim toga oni su praizvor i poveznica povratka prema savršenstvu postojanja...veza jedinstva i cjelovitosti..
Andjeli djeluju u obliku boja, svijetla i energije. Istovremeno su i cuvari energetskog tijela (aura), razine svijesti i chakri( energetskih polja ). U krscanskoj religiji i mistici andjeli su pratioci ljudi, koji se nalaze na duhovnom putu. Andjeli postoje i u drugim svjetskim religijama...samo su ima nadjenuta druga imena.
Ako se svjesno povjerimo vodstvu andjela, osjetit cemo da nam oni pomazu razjasniti zbrku nasih misli, s nakanom da skusimo bozanski red iza svih zivotnih pojava. S puno ljubavi nas uce, kako prepoznati jedinstvenost nase biti i kako razvijati sve nase potencijale. Andjeli nas vode u jedinstvo i cjelovitost, do ispunjenja i ostvarenja nasih zivotnih lekcija.
Krist, Marija i arhandjeli zajedno s nama zele donijeti nebo na zemlju i zivot na zemlji pretvoriti u raj. Oni djeluju u svakom covjeku postujuci njegov stupanj razvoja. Ako je nasa predanost, poniznost i vjera za andjeosko vodstvo veca, andjeli ce nas oni intenzivnije podrzavati i voditi. Sve ovisi o nasoj otvorenosti prema njima i Svevisnjem...
Andjeli nam ukazuju povjerenje sa zeljom da se otvorimo i predamo njihovoj zastiti, dozivljavajuci njeznu preobrazbu, bezgranicnu puninu ljubavi, te se uz pomoc njih oslobodimo svih unutarnjih ogranicenja…
Tko se jednom otvorio za vodstvo kroz Krista, Mariju i arhandjele, sigurno se vise nikad nece povjeriti vodstvu nekim drugim majstorima ili bicima.

Nasi andjeli Sunca – Vise Ja

Svevisnji je sve – more beskonacnosti. Nas andjeo Sunca – Vise Ja – nasa individualna bit je kapljica ovog beskonacnog mora…
Nas andjeo Sunca je nas stalni pratioc ...od svakog naseg rođenja. On je besmrtni, bozanski dio u nama i u svemiru... Vecina nas se , zbog nase egocentricnosti, manjkave vjere i umisljene obijesti, odvojila nase Ja od njega.
Nismo ni svjesni s koliko smo bozanskih pomagaca i pratioca smo okruzeni. Najpoznatiji nas pratioc je nas andjeo cuvar. I on je jedan bozanski andjeo, cija je zadaca voditi nas i pomagati nam u svim podrucjima naseg zivota.
Andjeli zastitnici i pratioci iz razlicitih nebeskih dimenzija pristupaju nam ovisno o nasem razvoju, nasoj razini svijesti.
Zelimo li stupiti u kontakt s visim svjetovima vrlo je vazno iskreno se moliti za bozansko andjeosko vodstvo. Molitvom spoznajemo savrsenu, bezgranicnu, bozansku svijest andjela.
Nas istinski andjeo je bozanski andjeo, koji zivi u potpunom jedinstvu sa Svevisnjim. On nam pruza sigurnost u bozansko vodstvo. Nas andjeo Sunca i svi drugi bozanski andjeli spemni su u svako doba pokloniti nam potpuno vodstvo, iscjeljenje, bezgranicnu bit, savrsenu boaznsku ljubav i blazenstvo. Oni titraju nad nama najvisom bozanskom energijom.
Kada se spojimo s tom energijom, nas zivot, ovdje na zemlji, svakim danom postaje sve cudesniji, sretniji, laksi i ljepsi.
Za uspjesnije razumijevanje energije i svijetla bozanske snage andjela Sunca, pokusajmo si vizualizirati slijedece: zamislimo prostoriju u koju ulazimo, sa svakim nasim korakom ona je sve svjetlija. Svijetlo našeg andjela Sunca je zlatno bijela zraka, beskrajno svjetlija od pogleda u Sunce.
Svjetlo – toliko jako, da ga jedva s poteskocom podnosimo. Vrlo cesto se dogadja, da u nasim prvim susretima s andjelima, oni svoju energiju i svijetlo reduciraju, tako da se s puno vise lakoce mozemo prilagoditi promatranju tog svijetla. I nase energetsko tijelo zraci svjetlost, ali znatno slabije nego andjesko. U trenucima kada se otvorimo vodstvu andjela Sunca i za to skruseno molimo, u nasem se energetskom tijelu odmah povecavaju titraji svjetlosne vibracije…u tim trenucima se dogadjaju ciscenja, oplemenjivanja i transformacije grubih energija.
Velike blokade u susretu s anđelima su u nama stvorene emocionalne predrasude…obrasci ponasanja i vjerovanja koje kod vecine ljudi iz zivota u zivot djeluju sve ogranicavajuce i destruktivnije. Kontakt i rad sa svjetloscu i snaga andjela zahtijevaju od nas odgovornost i svjesnu predanost.

Uvodna Molitva

1. Najprije pronadjite u svom stanu mjesto koje vam donosi radost, harmoniju i mir. Neka to mjesto bude mjesto za andjela i mjesto izvora snage i svjetlosti.
2. Opremite to mjesto s puno ljubavi, u skladu sa svojim mogucnostima i osobnoscu… andjeli imaju izrazen smisao za umjetnost, ljepotu… estetiku.
3. Koristite u molitvama i u meditaciji samo bijele svijece. Na taj nacin simbolizirate spremnost propustanja samo cistu bozanske energije i najcisceg svijetla.
4. Legnite i opustite se slusajuci laganu, meditativnu muziku. Usredotocite svoju svijest potpuno na Ovdje i Sada. Udahnite duboko i sa izdahom otpustite sve misli. Pokusajte svoju glavu isprazniti i otvoriti.
5. Zamolite arhandjela Mihaela, da sa svojim plavima isceljijucim plamenom oslobodi vase cijelo bice i Bit…sve blokirane energije u vama.
6. Nakon toga zamolite arhandjele – dva desno, dva lijevo, dva kod glave i dva kod nogu – da se spoje u krug i da vas vode u zasticenom svjetlosnom krugu. U krugu su arhanđeli Metatron, Mihael, Gabriel, Haniel, Rafael, Kamael, Uriel i vas andjeo Sunca.
7. Zamolite Isusa i Mariju, da cijelo vase bice i Bit ispune sa zlatnim i bozanskim svjetlom. Svaki puta, kada izgovarate ovu uvodnu molitvu vas krug zastite i vodjenje bivat ce sve veci i prozracniji.

…pusa…uzivajte i neka vas cuvaju andjeli…

- 23:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

14.01.2007., nedjelja

...opet ja o LJUBAVI...

...Potrebno je izazivati sudbinu, govorio je. Doista cemo razumijeti cudo zivota tek kad dopustimo da se dogodi neocekivano. Svakoga dana Bog nam daje – kao sto nam daje i sunce – jedan trenutak u kojem je moguce promijeniti sve sto nas unesrecuje. Svakoga se dana pokusavamo zavaravati da ne shvacamo kako bismo trebali prepoznati taj trenutak, da on ne postoji, da je danas jednako kao sto je bilo jucer i kao sto ce biti sutra. No, tko god poklanja paznju svojoj svakodnevnici otkrit ce taj magicni trenutak. Moze se kriti u trenutku kad stavljamo kljuc u kljucnicu izjutra, u kratkotrajnoj sutnji neposredno nakon vecere, u tisucu i jednoj stvari koje nam se cine jednakim. Taj trenutak postoji – trenutak u kojem sva energija zvijezda ulazi u nas i daje nam moc da cinimo cuda.

Sreca je ponekad blagoslov – ali uglavnom je moramo osvojiti. Dnevni magicni trenutak pomaze nam da se promijenimo, pokrece nas u potragu za nasim snovima. Propatit cemo, proci kroz mnoge teske tenutke, suociti se s mnogim razocarenjima – no sve je to prolazno i ne ostavlja oziljke. A u buducnosti moci cemo gledati unatrag s ponosom i vjerom.

Jadan onaj tko se boji riskirati. On mozda nikad nece biti prevaren, razocaran, patiti kao oni sto posjeduju san i slijede ga. Ali pogleda unatrag – jer nesvijesno svi gledamo unatrag – u srcu ce cuti rijeci :“ Sto si ucinio s cudima koja je Bog posijao u tvojim danima? Sto si ucinio s talentima koje ti je tvoj Gospodar povjerio?
Zakopao ih duboko u jamu, u strahu da ih ne izgubis.
Neka ovo bude tvoje nasljedstvo: spoznaja da si protratio svoj zivot.“
Jadan onaj tko zacuje te rijeci, jer ce mozda povjerovati u cuda…no magicne trenutke svog zivota nazalost je propustio.

Ponekad nas obuzme tuga koju ne mozemo prevladati, govorio je. Svjesni smo da je magicni trenutak dana prosao, a da nismo nista ucinili. U tim trenucima nismo sposobni uvidjeti magiju i umjetnost zivota.

Trebamo slusati dijete koje smo jednom bili i koje jos uvijek zivi u nama. To dijete razumije magicne trenutke. Mozemo prigusiti njegov plac, ali ne mozemo usutkati njegov glas.
To dijete koje smo jednom bili uvijek je prisutno. “ Blago malenima, jer njihovo je kraljevstvo nebesko. “

Ako se ne rodimo ponovno, ako ne pocnemo ponovno sagledavati zivot s nevinoscu i zanosom djeteta, zivljenje gubi svaki smisao.

Postoji vise nacina da se pocini samoubojstvo. Oni koji pokusaju ubiti tijelo, krse zakon Svevisnjeg. Oni koji pokusaju ubiti dusu, krse zakon Svevisnjeg, iako njihov zlocin nije tako ocit u ocima ljudi.

Obratimo pozornost na ono sto nam govori dijete koje cuvamo u dusi. Ne stidimo ga se. Ne dopustimo da se boji zato sto je samo i sto nitko ne cuje njegov glas.
Prepustimo malo tom djetetu uzde naseg bivstvovanja. Ono zna da je svaki dan razlicit od drugog.
Potrudimo se da se ponovno osjeti voljenim. Ugodimo mu – pa cak i kad to znaci ponasati se onako kako nije nama svojstveno, cak i kad to izgleda bezumno u ocima drugih.
Sjetite se da je ljudska mudrost pred Bogom ludost.

Ako budemo slusali dijete koje nosimo u dusi, nase ce oci ponovno blistati. Ako ne izgubimo bliskost s tim djetetom, necemo izgubiti bliskost sa zivotom.

U rijetkim smo trenucima zivota svjesni da smo okruzeni cudesnim. Cuda se dogadjaju oko nas, Bozji znaci pokazuju nam put, andjeli mole da ih saslusamo – no, kako smo naucili da postoje formule i pravila prema kojima se treba ravnati da bismo stigli do Boga, ne slusamo i ne slijedimo sebe i svoje srce. Ne shvacamo da je Svevisnji tamo gdje ga puste uci.

Tradicionalna religijska praksa nije zanemariva: kroz nju mozemo dijeliti zajednicka iskustva stovanja i molitve. Ali ne treba nikad zaboraviti da je jedino pravo duhovno iskustvo – prakticno iskustvo Ljubavi. A u ljubavi ne postoje pravila. Mozemo se truditi slijediti prirucnike, ovladati svojim srcem, osmisliti strategiju ponasanja – ali sve je to besmisleno. Srce odlucuje, i sto odluci je, bez sumnje, ono sto vrijedi.
Svi smo mi to vec iskusili u zivotu. Svi smo u nekom trenutku izgovorili sa suzama u ocima:“ Patim zbog ljubavi koja toga nije vrijedna“.

Patimo jer mislimo da dajemo vise nego sto primamo.

Patimo jer je nasa ljubav neshvacena.
Patimo jer ne uspijevamo nametnuti nasa pravila.

Patimo bez razloga: jer u ljubavi je sjeme naseg razvijanja. Sto vise volimo, to smo blizi duhovnom iskustvu.

Oni doista prosvijetljeni, cije su duse bile usplamtjele Ljubavlju, pobjedjivali su uvijek sve predrasude vremena u kojem su zivjeli. Pjevali su, smijali se, molili glasno, plesali, dijelili ono što je Sveti Pavao nazivao „svetom ludoscu“.
Bili su sretni – jer onaj tko voli pobijedio je svijet, ne boji se da ce ista izgubiti. Prava ljubav je cin potpunog predavanja.

Paolo Coelho

- 21:39 - Komentari (14) - Isprintaj - #

12.01.2007., petak

...Moj život i moj kraj...

...

Vrijeme je prolazilo. Za neke brzo, za neke polako. Sjećanja na već davno prošli život, plime i oseke, iskustva koja dolaze i odlaze i koja su vječna polako blijede.

Kroz utjelovljenja na Zemlji upoznao sam mnoge ljude i mjesta. Proživio sam različite kulture i religije. Doživio sam tragedije i ljepote. Upoznao sam brige i žalost, slavu i radost.

Većina ljudi je upoznala život u kojem sam dobio ime Isus. Trenutno pričan o tom životu.
U razmišljanjima o prošlosti, mogu u duhu doživjeti sjećanja kao da se događaju ovaj trenutak. Mogu osjetiti toplinu na koži, miris u zraku, okusiti suzu na čovjeku. Čujem krikove boli i pozive radosti. Osjećam sreću. Kristalno čisto vidim lica i krajolike. Osjećam kako sve to dodiruje moju kožu.

Kada se zaživi život izvan granica ljudske svijesti ,kao što to dogodilo meni, vrlo je neobično istraživati proživljena sjećanja. Moja svijest se stopila s tisuće drugih svijesti. Svjestan sam da su to moja sjećanja. Osjećam ih vrlo živo. Samo sam ih otpustio i promatram ih kao da čitam knjigu.

O meni su izrečene mnoge priče koje nisu istinite. Biblija sadrži najopširnije obavijesti o meni. Zapisi u njoj su na nesretan način, snažno pod utjecajem njenih autora. Sadržaj Biblije se mijenjao. Ovisio je o tome tko ju je prepisivao i obrađivao. Filozofske izreke i duhovna učenja, su uvijek bile preispitivane i mijenjane. Odlučivalo se koje redove ostaviti, a koja poglavlja izostaviti – naravno sve za dobrobit svih.

Biblija je postala alat pomoću kojeg se ljudima onemogućava i nadzire misao. Bila je sredstvo prijetnje i povod ratovima. Njen prvobitni oblik je jako promijenjen. Usprkos tim činjenicama istina je još sadržana u Bibliji. Skrivena je u znakovima simbola. Biblija ljude s nejasnim pogledima voditi u zabludu i vara ih u njihovim neistinama. Može od ljudi napraviti robove i skrenuti ih s puta koji vodi do Boga. Ljudi oštroumne svijesti čitaju između redova i otkrivaju prikrivenu istinu.

Moja želja je da neke od tih nesporazuma objasnim. Neprilične priče pročistim i objavim svoje vlastite istine. Moje osjećaj da sve to može bolje prezentirati svrhu mog života.

Svoju priču započinjem s vremenom koje je za mene bilo najznačajnije .
Moj ujak Josip od Arimateje bio je neobičan čovjek. Kao i ja, pripreman je za duhovni put. Još od rođenja Josip je imao jasnu spoznaju o svojoj životnoj zadaći. Trebao je, kad za to dođe vrijeme, poučiti nekoga tko će postići više nego on sam.
Josip je živio svoj život nesebično i podložno. Imao je snagu i znanje istupiti i govoriti Božju riječ, ali već mu je u mlađim danima bilo jasno da to nije određeno za njega. Znao je da iskustva i voće svog života treba predati nekom drugom.
Osjećao sam divljenje prema njemu. Ostao sam njegov dužnik do današnjih dana. Bez njegova učenja, strpljivosti i vođenja ne bi postao ono što jesam.

Mnogim ljudima Josip od Arimateje je bio tajanstven. Stalno je putovao i upoznao puno ljudi i mjesta. Posjedovao je nevjerojatno dobro pamćenje. Prisjećao se prijašnjih života - mjesta, kultura i religija u kojima je nekoć živio. Ponekad je prepoznavao ljude s kojima je proživio prijašnje živote.
Josip je putovao od svoje najranije mladosti. Povezivao se s državama i mjestima mudrosti i snage. Njegov dolazak je ispunio stara proročanstva. Govorilo se o čovjeku koji sa sobom vodi dijete koje podučava i daje mu snagu.
Prva Josipova putovanja služila su za pripremu i ostvarivanje veze s važnim osobama. Osvještavao je kakav će odgoj moći omogućiti djetetu, te koji su putovi i poznanstva sigurni.
Josip od Arimateje je bio član mnogih grupa i bratstva. Njegova mudrost i svjetlo su bili uočljivi. Spremnost da pomaže i iscjeljuje, osigurali su mu pripadnost grupama i gostoprimstva u mnogim mjestima.
Kada sam ja ušetao u njegov život postao je svjestan da neće podučavati svoju djecu. Ja sam bio dijete za koje je živio.

Naš zajednički put je započeo. Josipova svijest, u usporedbi s mojom, je bila neizmjerno velika. Već u najranijem djetinjstvu sam imao osjećao da nisam sličan drugima i da je moja sudbina posebna. Znanje koje je Josip posjedovao, način kako je upravljao svojim osjećajima, vjera i povjerenje koje je imao u svojoj sudbini, bile su snažne i nadahnjujući. Ta uvjerenja su bila temelj mog odgoja.
Snaga njegove ljubavi, vjere u Boga, u sebe, u mene, njegova vjera u posao koji sam trebao uraditi, za mene su bili hranjiviji od majčinog mlijeka. Sve je to gradilo temelj, koji sam trebao u budućnosti. Putovali smo na mjesta velikih duhovnosti i ljepote. Josip me promatrao. Odrastao sam i čeznuo za duhovnom mudrošću. Josip se povlačio u pozadinu. Znao je da bi moja svjesnost mogla, u jednom trenutku, umanjiti njegovu vlastitu. Moj razvoj prerastao je njegova najsmionija očekivanja. Nastavljao me hraniti, darovati ohrabrenja, ljubav i svjetlo. Vodio me putem na kojem sam spoznavao da posjedujem snagu činiti ono što mi je bilo predodređeno.

U početku sam bio usmjeren samo na svjetlo duše. U vrijeme kada sam i učio i iscjeljivao nisam uviđao Josipovu pobožnost i skromnost. Osjećao sam potrebu za njegovom prisutnošću. Svojim sazrijevanjem osjećao sam njegovu nesigurnost koju je duboko u sebi zakopao. Osjećao sam njegove strahove i brigu što će s njime biti kada završi zadaću sa mnom. Potiskivao je i podređivao volji Božjoj ljubomoru i bijes.

Naša putovanja su nas vodila do samostana i bratstava. Učio sam i rastao. Došlo je vrijeme za moj povratak kući. Josip se povukao u pozadinu mog života, a ponekad i sasvim nestao. Nisam brinuo o tome. Znao sam da je sposoban baviti se s poteškoćama, koje mu je nametnuo Svemir. Bio sam zaokupljen s drugim stvarima. Pomislim da mu nisam ni jednom rekao“Hvala ti za sve što si učinio” ili “Ja te volim”. Moja sudbina zahtijevala je svu moju pažnju.
Josip nije znao da će njegov rad trajati još puno godina, nakon što ću ja ispuniti svoju zadaću. Znao sam da će mu biti podarena zahvala koju nije dobio kao moj učitelj.

Bio je veliki učitelj i vođa. Ljudi su ga poštivali isto kao danas mene. Poštovanje nije tema ove ispovijesti. Ono je oblik priznanja koje je većini smrtnika potrebno kako bi uspjeli u svom poslu.

Moja prava životna zadaća je započela. Bio sam vođen do ljudi koji su oko mene stvarali uži krug istomišljenika, apostola i prijatelja. Sve me to ispunjavalo velikom ljubavlju i radošću. Osjećao sam se čudesno izgovarajući glasno pred ljudima Božansku Istinu. Dugo godina sam ju nosio u sebi. Znao sam da je osvanuo trenutak da pravim ljudima objaviti svoja dojmljiva poslanstva. Uživao sam gledati kako se njihova lica mijenjaju u trenucima dok komadiće svoje duhovnosti sastavljaju u jasnu sliku. Darovao sam im svoju mudrost povezanu s njihovim životima. Tako su mogli sami prepoznati istinu. Mogli su kroz sebe odgovoriti na sva pitanja i promijeniti život. Istina je dala njihovom životu smisao i dopustila da prepoznaju cilj.

Ubrzo sam zamijetio usamljenost u svom životu. Spoznao sam da sam oduvijek bio sam. To u godinama učenja nisam primjećivao.
Više nisam imao učitelja, ujaka, oca i majku kojima bi se mogao obratiti. Imao sam samo Boga s kojim sam oduvijek bio u vezi. Na Zemlji sam bio okružen s ljudima čija svijest nije ni približno dosezala moju. Bio sam žalostan i osjećao sam nemogućnost ispunjenja praznine koju prepoznajem u sebi. Između mene i mojih bliskih prijatelja bio je ponor koji je bilo nemoguće premostiti. Osjetio sam da ću čitavog života ostati osamljen. Usprkos mojim pričama i nauku postojale su stvari koje drugi nisu mogli vidjeti, razumjeti i ispuniti ih. Bio sam izdvojen, jer sam bio bliže Bogu. Ne mislim da sam bio Sin Božji. Jednostavno sam bio bliže točki uzdizanja, točki osobnog majstorstva. Svladavao sam zemaljsko ograničavanje i približavao se trenutku kada ću postati neograničeno ljudsko biće.

Krist, lord Maitreya, to uzašlo svjetlosno biće, preplavilo je moj duh, moje srce i svaku stanicu mog fizičkog tijela. To svjetlosno biće spojeno je sa mnom još od vremena mog rođenja. Govorili smo kao da smo jedno, pjevali smo u savršenom jedinstvu i skladu. Polagali naše ruke na bolesne koji su kroz Kristovu tekuću milost, biti iscijeljeni. Ta energija me učinila posebnijim. S tim velikim, svjetlosnim bićem sam dijelio shvaćanje Božanskog Bivstva. Ljudima sam sva shvaćanja darovao kroz riječi koje sam izgovarao ili kroz djela koje sam činio. U mom okruženju nisam pronašao biće ispunjeno snagom svjetlosti kao ja. Nitko za to nije bio spreman.

Moja sudbina se ispred mene širila poput prostirke. Svakim korakom sam spoznavao sve više. Bio sam svjestan riječi koje moram izgovoriti, primjera koje trebam podariti, bića koja trebam iscjeljivati, a koja blagosloviti. Osvijestio sam koje ljude trebam pozvati da ostanu uz mene i moju grupu, a koje ću prepustiti njihovoj sudbini. Posjedovao sam svijest o tome kako će riječi koje govorim djelovati na ljude. Osjećao sam se kao da živim priču, koju sam upravo pročitao. Ponekad je prekrasna, a ponekad jako žalosna. Prihvaćao sam da postoje stvari koje nisam mogao promijeniti ni svojom mudrošću, ni snagom, ni uz pomoć anđela s kojima sam bio povezan. Stvari su postojale tako kako moraju postojati. Ljudi su umirali. Poneki će uzmaknuti duhovno slomljeni. Gledao sam mojim učenicima u lice i znao tko će si oduzeti život kad će moj proći.

U meni je postojao dio koji je prebrodio tugu, koji je znao da je to sve dio Velikog Plana. Ovi životi su uz tisuću drugih živućih života samo treperave pojave na noćnom nebu. U meni i nakon te spoznaje postojao jedan dio koji je plakao. Pretpostavljam da je taj vrlo žalosni dio bio vrlo ljudski, vrlo smrtan.
Pročitao sam knjigu svog života do kraja i znao što mora biti učinjeno.
Bog i ja smo se ponadali da će se ostvariti puno više. Čovječanstvo još nije bilo spremno za taj korak. Neki su osvijestili moje poslanje i moje riječi. Zahvaljujući njima i nakon moje smrti moje poslanje je ostalo prisutno. Kroz njih se stvorio jedan oblik danas postojećih religija koje proširuju moja učenja. Učenja su zapisana, obratila su mnoge ljude i vodila ih bliže istini za kojom su toliko čeznuli.

Svojim prijateljima i naprednim učenicima sam često pričao o neki važnim temama. Primijetio sam da nisu mogli povjerovati da i sami posjeduju snagu s kojom ja činim čuda. Nisu razumjeli da je njihov pogled u stvarnost bila obmana koja znači sputavanje, a mogla se izbjeći. Nisu mogli prihvatiti predodžbu o životu nakon smrti. Nisu uočavali što zaista znači proširivanje života, otvaranje i darivanje spoznaje tisuće drugih svjetova i dimenzija.
Moji učenici nisu mogli predstaviti, a ni povjerovati u moje priče o nebeskoj ljepoti.

Odlučio sam završiti svoj život.
Božanstvo mi je dozvolilo da vidim kraj. Zadržao sam slobodnu volju o tome kako, gdje i kada će se dogoditi moj kraj. S puno zanesenosti i nadarenošću izražaja, koji je uvijek bio središnja tema mog života i pripadala mom biću stvorio sam sebi zapanjujuće veličanstven kraj.

Uspostavio sam glavne uloge. Izabrao sam osobe vođen njihovim arhetipskim - izvornim osobnostima, njihovom karme i lekcijama koje trebaju naučiti na svom duhovnom putu. Naizgled hladno i bezobzirno rasporedio sam glumce na njihova mjesta kako bi moja zamisao mogla biti sprovedena. Tako sam mogao biti oslobođen i uzaći do razine svjetlosti na kojoj sada živim. Prestao sam na događanja gledati kao ljudsko bića. Postao sam Božanski. Prepoznao sam moju božanskost i uz pomoć Krista uskladio vibracije svoje duše s Božjim vibracijama. Božja volja je postala moja volja. Djelovali smo kao jedno. Trenutak moje smrti je zbog tih spoznaja bio blagoslovljen. Možda izgleda čudno, ali sve što se dogodilo moralo se dogoditi na opisani način.
Moj rastanak izazvao je u meni veliku žalost. Znao sam da svoje prijatelje više nikad neću vidjeti ljudskim očima i s istom svijesti. Rastanci su uvijek žalosni i radosni.

Ne bi pričao istinu kada bi rekao da nisam sumnjao. Znao sam da sve jednom prolazi, ali sam brinuo zbog bolova i patnje koje su mi slijedile. Brinuo sam kroz što će prolaziti oni koji ostaju. Razmišljao sam i neprestano mijenjao plan. Primijetio sam da to neće donijeti neke bolje rezultate. Odlučio sam se na rastanak. Potaknuo svoje izdajice. Posjetio sam osobe koje su me kroz nedovoljnu suradnju i svoje djelovanje natjerali u smrt. Dopustio sam da me razapnu na križu.

Dok sam visio na križu osvijestio sam djelovanje na sve one koje sam iscijelio, kojima sam dao kruh i vino, koje sam hranio svojim riječima. Sjetio sam se svih koji su mi uzvratili osmijeh, plesali sa mnom, pili i smijali se. U vrijeme moje smrti, svi koji su me poznavali, otvorili su srca i dopustili da energija koja je u tom trenutku potekla kroz mene, ponovo raspiri žar Kristovog svjetla. Dopustili su da se most između čovjeka i Boga ponovo učvrstiti u grupnoj svijesti čovječanstva i svakog pojedinog čovjeka. Taj most nestao je nestankom Atlantide.
Maitreya-svijest će ih jednog dana dovesti ponovo do Boga. I danas žari i plamti Kristovo svjetlo u srcima ljudi i u svijesti čovječanstva. Upaljeno je u trenutku moje smrti, ali bez osobite koristi. Vremenom će ispuniti svoju zadaću.

Okupljeni su vidjeli kako umirem. Vidjeli su anđele koji su došli da me odvedu kući. Istina je da ovo bilo blagoslovljeno oslobođenje. Krv, kosti i meso su morali puno podnijeti. Puno su podnijeli i oni koji su me gledali kako umirem – kakvo saznanje! Iznenada je sve nestalo i zamijenjeno je ushićenjem i mirom.
Vratio sam se ponovo na Zemlju, jer je to bio dio Plana. Želio sam svojim sljedbenicima podariti posljednju mogućnost razumijevanja prediskustvene prirode ljudske duše. Želio sam dokazati da su moja učenja istinita i da mi doista dalje živimo. Bilo je za očekivati da će većina njih pomisliti da je to samo još jedno od mojih čuda. Nisu povjerovali da je to čudo za koje su sposobni svi ljudi. Vratio sam se i svojim ljubljenim prijateljima. Odabrao sam ih za glasnike i proroke Novog Doba. Oni su trebali nastaviti moj rad. Darovao sam im zraku Kristovog svjetla da ljudima podare potrebno znanje. Budili su u ljudima Kristovu energiju i tako primali snagu i sami sebe prepoznavali kao božanstvo. Kroz ta učenja su rasti i uzdizali se.

Moj život kao Isus bio je kao i mojim prvim život, unaprijed utvrđen. Kasniji životi jedne duše su svi vrlo snažni i imaju vrlo snažne trenutke. Više Ja ih planira detaljno i oblikuje s puno bogatstva, kako bi program učenja života mogao biti u potpunosti ispunjen.

Na Zemlju sam došao kao Isus kako bi ljudima ukazao istinu. Naša uvjerenja su - mi smo svi kćeri i sinovi Božji, rasuti po zemlji kako bi ispaštali grijehe koje smo navodno, učinili u rajskom vrtu koji nije postojao.
Silazimo na Zemlju kako bi učili i odrastali. Trebali bi prepoznavati da je ovaj život stvoren za nas tako da iz njega učimo. Završetkom života spoznajemo da je to samo obmana. Naša prava zadaća je spoznati da smo na Zemlju došli spoznali božansko u našoj osobnosti i prediskustvene sposobnosti, koji nas odvode u našu pravu domovinu - u samo Božanstvo.
Moja filozofija i sva učenja su bila stvorena da pokazuju na taj put. Neka su učenja bila zbunjujuća i mogla su neke ljude odvući u pogrešan smjer.

Kada bi me upitali da li postoji nešto što me čini tužnim, morao bih priznati da postoji. Žalim što me se ljudi ne sjećaju kao osobu koja se rado smijala, plesala i pjevala. Ako je trebalo biti ozbiljan. Bio sam ozbiljan samo kada je trebalo biti ozbiljan. Osjećao sam punoću radosti, a prikazivan sam kao žalosna i ozbiljna osoba.
Žalim i zbog svojih tajanstvenih riječi. Da mi je Božanstvo dozvolilo govoriti drugim riječima, to bih učinio s puno užitka. Zagonetna priroda mojeg neuobičajenog razmišljanja trebala je potaknuti ljude da ih sami pronalaze rješenja. Namjera Božanstva nije bila da se mudrost predaje doslovno predaje ljudima. Žalosna je spoznaja da su i danas neke moje zagonetke za većinu ljudi nerješive i nerazumljive.

Vrlo malo sam govorio o svojim roditeljima, o Mariji Magdaleni i o mojim bliskim prijateljima. Priče, kako su doživljavali trenutke radosti i tuge sa mnom, najbolje će ispričati oni sami. S tim ljudima sam ostvario vrlo uspješan odnos kroz razumijevanje ili nedostatak nerazumijevanja, kroz njihovu vjeru u mene ili kroz spremnost darivanja svog života kako bi ja nastavio svoj. Oni će ispričati o svom životu sve što treba biti ispričano.

Želio bi da se sjetite rečenica koje ću vam ovdje pokloniti. Molim vas da u trenutku kada ugledate moje portret ili čujete nešto što sam, navodno, trebao kazati, nemojte pomisliti na mene kao na žrtvu - patnika, koji je samo zbog svojeg božanskog bio tako malo sličan čovjeku. Zamislite si da sam sve riječi izgovarao s osmjehom na licu. Pokušajte me vidjeti kao čovjeka koji je posjedovao malo više spoznaja u odnosu na ljude koji su ga okruživali. To je bio istovremeno i blagoslov i prokletstvo. Sjetite se da sam svoju ravnodušnost učvrstio u znanju, a da je sve što sam svjedočio i pretrpio bila samo obmana. Moja velika žalost je nastala u trenutku kada sam spoznao da je smisao mog života i poslanstvo koje sam trebao objaviti izazvalo tako mali bljesak. Nije mi želja da žalite ili poštujete mene. Poštujte i cijenite rad koji sam učinio. Ljubite me bezuvjetno kroz primjere iz mog života koje sam vam podario. Ja vas bezuvjetno ljubim zbog duhovnosti koja je u vama skrivena.

- 16:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.01.2007., utorak

>>...nastavak price o ISUSU... blabla

Moje djetinjstvo i učenje yes

Sva utjelovljenja započinju tako duša - biće Višeg Ja, zaželi putovati do Zemlje. Spusti pogled prema dolje i potraži, iz postojeće životne struje, odgovarajuće roditelje, određenu socijalnu klimu i vrijeme, koje će duši dati priliku ispuniti njenu duhovnu sudbinu, omogućiti razvoj svih njenih mogućnosti i riješiti njenu karmičku - uzročnu povezanost. Ova teška odluka bit će olakšana samo kroz sposobnost poimanja Višeg Ja. Kroz njega se mogu istovremeno, na svim razinama, spoznati sve stvari i mogućnosti, koje u budućnosti postoje.

Odluka o utjelovljenju je donesena. Roditelji su izabrani. Duša se dovedi do mjesta i vremena, gdje utjelovljenje može biti izvršeno. Više Ja razdvoji dio sebe i spoji ga sa dijelom majke. Udahne rastućoj smrtnoj ljusci tijekom začeća, duhovni život.

Moje začeće Biblija je učinila svetim događajem. Govori se o blagoslovljenoj djevici koja je bila oplođena kroz Duh. Priča nije u potpunosti istinita. Josip i Marija živjeli su zajedno i pokušavali više puta na svijet donijeti dijete. Pritom nisu imali uspjeha. Pretpostavili su da u njihovom životnom planu nije ni bilo predviđeno da imaju djecu. Pomirili su se s tom spoznajom. Marija je bila djevica u srcu, duhu i duši – jer to tamo doista i pripada.
Fizičko tijelo je varljivo kao i svijet u kojem živimo. Govoreći o čistoći ne misli se na tijelo koje može biti onečišćeno drogom, alkoholom ili virusima. Seksualnost je predivna, to je povod rođenja, spajanje energije i oblika, sjedinjenje srca i duše, “provođenje ljubavi”. Čovječanstvo bi trebalo socijalno obilježje ljubavnog čina otpustiti i priznati da je on isključivo Božanski. Ljubavni čin je dio stvaralačkog akta pretočenog u jedan oblik. To je spoj koji izjednačenje čovjeka s Bogom.
Bog je promijenio Marijine tjelesne preduvjete tako da bi se u njoj moglo začeti i razviti tijelo. Tijelo je trebalo biti dovoljno snažno da nosi moju dušu i energiju. Energija Krista me je trebala ispunjavati od početka mog života. Prije Božje odluke Marija nije imala mogućnost zadržati plod djeteta. Kada su Marija i Josip konačno bili spremni, došlo je vrijeme za moj povratak na Zemlju. Moje utjelovljenje uvjetovalo je promjenu u Marijinom tijelu i omogućilo joj da rodi Josipovo dijete.

Arhanđeo Gabriel, anđeo rođenja, posjetio je Mariju. Kroz priču joj je omogućio da spozna događaje iz budućnosti. Pojasnio joj je kako je postala trudna. Upozorio ju da će njeno dijete biti veliki vođa i učitelj. Čovječanstvo će spoznati da kroz biće koje ona nosi svijetliti veliko Božansko svjetlo. To svijetlo će doći kroz njega, ali ne od njega. Uputio ju je da rođeno dijete ljubi i hrani, ali da ga prepustiti volji Božjoj. Kada za to dođe vrijeme odgoj djeteta će prepustiti Josipu od Arimateje. Moj ujak će biti moj učitelj. Marija je spoznala da je izabrana zbog svog čistog srca i prijašnjih života u kojima je dokazala svoju predanost Bogu. Marija je bila odan i vjeran sluga svjetlosti. Izabrana je na temelju svog životnog puta, koji će u mojim rođenjem biti osnažen i obogaćen. Mariji su predočeni usponi i padovi kroz koje će morati prolaziti zbog ljubavi prema meni, no detalji joj ipak nisu otkriveni.
Marijin put patnje, sve njene žalosti i boli, koje se mogu pročitati na spokojnom izrazu lica s portreta, započele su ovim poslanjem. Znala je da će roditi posebno dijete i da ono neće nikada biti “njeno”, jer će ga dijeliti sa svijetom.

Marija je ispričala Josipu što joj se dogodilo. Josip je bio vrlo ljut. O procesu začeća i rođenja postojalo je vrlo malo spoznaja. Josip je Marijinu nesposobnost začeća pripisivao vlastitoj nesposobnosti. Kada je čuo da je ona trudna posumnjao je u mogućnost da je to njegovo dijete. Gabriel je posjetio i njega. Potvrdio je sve što je ispričala Marija i objasnio mu što je on trebao znati.

Josip nije bio smrtnik. Bio je potomak Srca Božjeg. Utjelovio se kao anđeo. Trebao je provesti grupnu potrebu anđela, da Božju želju dovedu na Zemlju i ovdje ju podučavaju. Josip je bio jedan od onih nevidljivih, u tkivo oblikovanih, Božjih zastupnika. Ljudi nisu bili upoznati s njegovim razlogom utjelovljenja. Gabriel je podsjetio Josipa na njegovu ulogu na Zemlji. Trebao je podučavati kao i u mnogim životima prije. Odabran je kako bi osigurao posudu za moju dušu i pritom pomogao pričvrstiti moju energiju – energiju Kristove svjetlosti. Josip je spoznao od Gabriela da za svoju ulogu neće požeti priznanje. O njemu neće postojati puno spoznaja. Njegov život neće biti istaknut, već neprimjetan pokraj čuda Marije i mene. Život Josipa kao i život mog ujaka Josipa od Arimateje bit će poznati samo onim ljudima koji su krenuli duhovnim putem. Nikad neće biti priznati od religioznog stručnog svijeta.

Josip je bio moj otac, kao što je Marija bila moja majka. Znao je da će me morati jednog dana prepustiti svijetu. Učio me je snazi, poštovanju, ugledu i svemu što sam kao muškarac trebao znati.

Marija me na svijet donijela u skromnim uvjetima. Na nebu je u tom trenutku sjajila posebna zvijezda. Svjetlo te svemirske podudarnosti dodirivalo je kuću u kojoj sam došao na svijet. Kako je to u Bibliji napisano, na ovom jednostavnom mjestu posjetili su me mnogi ljudi. Bili su vođeni mojim svjetlom i svjetlom nebeskog čuda. Poštivali su moje rođenje. Dobio sam poklone, koji su slavili moj život, moj povratak i ponovni dolazak. Donijeli su mi zlato, tamjan i mirtu, simbole proricanja mog Božanskog vrhovništva i moje tragične smrti. Darovali su mi kalež - gral izrađen iz moldavita, jedne zvijezde pale na Zemlju. Kalež je posljednju uporabu imao na posljednjoj večeri. Moj ujak Josip ga je odnio u Glastonbyri – Engleska. Na tom mjestu su se njegove energije spojile sa srčanom čakrom Zemlje.

Svjetlo mog rođenja privuklo je i tamu. Bili smo proganjani, no Božja moć nas je štitila.

Moje djetinjstvo nije bilo zapisano, jer je bilo uobičajeno.

Rastao sam u skromnim uvjetima. Moji roditelji nisu nikad govorili o proricanju. Živjeli smo jedan sasvim normalan život. Moje rođenje je iscijelilo biološku neplodnost moje majke i ona je rodila još mnogo djece.

Odgajali su me kao i ostalu djecu. Bio sam znatiželjan, neposredan, zainteresiran, maštovit, umoran, sretan ili tužan. Ponekad se kroz riječi koje sam govorio moglo osjetiti moje svjetlo. Pričao sam o mojem prijašnjem životu. Mogao sam vidjeti stvari koje drugi nisu mogli vidjeti. Znao sam o stvarima o kojima drugi nisu znali. Nakon nekog vremena razvila se moja snaga iscjeljivanja. Iscjeljivao sam djecu, životinje, a ponekad i odrasle koji su posjećivali moje roditelje.

Znao sam satima sjediti u radionici svog oca i promatrati ga kako obrađuje drvo. Volio sam sjediti i pokraj majke, te promatrati kako ona peče i pere ili razgovara s drugim ženama. Moja majka se, nakon što je mene donijela na svijet, jako promijenila. Gabriel ju je zamolio i ona nije govorila o mojoj sudbini. Počela je razvijati svoje osobno duhovno razumijevanje. Nakon mog rođenja u njoj se razvila duhovna istinu. Svojim prijateljicama govorila je o stvarima kako ih osjeća, spoznaje ili vidi u snovima. Odvažno je otkrivala snagu svoje ženstvenosti. Upućivala je žene kako se mogu jačati pomoću snage godišnjih doba i mjesečevog ciklusa. To je bilo njeno poslanje. O njemu će ona sama kasnije pričati.

Zbog mojih putovanja i rastanka bila je tužna. Pokušala je potisnuti suze. Prisjećala se je riječi anđela i znala je da je došlo to vrijeme. Mog oca nije bilo u trenucima rastanaka. Njegov ponos i bijes nisu dozvoljavali da pokazuje žalost i suze. Vrijeme mog rastanka se približavalo. On se je sve više prisjećao priče koju mu je anđeo ispričao o mojoj sudbini. Bio je zaljubljen u slatkoću mog djetinjstva i nije mogao podnijeti rastanak.
Pokušavao je pregovarati s Bogom. Preklinjao je i bjesnio. Stiskao je šake i pitao: «Zašto moj sin? Zašto on koji je tako bio bistar, tako pametan i pun radosti? Zašto je taj dječak morao biti izabran da nosi patnju svijeta?»
Bog mu nije odgovarao. Jedne noći Bog je odlučio ublažiti njegovu patnju i bol. San mu je otkrio puno toga. Njegov bijes se smirio, ali je tuga postala još dublja. Od tog trenutka, kada me je pogledao, mogao sam razabrati suze u njegovim očima.
Josip je u meni pronašao razumijevanje svoje osobne zadaće. Pronašao je ljubav, nevinost i čistoću, koja ga je nesvjesno podsjećala na njegovu domovinu u carstvu anđela. Spoznati budućnosti prepunu briga i boli bilo je jednostavno previše za njega. To mu je djelomično slomilo srce.

Moje avanture tek počinju. Putovao sam sa svojim ujakom Josipom od Arimateje do mnogih mjesta i učio o mnogim stvarima. Moje duhovno obrazovanje dozvolilo je mojoj duši i mojoj osobitoj darovitosti da procvate.

Kristovo svjetlo, energiju Maitreye, koja me je prožimala, spoznao sam prvog dana svog svjesnog sjećanja. Osjetio sam je kao blagi, svjetlucavi stup obojen u nježno roza svjetlo. Svjetlost se ponekad nalazila izvan mene, a ponekad mi je moj duh tiho prenosio poruke. Energiju sam osjećao u sebi poput svjetlosnih iskrica, koje ispunjavaju moje tijelo. U tim trenucima osjećao sam vrtoglavicu. Svjetlucava energija pomagala mi je da zaspim ili da budem snažan. Omogućavala mi je da jasnije vidim i iscjeljujem. Nikad nisam postavljao pitanja vezana uz njenu prisutnosti. Mislio sam da i drugi posjeduju takvu energiju. Kasnije sam spoznao sve o toj energiji i prihvatio ju kao svoj životni cilj.

Nakon završetka svog nauka, otputovao sam kući k roditeljima. Moja je majka bila ista kao i prije. Neka djeca su u međuvremenu odrasla i napustila kuću. Majka se brinula o djeci drugih ljudi. Sastajala se s drugim majkama. Imala je nekoliko učenica. Njeno unutrašnje oko se otvorilo i mogla je vidjeti čudnovate i neobične stvari. Uspostavila je vezu sa ženskom energijom Zemlje i primala ju u svoju dušu.

Moj otac je još uvijek bio onaj stari. Bio je stolar. Podržavao je moju majku i djecu gdje god je to mogao. Pomagao je ljudima na svoj osobit način. Iz njega su izlazile mudre riječi i kad o njima nije razmišljao. Moj otac se brinuo za dobrobit svojih bližnjih. Iscjeljivao ih je sa svojim radom i kroz to što je pokazivao blagost, koju ni jedan drugi čovjek nije mogao pokazati. Vodio je ljude nevidljivo, kao i svi anđeli. Sam nije prepoznavao božansko u sebi.

Dočekali su me vrlo srdačno. Neko vrijeme sam ostao s njima. Kako bi završio svoje naukovanje, morao sam ponovo otputovati sa svojim ujakom. Mojim roditeljima je ovaj rastanak bio nešto lakši. Otac se čak se i nasmiješio. Ono što će nam budućnost prirediti ni jednom riječju nije bilo spomenuto.
Poslije ovog posjeta svoje sam roditelje mogao samo prepoznati kao nejasna lica u mnoštvu ljudi. Poneke dane smo znali provesti zajedno pri jelu, a zatim bismo otišli spavati. Izgubili smo trenutke mira i bliskosti.
Kao Isus, imao sam roditelje samo jedno kratko vrijeme. Jako sam ih volio i puno su me naučili.
U životu je važno ne zaboraviti početke. Ponekad pogledajmo unatrag i uočimo koje žrtve su naši roditelji učinili za nas. Nevažno je ako smo koji puta osjećali da ne postupaju sa nama pravedno. I u samom početku našeg života možemo pronaći dovoljno dokaza za njihovu snažnu ljubav prema nama. Ta ljubav je mnogo dublja od ljubavi koju ćemo osjetiti za partnera ili prijatelja. Ljubav roditelja za čovjeka čije su tijelo stvarali se ne može ni opisati, ni objasniti, ni uspoređivati.

Lekcija mojih života je: Poštuj svoje početke iako su skromni, jednostavni ili puni briga. Promatraj stvari, koje su te oblikovale i učinile te takvim kakav si danas. One su ti podarile svjetlo, dobrotu, snagu, ranjivost i slabost.
Pogledaj svoje roditelje i prepoznaj žrtve, koje su za tebe učinili. Zahvali im, neovisno o tome da li su živi ili mrtvi. Zahvali im na njihovoj ljubavi. Oprosti im njihove propuste. Zahvali im za sve što su učinili. Živi u nadi da ćeš i ti za svoju djecu, ali i za druge ljude pronaći snagu u tvom srcu i učiniti isto što i tvoji roditelji za tebe. Vjeruj možda i bolje.

Neprestano misli na to, da je LJUBAV ključ. cerek

Tako snažno kao što nas ljubi Bog, tako snažno nas ljube i naši roditelji.

- 19:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #

04.01.2007., četvrtak

...ISUS...Moj život u Atlantidi...

>...slijedi obecani nastavak....ove izvadke iz knjige dijelim s vama...srca punog ljubavi i vjere...pusaaaaaaaaaaaaa

ISUS

Moj život u Atlantidi

U današnje vrijeme spoznaje o ponovnom utjelovljenju i životu nakon smrti, za mnoge ljude su razumljive. Usprkos tome od nekolicine se zahtijeva veća duhovna otvorenost kada otkriju, da su znamenite osobe imale više od jednog života.

Najznamenitiji život, koji sam proživio na Zemlji, bio je život Isusa. Mnogi ljudi po njemu tumače moje biće, moju osobnost, tko sam i što sam bio i što sam predstavljao. Taj život je bio moj posljednji i uslijedio je nakon mnogih prijašnjih.

Neki prijašnji životi nisu imali neko veće značenje za čovječanstvo, da bi se o njima pričalo. Ti su životi bili moja priprema, moje godine učenja. U njima sam spoznavao temeljne istine, a kasnije složenu, duhovnu i cjelokupnu istinu.

Postoji jedan život o kojem bi vam rado pričao. Priča tog života sadrži mnoge vrijedne lekcije i zanimljiva saznanja. Život sam zaživio malo iza početka svijeta.

Otvori svoje srce, otpusti nevjericu i sumnju. Ne dopusti da te zastrašiti spoznaja da sam već jednom živio. Pokušaj u riječima kojima pričam priču tog života, pronaći istinsko biće moje osobnosti. Čitaj i osluškuj. Otkrij crvenu nit, svjetlost, temu, usmjerenje moje duše, koja je i sama prepoznatljiva iza mojih obveza i vanjskog privida. Otkrij dio mene samog, moje istinsko biće, moje Jastvo.

Život o kojem vam želim pričati odvijao se je u Atlanti. Prije početka pričanja ,želio bih još nešto pojasniti.

Svemir je bio stvoren. Postojao je određen prostor s određenim vremenom. Oblikovan je uz pomoću snaga privida i energija iz kojih se iskristalizirala materija. Mjesto s puno zvijezda, planeta i sunca, mjeseca i satelita. Jedna od postojećih malih planeta trebala je kasnije biti poznata kao Zemlja.
U početku je na Zemlji postojao samo jedan veliki kontinent - Mu takozvana Lemurija. Započeo je život drveća i cvijeća, trave i kamenja, kristala i životinja, a s vremenom i život ljudi.

Teško bi mogao prepoznati čovjeka u njegovom tadašnjem obliku. Bio bespolni, providni ( kao amebe – ektoplazmički ) sastav. Njegov oblik nije bio čvrst ni sadržajno oblikovan, već lagan i energetski. Ljudi su po prirodi bili androgeni ( dvospolni ). Posjedovali su polaritet, koji je bio u savršenoj ravnoteži.

U početku ljudi nisu živjeli od bilja i životinja, nego od Prane - zraka. Ljudi su postojali kroz milost, kroz Manu – nebeski kruh i sakupljali iskustva u svijetu, koji je Bog za njih stvorio. Ljudi su se vrlo brzo razvijali i uskoro su trebali biti podučeni kako će moći preživjeti na jednom fizičkom stupnju, koji je u biti bila topao, prekrasan i pun ljubavi, ali ponekad može biti hladan, surov i nemilosrdan. Bog je stvorio pet anđela, koji su trebali bdjeti nad ljudima. Oni su predstavljali pet elemenata i njihova energetska svojstva. Arhanđeo Uriel je ljude podučavao tajnama materije, carstva životinja i bilja, kamenja, Božanske djece - carstva minerala. Rafael je čovječanstvo podučavao kako se mogu sporazumijevati s drugim bićima njihova svijeta. Naučio ih je kako se može spoznati nadahnuće, kako biti i sam stvaraoca i kako iscjeljivati. Bog je stvorio i Mihaela koji je ljudima podario strast, a kasnije i seksualnost. Podučio je ljude kako da se zaštite od elemenata i sila, koje su na Zemlji još divlje i razuzdano vladale. Bog je stvorio Gabriela da poduči ljude ljubavi, snovima, čistoći, opraštanju i približi im bezuvjetnu prirodu ljepote.
Vibracije Zemlje bivale su iz dana u dan sve niže, a oblici sve čvršći. Ljudi još nisu bili sposobni živjeti na Zemlji u današnjoj strukturi i obliku. Odlučeno je da Božansko tako izmjeni strukturu čovječanstva, tako da može spoznati ograničeno postojanje. To je postignuto kroz zajedničku igru polarnosti, spolnosti i teškog mesa. Na taj način su ljudi dobili mogućnost da sami sebe, u ovom zgusnutom obliku, razmnožavaju i tako održavaju život na Zemlji.
Peti anđeo, stvoren Božjom milošću, bio je Azrael, anđeo Duha, promjene, ponovnog rođenja i smrti. Lemuriani su mogli biti oslobođeni svog fizičkog oblika i do svog slijedećeg utjelovljenja, uzaći na nebo.
Dok su boravili na razini Duha, Zemlja se je promijenila. Velika masa Zemlje podijeljena je na kontinente. Jedan od tih kontinenata nazvan je Atlantida.
Na cijeloj se Zemlji proširio život. U Atlantidi bila su ostala očitovana bića, koja su, po Božjoj odluci, svojim primjerenim životom trebala ostatak svijeta dovoditi do sklada, mira i duhovnog rasta.

U početku je stvoreno sedam Atlančana. Oni su pripomogli pri stvaranju stanovništva. Bog im je dao određene upute i snagu, podržane od visokih zemaljskih vibracija. Dao im je pripadajuće kristale u obliku lubanje, leće kroz koje je prolazilo Božansko svjetlo, koje im je omogućavalo stvarati njihov svijet, koji je bio tako neobično lijep kao i ljudi sami. Skupljajući tako Božansko svjetlo, dopustili su da kristali rastu. Rasli su brže i bivali snažniji od drugih kristala na Zemlji. Kristali su nicali iz zemlje i tvorili gradove i sela Atlantide.

U središnjoj kuli sjedio je prvi visoki konzilij Atlantide i planirao budućnost. Utvrdili su čvrsta pravila i zakone za sebe kao i za generacije koje će ih slijediti. Trebala se provoditi Božja volja. Sve je učinjeno kako bi se mogla vršiti Božja volja na Zemlji i tako da vlada sklad, mir i ljubav.
U samom početku je Atlantida bila jedno svjetlo i prekrasno mjesto.

Ja sam se rodio u trećoj dinastiji. To je bilo moja prvo utjelovljenje u neobičnom svijetu materije i ograničenja, svjetlosti i prirode, potreba, ljepote i strahopoštovanja.
U međuvremenu se Atlantida razvila u cvjetajuću civilizaciju. Postojalo je sedam kraljevskih obitelji. Svaka od njih je predstavljala i utjelovljivala sedam duhovnih elemenata - zemlja, vatra, voda, zrak, duh, ljubav i promjena. Obitelji su posjedovale svete simbola i predmete s kojima su mogli podržavati, voditi i projicirati vibracije tih elemenata. Sa simbolima elementarnih sila i njihovim duhovnim svojstvima, podržavali su vibracije na Zemlji. Kraljevske obitelji su bile, kao i visoko svećenstvo, u neprestanoj vezi s anđelima. Oni su im bili izravni učitelji, vođe i prijatelji. Prenosili su im Božje riječi. Atlančani su bili rasa vrlo razvijene duhovnosti. Provodili su mnogo vremena ponirući mislima u neshvatljive tajne sile ( kontemplacijama ) i meditacijama.
Odlukom visokog konzilija društvo je podijeljeno u socijalne grupe. Neki svećenici i svećenice su provodili vrijeme proučavajući tajne Svemira i razumijevajući ljepotu i dostojanstvo Boga. Određeni svećenici su bili tako obrazovani da su mogli odvajati svoja duhovna tijela od svojih fizičkih oblika. Spavali su posebnim komorama kristalnog svijetla i napuštali svoja tijela, kako bi putovali u duhovne dimenzije koje prožimaju materijalni svijet. Tako su istraživali nove oblike života. Uspostavljali odnose s Devama i elementalima, te se tako sporazumijevali s grupnom sviješću životinja i ostatka čovječanstva. Oni su bili duhovni svemirski letači i istraživači, koji nisu poznavali strah. Imali su povjerenje u Boga. Znali su da se on brine za njih, a da svećenici i svećenice vode brigu o njihovim fizičkim tijelima za vrijeme njihovog puta.

Postojali su proroci i vidioci, koji su živjeli u kuli zvanoj Kula oka. Kula je bila mineral sličan Sugilithu. Ti proroci i vidioci su bili “ljudi promatrači”. Mogli su vidjeti uzvišeniji svijet, koji prožima i naš materijalni svijet. Poznavali su sve vrste Deva i bića elementala, sve vrste nevidljive inteligencije. Pričali su s neutjelovljenim dušama, koje bi željele doći na Zemlju. Upoznali su i duše koje su Zemlju napustile. Pogled na životne cikluse, u to vrijeme, nije bio sličan današnjem. Kraj jednog utjelovljenja bio je dio prirodnog ciklusa i za njim se nije trebalo žaliti. Smrt se doživljavala kao dio života. Duše koje su zahtijevale utjelovljenje, razgovarale su sa prorocima ili vidiocima. Oni su pronalazili muškarca i ženu, koji bi duši podarili fizičko tijelo, zadovoljavajući pri tom potrebe duše.
Roditelji su izvršili svoju zadaću, žena je ostala trudna. Nakon toga nije bilo potrebno da se otac susreće s majkom, a kasnije ni s djetetom. Otac se vratio svom prijašnjem životu i brinuo o svom poslu u atlantskom društvu. Dijete je nakon rođenja odnošeno u hram Božanske Majke, gdje se nastavilo brinuti o njegovom odgoju. Majka nije imala zadaću da preuzme brigu o djetetu. Ona se vratila natrag na svoje mjesto u atlantsko društvo. Čvrsta povezanost s rođenim djetetom nije postojala. Svi stanovnici Atlantide su imali spoznaju da su duše kroz njih utjelovljene sebi svojstvena bića. Roditelji su samo pripomogli svojim fizičkim oblikom duši da zaživi i raste.

U hramu Božanske Majke boravile su samo žene. Njihova životna zadaća je bila da u bićima usklađuju žensko stajalište Sofije, svemirske hraniteljice. Odgajale su djecu do njihovog sazrijevanja i omogućavale im da budu primljena u neke, od mnogih, hramova, gdje nastavljaju školovanje. Žene hrama Božanske Majke preuzele su odgovornost za očuvanje ženske vibracije na Zemlji. Brinule su da ravnoteža između muške i ženske energije bude stalna.
U hramu Mira živjeli su i radili svećenici i svećenice, koji su svoj život posvetili iscjeljivanju. Istraživali su mogućnosti koje bi pomogle ljudima, koji su izašli iz mentalne, emocionalne fizičke ili duhovne ravnoteže, da se ponovno uravnoteže. Iscjeljivali su pomoću kristala, boja, tinktura, bilja, zvukova, vibracija i anđela. U kasnijem atlantskom dobu iscjeljivali su podrškom bića koja nisu živjela na Zemlji. Postojao je hram u kojem se meditiralo, poniralo u duboke misli – kontemplacije i manifestacije. Tako su osiguravali postojanje gradova, stvaranje novih hramova i kuća. Postojao je hram stvaranja, hram arhive u kojem su, kao čista vibracija u kristalima, bile spremljene povijesne zabilješke o Atlantidi. Postojale su dvorane pojačavanja - rezonancije u kojima je bila podržavana visina vibracija Atlantide. Postojale su velike dvorane u kojima su se učestalo i usklađeno odašiljale energetske zrake da bi carstvo minerala moglo s ljudima, ostati u neprekidnom spoju. Atlantida je bilo predivno i tajnovito mjesto. Imala je svoja tajna društva i hramove u kojima su stariji školovali svoje nasljednike. U mnogim hramova Atlantske Citadele pronalazili su bića koja su nakon tog školovanja trebali postati članovi visokog konzilija. Odluke konzilija se nisu bile pobijale. Stanovnici Atlantide su poštivali svoje društvene položaje. Ako se nisu utjelovili u biće koje će postati vođa, znali su da još nisu spremni snositi odgovornost za tu ulogu. U konziliju je sjedio jedan član iz svake kraljevske obitelji. Njegova uloga je bila da sa svojim pogledima i mišljenjima, pridonese razvoju Atlantide i svijeta. Često se putovalo i u druge dijelove svijeta kako bi se promatrao razvitak drugih rasa.
Atlantida je bila izabrana da bude centar ljubavi i svjetla, primjer ostatku čovječanstva. U početku su stanovnici Atlantide imali predivne planove. Pomoću njih su poticali svoju braću i sestre koji su bili utjelovljeni u drugim, manje razvijenim kulturama i društvima, da otkriju u sebi božansko. Omogućili su im vrijedna iskustva i birajući su pravo vrijeme i pravi način da im na nježniji način prenesu velike istine.

Mnogima je Atlantida izgledala neočekivano hladno. Stanovnici Atlantide su bili vođeni neobičnim silama. Umirali su kada su poželjeli umrijeti. Slučajnost je bivala rijetka pojava. Ljudi u Atlantidi su bili vidoviti, posjedovali su sposobnost prijenosa misli, djelovali su mislima na neživu materiju. Neki su uz Božansku pomoć predstavljali određene misaone alate. Bili su bića slična Bogu, bogovi na Zemlji.
U budućnosti Zemlji predviđeno je ponovo postojanje ovakvog oblika društva. Ta društva će biti prosvijetljena, bez određenih osjećaja, otpora i oblika postojanja. Tuga, strah, umišljeno ludilo, zavist, ljubomora i bijes će biti nepoznati. Potreba za navedenim niskim osjećajima neće postojati u trenutku kad čovječanstvo spozna da je ovaj život jedan od mnogih. Sve je dio slike neprekidnog tijeku razvoja.

Čovječanstvo treba ponovo pronaći svoje mjesto u svemirskom planu i ispuni ga na najbolji mogući način. Živjet će se sve dok ne poželi umrijeti. Ponovo će se rađati i dalje rasti, sakupljati nova iskustva i uvijek ispunjavati nove obveze. Vremenom će ljudi spoznati da će mogu živjeti sa svim čudima svog svijeta i sa svim mogućnostima svog društvenog položaja.

Atlantidi nije bilo omogućeno da na ovaj način nastavlja svoj razvoj. Ja sam bio jedan od prvih, koji je spoznao da će Atlanta propasti.

U Atlantidi, u mojem prvom utjelovljenju, bio sam neobičan čovjek. Rođen sam sa nadarenošću iscjelitelja i proroka i zbog toga nisam pronašao dom ni u jednom od oba hrama. Najstariji su me odredili za jednog od njihovih nasljednika. Moje obrazovanje bilo je usmjereno tako da postanem član konzilija, koji je trebao donositi važne odluke. Bio sam svjedokom savršenog društva. Vidio sam ga, razumio i osjećao. Jednostavno predivno: meditacije, molitve, uzvišenja. U sebi sam osjećao neki uznemirujući osjećaj promjene. Nije to bio ujednačen životni ciklus kojeg sam bio naučen osjetiti. Bilo je to nešto drugo, nešto što je ključalo pod svjesnim razumom stanovnika Atlantide. Izgledalo je zbunjujuće do najdublje srži njihova bića. Tek kasnije, kad sam bio član konzilija, moje vizije i strahovi su bili očitiji. Bilo mi je jasno da su te vizije, koje sam kasnije primao i od drugih ljudi, bile opomene. Opomene o propasti Atlantide od vlastite ruke.
Nažalost i u Atlantidi su bili rođeni ljudi koji su stremili višim ciljevima. Nisu se zadovoljni samo s osjećajem blaženstva. Njima je proces razvoja bio previše spor, dosadan. Htjeli su brže napredovati. Počeli su razmišljati o Bogu, tko je, što je i zašto je Bog. U prošlosti mi to nikada nismo činili. Nismo postavljali pitanja u nazad o Božanskom. Jednostavno smo prihvaćali i vjerovali. Imali smo povjerenja i bili smo zahvalni.

U početku su pitanja izazivala mnogo oduševljenja: jedna nova zagonetka koju treba riješiti, jedan novo mišljenje oprečno usvojenom i htjelo ga se razumjeti. Novi izazov za nešto o čemu još nitko nikada nije razmišljao, a skrivao je ono očito i jasno.
Napisane su i ispjevane mnoge pjesme i spoznate mnoge predodžbe nekih budućih događaja.. Nikome nije naneseno zlo. Sve je to pridonosilo sjaju i čudu o Atlantide. Kroz meni prikazane predodžbe spoznao sam da su stanovnici Atlantide stvorili zamršenost kako bi se mogla razumjeti jednostavnost. Zamršenost koju su stvorili bila čista obmana. Te obmane su stvarale nove obmane, jer zamršenost voditi do nove zamršenosti. Stanovnici Atlantide su željeli znati sve više i razumijevati još više. Istinsko razumijevanje nije moglo biti dostignuto, jer je njihov razum bio ograničen iako su bili savršeni. Stvorili su jednu obmanu i sami sebe zavarali u vjeri da su pronašli odgovor. Prava istina je da je nisu mogli pronaći odgovore na postavljena pitanja.

Iz obmana sam spoznao da će zamršenost stvoriti mogućnost podvaljivanja silama i energijama. Tim silama i energijama se ne bi smjelo podvaljivati jer se mogu podijeliti ili probuditi. Ova otkrića, ovo stvaralaštvo uništiti će poštovanje prema društvenim strukturama, poštovanje prema manje nadarenim i poštovanje prema vječnoj i beskonačnoj Božanskoj mudrosti. Ova proricanja su bila zapisana i o njima se raspravljalo. Sve rasprave nisu rezultirale djelovanjem, jer su proricanja odzvanjala previše nevjerojatno.
Nakon mojih sedamsto godina života u Atlanti odlučio sam se vratiti natrag u Duh. Spoznao sam da sam ostvario sve što sam na Zemlju, mogao ostvariti. U jednom predivnom, ali vrlo hladnom ritualu, ostavio sam moje fizičko tijelo na čuvanje svećenicima, koji su se brinuli o smrtnim ostacima. Uzašao sam u Duh i ponovo se spojio sa mojim Višim Ja. Nikad se više nisam vratio u Atlantidu.

Nakon nekog vremena, u duhovnom svijetu, utjelovio sam se u jednoj drugoj zemlji. Kada sam se nakon tog utjelovljenja vratio u duhovni svijet, spoznao sam da su se proricanja ispunila i da je Atlantida uništila samu sebe. Nešto tako savršeno bilo je pokvareno, zaprljano u jednom, za svemirske pojmove, kratkom vremenu.
Stanovnici Atlantide su i dalje postavljali pitanja o postojanju Boga. Vremenom su tada bile donašane odluke i zakoni, koji su kršili Božju vladavinu i dovodili u pitanje njeno postojanje. Svoje znanstvene spoznaje koristili su u krivoj stvarnosti. Koristili su neostvarive metode kako bi kontrolirali obmane. Uz pomoć i podrškom bića koja nisu živjela na Zemlji, sagradili su kulu u kojoj je postojala energija, dovoljno snažna da dovede u pitanje ugled Boga. Početak gradnje kule ubrzao je vrijeme Božje odluke da uništiti Atlantidu. Stvarne prijetnje Bogu i njegovom postojanju nije bilo. Ukaljana je samo čast Boga. Željeli su svoje kontrolirajuće snage proširiti preko cijele Zemlje i potkupiti plan, koji je Bog zamislio za svoju djecu.

Misaoni život koji sam vodio u Atlanti i učenje moje povijesti, danas su ogledalo vašeg društva. Čovječanstvo je skrenulo sa puta. Pokušalo je spoznati tajnu, koja je uvijek trebala ostati tajnom – tajnom Boga. Bogu su nadjenuta mnoga imena, mnoga lica i mnoge religije. Čovječanstvo se usprotivilo vidjeti povezanosti i svjetlo koje spaja sve religije. Iz tog svjetla su rođeni svi oblici. Ono im daje svoju snagu.
Čovječanstvo se okoristilo znanošću. Pokušalo je strogo kontrolirali svijet, porobili elemente, atome i molekule, koji su građa vaše stvarnosti. To je trebao biti način rukovođenja, podvaljivanja protiv prirodnog Božjeg tijeka stvaralaštva. Čovječanstvo je preotelo Zemlji jednu civilizaciju, bezobzirno podvaljujući, porobili njene sirovine i njenu ljepotu. Slijedili su se tragovi svojih predaka iz Atlantide. Grade se leteći strojevi, podvaljuje genetskim materijalom, bespolno - kloniranjem nastaju nova bića i koriste se uništavajuće sile laserskih zraka i atomske energije.

Usprkos svemu za čovječanstvo još postoji nada. Ako bi Zemlja zaista trebala biti spašena i iscijeljena, prije nego što je kasno, potrebno je da čovječanstvo ponovo pronađe vjeru u svoje osobno božansko. Vjera bi sačuvala čovječanstvo od njegove sudbine, sudbine vječnog ponavljanja polaganog preobražaja, koja je daleko teže od same smrti. Čovječanstvo bi trebalo priznati svoje grijehe, svoju pohlepu i težnju za objašnjenjem Božanske istine.

Istina je, da smo mi i Bog jedno. Ako vjerujemo u sebe, onda možemo vjerovati i u Boga. On je naša Božanska Majka i naš Božanski Otac. Stvorio je nas i svijet u kojem živimo, s najboljom namjerom u srcu, s mnogo truda i na najsavršeniji mogući način. Trebali bi se posvetiti samo Božanskom i Božanskom u ovom svijetu, povezati se s puno ljubavi s našom braćom i sestrama, koji žive na Zemlji, na nebu, u vodi i vatri, povezati se s duhovnom prirodom našeg bića, da bi živjeli u miru kao što smo to već jednom činili. Na mnogo nježniji način bi bili bliže tajni Božjoj. Pokušajmo ne željeti razumjeti nerazumljivo.

Uz pomoć mog utjelovljenja u Atlantidi spoznao sam ljudsku znatiželju, nezasitnu pohlepu za saznanjem, kada, kako i zašto. Ova, tako bezvrijedna, pitanja bila su temelj za pad i uništenje čovječanstva. Ne bismo smjeli još jednom učiniti ovu pogrešku. Trebali bi imati vjeru i povjerenje u Božji Plan. >

- 19:56 - Komentari (18) - Isprintaj - #

03.01.2007., srijeda

EDWIN COURTENAY...Refleksije...Majstori se sjećaju ...uvod...

>>...Svjedocenja Uzaslih majstora
o njihovom zemaljskom zivotu

...O autoru... blabla

Edwin Courtenay, godina 1971, odrastao je u Yorkshireu, Engleska. U starosti od 4 godine imao je prva vidovita iskustva u kojima ga je posjetila njegova baka, umrla nekoliko mjeseci prije toga.
Edwin je imao neobicno djetinjstvo koje je proveo u neprestanoj izmjeni s duhovnim svijetom.
Nakon godine dana vjezbe i ucenja uspio je Edwin u sesnaestoj godini zivota dobiti kontrolu nad svojim vidovitim sposobnostima. Sa osamnaest godina je poceo razvijati svoj potencijal kao medij. Od dvadeset i druge godine Edwin kanalizira duhovne vodje, andjele i uzasle majstore za druge ljude. Danas je on sa dvadeset i sest godina, smatrajuci sebe posrednikom, nadaleko poznat kao vodja i ucitelj kroz kojeg bozansko, u svojim mnogim oblicima, vodi svoju djecu natrag u svjetlo, u ljubav i mir.
Nakon 1997 g. pojavila se njegova vrlo uspjesna knjiga “Rituali i molitve uzaslih majstora”.
Sada priprema svoju trecu knjigu cija je tema rituali i molitve sa arhandjelima.
Edwin zivi u Surreyu, juznoj Engleskoj i uziva u svom zivotu, koji se sastoji iz fino uskladjene mjesavine spiritualne misterije i materijalnih uzitaka.

cerek

...ovo je dio knjige koji zelim podijeliti s vama...dio po dio...pozivam vas na putovanje upoznavanja Uzaslih majstora... cerek

...SOLOMON... thumbup

Trenutno teško razumijevamo da smo bili netko drugi, a ne osoba koju, u ovom malom sadašnjem životu, predstavljamo.
Rađamo se, odrastamo, sazrijevamo, starimo i umiremo. To je ritam koji utvrđuje, već stotinama godina, naše bivstvo.
No, približavamo se dobu vodenjaka i sve je veći broj ljudi svjesno istine, da je ovaj život samo jedan, od mnogih, koje smo mi proživjeli. Neki ne žele pojmiti tu istinu jer im je jednostavnija predodžba, da će ih ovaj, jedan jedini, život, bilo kada, odvesti u vječni mir ili u pakao.

Prihvativši spoznaju, da smo već mnoge živote proživjeli i da još mnogi životi čekaju na nas, te da životi idu dalje kao i od samog početka vremena i prostora, susrećemo se sa strahom i užasom. Prihvatimo li da je današnja sveukupnost prijašnjih života nepotpuna i manjkava, te da u sebi nosimo obvezu proživljavanja daljnjih utjelovljenja. Tako pripomažemo našem višem duhovnom-Ja da usvoji više znanja, iskustva i mudrosti. Produbljujemo daljnji rast i našu duhovnu istinu. Spoznajemo da je naš život više no čisto postojanje i da on od nas zahtijeva više i da ima duhovno značenje. Usvajamo tko smo, zašto smo, gdje smo i što činimo.

Utješnije bi bilo misliti da su naši životi male blistave eksplozije, vidljive jedan trenutak i u slijedećem nestaju u vječnom blaženstvu. Bilo bi prekrasno misliti, da nije važno kako živimo poklonjeni život. Rasipamo li ga ili ga smisleno koristimo, mjesečarimo li kroz naše utjelovljenje ili naš životni put pažljivo planiramo, prihvaćamo i zahvaljujemo za svako iskustvo i svaku priliku u kojoj učimo i duhovno odrastamo. Ugodno bi nam bilo vjerovati kako nemamo ni cilj ni sudbinu, već da smo ovdje kako bi zadovoljili samo svoje potrebe. Tako se ne bi morali osvrtati na druge, ne bi morali biti srdačni i puni ljubavi. Ne bi trebali razumjeti istinu, da smo dio Jednog Velikog Cijelog i da naši postupci utječu na ostatak čovječanstva.

No, to nije ni blizu istini. Prihvatimo spoznaju da smo već živjeli i da ćemo ponovo živjeti u novim tijelima, možda drugog spola s drugim ulogama u društvu. Upoznali smo najvišu granicu u propasti i bogatstvu; doživjeli usamljenost u bijedi i gladi; osjetili radost i provlačili se kroz muke i nesreće. Vidjeli smo velike stvari, živjeli i nezamijećeno. Poznavali smo slavne ljude i živjeli s onima bićima kojih se ni jedan čovjek ove Zemlje neće sjećati.

Teško je razumjeti da pripovijedanje o prijašnjim utjelovljenjima nisu izmišljene priče, maštarije luđaka i ljudi koji žele pridobiti povjerenje i novac.

Trenutno na Zemlji postoji vrlo mali broj ljudi koji posjeduju sposobnost ponovnog proživljavanja iskustava i sjećanja prijašnjih života. No postoje ljudi koji u susretu s osobom, predmetom ili mjestom osjete snažne osjećaje koje ne mogu protumačiti.

Ljudi posjeduju iskustvo da pri prvom susretu s nekom osobom osjete ljubav, mržnju ili strah. Ti osjećaji su stvarni, istinski i snažni.
Prilikom posjeta nekom nepoznatom mjestu u svijetu, većina ljudi se osjećala kao da je napokon stigla kući. Ponekad osjete strah da će biti ubijeni ili da će se razboljeli. Na tom mjestu su jednom bili i posjeduju dobra ili loša iskustva. Sreća nekih ljudi je što u sadašnjem životu posjeduju neki predmet koji im je pripadao u prijašnjem životu. Taj predmet im može prizvati sjećanja ili osjećaje iz jednog od prijašnjih života.

Osjećaji su snažnije od misli. Oni su spremljeni u najdubljem dijelu našeg bića. Naša nesvjesna sjećanja prošlosti, ljudi, mjesta i predmeti mogu probuditi osjećaje iz prijašnjeg života i preplaviti nas osjećajima koji ne pripadaju u naše sadašnje bivstvo već u prošlost.

Neki ljudi, zbog potpune zakupljenosti i očaranosti idejom o ponovnom utjelovljenju, zanemare svoj sadašnji život. Vrijeme provode u vječnoj i beskonačnoj zemlji maštarije, sjećanja i osjećaja, koje ne mogu potvrditi i koji više ne pripadaju stvarnosti. To je vrlo opasno, jer je vrlo važno živjeti ovdje i sada.

No, vrlo je učinkovito promatrati svoja sjećanja prošlosti. Odgovori na pitanja od kuda dolazimo, što samo naučili, koje smo pogreške učinili, kakve pobjede slavili, mogu nam dati upute tko smo mi danas, zašto smo ovdje, što još moramo riješiti i kuda trebamo ići. Ako smo otvorena srca odlučiti kamo krenuti, trebamo saznati od kuda smo došli.

Spoznavši to Majstori su odlučili izaći, pričati nam i obavijestiti nas o svojim prijašnjim životima. Otkriti nam tko su bili i što su radili. Ta otkrića neće zadovoljiti znatiželju onih ljudi, koji Majstore obožavaju kao svece ili bogove. Njihova je želja imati više podataka o njihovim prijašnjim životima. Ispovijesti Majstora treba usmjeriti ozbiljne učenike koji su krenuli putem svjetlosti.

Priče o prijašnjim životima Majstora pokazuju da su i oni nekad bili vrlo ljudski i na mnogo načina griješili. Promatranje njihovih prijašnjih život pomaže nam u prepoznavanju dijelova našeg sadašnjeg života na kojem bi mi trebali poraditi.

Prije otvorenja velika vrata i dopuštenja da uđeš u knjižnicu u kojoj su spremljene bilješke o prijašnjim životima Uzašlih Majstora želio bi ti dati kratak opis Majstora i suštine ponovnog utjelovljenja - reinkarnacije.

Uzašli Majstori su ljudska bića, naši preteci. Živjeli su na Zemlji. Nakon niza utjelovljenja, koja su ih prosvijetlila na duhovnoj razini, dosegli su nivo na kojem su mogli uzaći. Postali su prosvijetljeni, slični Bogu, sposobni proširiti svoju svjesnost i osloboditi se materijalnog svijeta. Postali su sposobni promijeniti sebe, svijet oko sebe i činiti čuda.

Na Zemlju se ne trebaju više vraćati kako bi dalje odrastali. Nalaze se u stupanju duhovnosti u kojem ne postoje ograničenja, oblici, vrijeme, zvuk i boje. Opisana razina svjesnosti poznata je kao Shambala ili Uzašla razina. Postali su naši Majstori i Majstori sami sebi. Ujedinili su svoje energije i svjetlost i postoje u grupnoj svijesti. Odložili su osobnost i postali samo čista misao i čista svjetlost okružena s dijamantom punim mrežastih zraka. Zrake ovog dijamanta predstavljaju s vremena na vrijeme jedan proživljeni život. Kroz mrežaste prozore Majstori primaju iskustva i znanje i šalju svoju grupnu svijest na Zemlju. Ona je na taj način zaprimljena od Channel-Media i upućuje ljude na njihov put razvoja.

Ponovno utjelovljenje – reinkarnacija je jednostavan postupak. Duša, izravno rođena od Boga, naše Više Ja razdvaja dio osobne svjetlosti i šalje ju na Zemlju. Ona se na Zemlji utjelovljuje u fizičko tijelo. Duša je odabrala roditelje i vremenski prostor u kojem bi željela živjeti. Zadržala je samo neka znanja o mogućnostima u kojima njezin utjelovljeni dio može odrastati. Svjesna je da je sve događaje sama odabrala, kako bi Duh i Više Ja mogli svoje znanje nadopunjavati kroz osjećajna, misaona, fizička i duhovna iskustva.

Duh putuje “prema unutra” i učvršćuje se u tijelu nerođenog djeteta. Dijete se rodi, raste i uvijek je vođeno voljom Višeg Ja, koje je vođeno Božjom voljom. Na taj način Više Ja doznaje ono što treba vidjeti i ostvariti. Duh ima slobodnu volju koju koristi kako bi poticao potrebe Višeg Ja za rastom i iskustvima. Ako je utjelovljena duša duhovnija vodstvo Višeg Ja je veće. Otvorena je na vodstvo do ljudi, mjesta i situacija koje joj najviše koriste. I u teškim iskustvima duša je svjesna da su najbolnije lekcije u životu često najbolji učitelji.

Čovjek nastavlja život dalje, stari i umire. Smrt može iskusiti kroz neku nesreću ili podvalom nekih mračnih strana. Sve se to događa Božjom voljom i voljom Višeg Ja. Ništa se ne prepušta slučajnosti. Sve je, do određenog stupnja, planirano.

Kroz mnoga utjelovljenja Više Ja odrasta sve dok ne sakupi, u svim predviđenim područjima, iskustvo i znanje. Tada se, uzdiže na višu dimenziju kako bi u područjima svjetlosti nastavilo duhovni razvoj. Broj utjelovljenja na Zemlji nije jamstvo za znanje i duhovnu snagu. Znanje i duhovna snaga zavise o lekcijama koje smo naučili i kakvoći našeg iskustva. Pojam stara duša opisuje onoga tko je imao snažna iskustva, a ne onoga tko često živio na Zemlji.

Nakon ovih uputa, pođi sa mnom. Prihvati moju ruku i dopusti da te vodim kroz ova stara, prekrasna drvena vrata. Prije nego što smo ih dotakli, otvorila su se širom. Vidiš veliku, prastaru knjižnicu, zidova obloženih hrastovim daskama i kovane, željezne, kružne stepenice. Police su prepune knjiga. Uvez je u smeđoj, crvenoj ili crnoj koži, a ispisana su zlatnim slovima.

Ljude, koje vidiš, tiho prolaze od polica do polica i razgledaju knjige. Poneku knjigu umu s police i čitaju vrlo pažljivo.
Možeš vidjeti i pomagače, koji ljude koji traže odvode do prave police i puni razumijevanja stoje pokraj njih. Pomagači su anđeli, prekrasna svjetlosna bića koja na svojim leđima nose velika, raskošna krila. Vjerujem da si postao svjestan da ovo nije obična knjižnica, već Akasha-kronika u kojoj su upisana sva znanja , svi prošli kao i budući životi.

Ovo mjesto leži s druge strane prostora i vremena. Nosi sve osjećaje i misli, sva psihička i duhovna iskustva, koja su ikad bila učinjena na Zemlji. Jedno mjesto, koje izražajno vibrira i diše svim sakupljenim znanjima.

Vođen mojom rukom, krećeš do određenog dijela knjižnice. Tamo ćeš susresti manji broj ljudi, jer se u tom djelu nalaze svesci o bićima koja su postala Uzašlim Majstorima.

“Potraži jednu knjigu”, kažem. “Uzmi je i izvadi iz police. Otvori stare, kožne korice. Osjetit ćeš da ti knjiga govori. Pričat će ti priču o životima koji su proživljeni prije mnogo godina. Knjiga će ti pričati o životima « Majstora.»

otvori se na čitanje ove knjige.. Dopusti da znanje, koje je u njoj i lekcije promjene tvoj život.

Ja sam tvoj skromni sluga, tvoj učitelj i vođa.

Ja sam Solomon, Kozmički Uzašli Majstor mudrosti i istine. wave