Marketing
Moje djetinjstvo i učenje 
Sva utjelovljenja započinju tako duša - biće Višeg Ja, zaželi putovati do Zemlje. Spusti pogled prema dolje i potraži, iz postojeće životne struje, odgovarajuće roditelje, određenu socijalnu klimu i vrijeme, koje će duši dati priliku ispuniti njenu duhovnu sudbinu, omogućiti razvoj svih njenih mogućnosti i riješiti njenu karmičku - uzročnu povezanost. Ova teška odluka bit će olakšana samo kroz sposobnost poimanja Višeg Ja. Kroz njega se mogu istovremeno, na svim razinama, spoznati sve stvari i mogućnosti, koje u budućnosti postoje.
Odluka o utjelovljenju je donesena. Roditelji su izabrani. Duša se dovedi do mjesta i vremena, gdje utjelovljenje može biti izvršeno. Više Ja razdvoji dio sebe i spoji ga sa dijelom majke. Udahne rastućoj smrtnoj ljusci tijekom začeća, duhovni život.
Moje začeće Biblija je učinila svetim događajem. Govori se o blagoslovljenoj djevici koja je bila oplođena kroz Duh. Priča nije u potpunosti istinita. Josip i Marija živjeli su zajedno i pokušavali više puta na svijet donijeti dijete. Pritom nisu imali uspjeha. Pretpostavili su da u njihovom životnom planu nije ni bilo predviđeno da imaju djecu. Pomirili su se s tom spoznajom. Marija je bila djevica u srcu, duhu i duši – jer to tamo doista i pripada.
Fizičko tijelo je varljivo kao i svijet u kojem živimo. Govoreći o čistoći ne misli se na tijelo koje može biti onečišćeno drogom, alkoholom ili virusima. Seksualnost je predivna, to je povod rođenja, spajanje energije i oblika, sjedinjenje srca i duše, “provođenje ljubavi”. Čovječanstvo bi trebalo socijalno obilježje ljubavnog čina otpustiti i priznati da je on isključivo Božanski. Ljubavni čin je dio stvaralačkog akta pretočenog u jedan oblik. To je spoj koji izjednačenje čovjeka s Bogom.
Bog je promijenio Marijine tjelesne preduvjete tako da bi se u njoj moglo začeti i razviti tijelo. Tijelo je trebalo biti dovoljno snažno da nosi moju dušu i energiju. Energija Krista me je trebala ispunjavati od početka mog života. Prije Božje odluke Marija nije imala mogućnost zadržati plod djeteta. Kada su Marija i Josip konačno bili spremni, došlo je vrijeme za moj povratak na Zemlju. Moje utjelovljenje uvjetovalo je promjenu u Marijinom tijelu i omogućilo joj da rodi Josipovo dijete.
Arhanđeo Gabriel, anđeo rođenja, posjetio je Mariju. Kroz priču joj je omogućio da spozna događaje iz budućnosti. Pojasnio joj je kako je postala trudna. Upozorio ju da će njeno dijete biti veliki vođa i učitelj. Čovječanstvo će spoznati da kroz biće koje ona nosi svijetliti veliko Božansko svjetlo. To svijetlo će doći kroz njega, ali ne od njega. Uputio ju je da rođeno dijete ljubi i hrani, ali da ga prepustiti volji Božjoj. Kada za to dođe vrijeme odgoj djeteta će prepustiti Josipu od Arimateje. Moj ujak će biti moj učitelj. Marija je spoznala da je izabrana zbog svog čistog srca i prijašnjih života u kojima je dokazala svoju predanost Bogu. Marija je bila odan i vjeran sluga svjetlosti. Izabrana je na temelju svog životnog puta, koji će u mojim rođenjem biti osnažen i obogaćen. Mariji su predočeni usponi i padovi kroz koje će morati prolaziti zbog ljubavi prema meni, no detalji joj ipak nisu otkriveni.
Marijin put patnje, sve njene žalosti i boli, koje se mogu pročitati na spokojnom izrazu lica s portreta, započele su ovim poslanjem. Znala je da će roditi posebno dijete i da ono neće nikada biti “njeno”, jer će ga dijeliti sa svijetom.
Marija je ispričala Josipu što joj se dogodilo. Josip je bio vrlo ljut. O procesu začeća i rođenja postojalo je vrlo malo spoznaja. Josip je Marijinu nesposobnost začeća pripisivao vlastitoj nesposobnosti. Kada je čuo da je ona trudna posumnjao je u mogućnost da je to njegovo dijete. Gabriel je posjetio i njega. Potvrdio je sve što je ispričala Marija i objasnio mu što je on trebao znati.
Josip nije bio smrtnik. Bio je potomak Srca Božjeg. Utjelovio se kao anđeo. Trebao je provesti grupnu potrebu anđela, da Božju želju dovedu na Zemlju i ovdje ju podučavaju. Josip je bio jedan od onih nevidljivih, u tkivo oblikovanih, Božjih zastupnika. Ljudi nisu bili upoznati s njegovim razlogom utjelovljenja. Gabriel je podsjetio Josipa na njegovu ulogu na Zemlji. Trebao je podučavati kao i u mnogim životima prije. Odabran je kako bi osigurao posudu za moju dušu i pritom pomogao pričvrstiti moju energiju – energiju Kristove svjetlosti. Josip je spoznao od Gabriela da za svoju ulogu neće požeti priznanje. O njemu neće postojati puno spoznaja. Njegov život neće biti istaknut, već neprimjetan pokraj čuda Marije i mene. Život Josipa kao i život mog ujaka Josipa od Arimateje bit će poznati samo onim ljudima koji su krenuli duhovnim putem. Nikad neće biti priznati od religioznog stručnog svijeta.
Josip je bio moj otac, kao što je Marija bila moja majka. Znao je da će me morati jednog dana prepustiti svijetu. Učio me je snazi, poštovanju, ugledu i svemu što sam kao muškarac trebao znati.
Marija me na svijet donijela u skromnim uvjetima. Na nebu je u tom trenutku sjajila posebna zvijezda. Svjetlo te svemirske podudarnosti dodirivalo je kuću u kojoj sam došao na svijet. Kako je to u Bibliji napisano, na ovom jednostavnom mjestu posjetili su me mnogi ljudi. Bili su vođeni mojim svjetlom i svjetlom nebeskog čuda. Poštivali su moje rođenje. Dobio sam poklone, koji su slavili moj život, moj povratak i ponovni dolazak. Donijeli su mi zlato, tamjan i mirtu, simbole proricanja mog Božanskog vrhovništva i moje tragične smrti. Darovali su mi kalež - gral izrađen iz moldavita, jedne zvijezde pale na Zemlju. Kalež je posljednju uporabu imao na posljednjoj večeri. Moj ujak Josip ga je odnio u Glastonbyri – Engleska. Na tom mjestu su se njegove energije spojile sa srčanom čakrom Zemlje.
Svjetlo mog rođenja privuklo je i tamu. Bili smo proganjani, no Božja moć nas je štitila.
Moje djetinjstvo nije bilo zapisano, jer je bilo uobičajeno.
Rastao sam u skromnim uvjetima. Moji roditelji nisu nikad govorili o proricanju. Živjeli smo jedan sasvim normalan život. Moje rođenje je iscijelilo biološku neplodnost moje majke i ona je rodila još mnogo djece.
Odgajali su me kao i ostalu djecu. Bio sam znatiželjan, neposredan, zainteresiran, maštovit, umoran, sretan ili tužan. Ponekad se kroz riječi koje sam govorio moglo osjetiti moje svjetlo. Pričao sam o mojem prijašnjem životu. Mogao sam vidjeti stvari koje drugi nisu mogli vidjeti. Znao sam o stvarima o kojima drugi nisu znali. Nakon nekog vremena razvila se moja snaga iscjeljivanja. Iscjeljivao sam djecu, životinje, a ponekad i odrasle koji su posjećivali moje roditelje.
Znao sam satima sjediti u radionici svog oca i promatrati ga kako obrađuje drvo. Volio sam sjediti i pokraj majke, te promatrati kako ona peče i pere ili razgovara s drugim ženama. Moja majka se, nakon što je mene donijela na svijet, jako promijenila. Gabriel ju je zamolio i ona nije govorila o mojoj sudbini. Počela je razvijati svoje osobno duhovno razumijevanje. Nakon mog rođenja u njoj se razvila duhovna istinu. Svojim prijateljicama govorila je o stvarima kako ih osjeća, spoznaje ili vidi u snovima. Odvažno je otkrivala snagu svoje ženstvenosti. Upućivala je žene kako se mogu jačati pomoću snage godišnjih doba i mjesečevog ciklusa. To je bilo njeno poslanje. O njemu će ona sama kasnije pričati.
Zbog mojih putovanja i rastanka bila je tužna. Pokušala je potisnuti suze. Prisjećala se je riječi anđela i znala je da je došlo to vrijeme. Mog oca nije bilo u trenucima rastanaka. Njegov ponos i bijes nisu dozvoljavali da pokazuje žalost i suze. Vrijeme mog rastanka se približavalo. On se je sve više prisjećao priče koju mu je anđeo ispričao o mojoj sudbini. Bio je zaljubljen u slatkoću mog djetinjstva i nije mogao podnijeti rastanak.
Pokušavao je pregovarati s Bogom. Preklinjao je i bjesnio. Stiskao je šake i pitao: «Zašto moj sin? Zašto on koji je tako bio bistar, tako pametan i pun radosti? Zašto je taj dječak morao biti izabran da nosi patnju svijeta?»
Bog mu nije odgovarao. Jedne noći Bog je odlučio ublažiti njegovu patnju i bol. San mu je otkrio puno toga. Njegov bijes se smirio, ali je tuga postala još dublja. Od tog trenutka, kada me je pogledao, mogao sam razabrati suze u njegovim očima.
Josip je u meni pronašao razumijevanje svoje osobne zadaće. Pronašao je ljubav, nevinost i čistoću, koja ga je nesvjesno podsjećala na njegovu domovinu u carstvu anđela. Spoznati budućnosti prepunu briga i boli bilo je jednostavno previše za njega. To mu je djelomično slomilo srce.
Moje avanture tek počinju. Putovao sam sa svojim ujakom Josipom od Arimateje do mnogih mjesta i učio o mnogim stvarima. Moje duhovno obrazovanje dozvolilo je mojoj duši i mojoj osobitoj darovitosti da procvate.
Kristovo svjetlo, energiju Maitreye, koja me je prožimala, spoznao sam prvog dana svog svjesnog sjećanja. Osjetio sam je kao blagi, svjetlucavi stup obojen u nježno roza svjetlo. Svjetlost se ponekad nalazila izvan mene, a ponekad mi je moj duh tiho prenosio poruke. Energiju sam osjećao u sebi poput svjetlosnih iskrica, koje ispunjavaju moje tijelo. U tim trenucima osjećao sam vrtoglavicu. Svjetlucava energija pomagala mi je da zaspim ili da budem snažan. Omogućavala mi je da jasnije vidim i iscjeljujem. Nikad nisam postavljao pitanja vezana uz njenu prisutnosti. Mislio sam da i drugi posjeduju takvu energiju. Kasnije sam spoznao sve o toj energiji i prihvatio ju kao svoj životni cilj.
Nakon završetka svog nauka, otputovao sam kući k roditeljima. Moja je majka bila ista kao i prije. Neka djeca su u međuvremenu odrasla i napustila kuću. Majka se brinula o djeci drugih ljudi. Sastajala se s drugim majkama. Imala je nekoliko učenica. Njeno unutrašnje oko se otvorilo i mogla je vidjeti čudnovate i neobične stvari. Uspostavila je vezu sa ženskom energijom Zemlje i primala ju u svoju dušu.
Moj otac je još uvijek bio onaj stari. Bio je stolar. Podržavao je moju majku i djecu gdje god je to mogao. Pomagao je ljudima na svoj osobit način. Iz njega su izlazile mudre riječi i kad o njima nije razmišljao. Moj otac se brinuo za dobrobit svojih bližnjih. Iscjeljivao ih je sa svojim radom i kroz to što je pokazivao blagost, koju ni jedan drugi čovjek nije mogao pokazati. Vodio je ljude nevidljivo, kao i svi anđeli. Sam nije prepoznavao božansko u sebi.
Dočekali su me vrlo srdačno. Neko vrijeme sam ostao s njima. Kako bi završio svoje naukovanje, morao sam ponovo otputovati sa svojim ujakom. Mojim roditeljima je ovaj rastanak bio nešto lakši. Otac se čak se i nasmiješio. Ono što će nam budućnost prirediti ni jednom riječju nije bilo spomenuto.
Poslije ovog posjeta svoje sam roditelje mogao samo prepoznati kao nejasna lica u mnoštvu ljudi. Poneke dane smo znali provesti zajedno pri jelu, a zatim bismo otišli spavati. Izgubili smo trenutke mira i bliskosti.
Kao Isus, imao sam roditelje samo jedno kratko vrijeme. Jako sam ih volio i puno su me naučili.
U životu je važno ne zaboraviti početke. Ponekad pogledajmo unatrag i uočimo koje žrtve su naši roditelji učinili za nas. Nevažno je ako smo koji puta osjećali da ne postupaju sa nama pravedno. I u samom početku našeg života možemo pronaći dovoljno dokaza za njihovu snažnu ljubav prema nama. Ta ljubav je mnogo dublja od ljubavi koju ćemo osjetiti za partnera ili prijatelja. Ljubav roditelja za čovjeka čije su tijelo stvarali se ne može ni opisati, ni objasniti, ni uspoređivati.
Lekcija mojih života je: Poštuj svoje početke iako su skromni, jednostavni ili puni briga. Promatraj stvari, koje su te oblikovale i učinile te takvim kakav si danas. One su ti podarile svjetlo, dobrotu, snagu, ranjivost i slabost.
Pogledaj svoje roditelje i prepoznaj žrtve, koje su za tebe učinili. Zahvali im, neovisno o tome da li su živi ili mrtvi. Zahvali im na njihovoj ljubavi. Oprosti im njihove propuste. Zahvali im za sve što su učinili. Živi u nadi da ćeš i ti za svoju djecu, ali i za druge ljude pronaći snagu u tvom srcu i učiniti isto što i tvoji roditelji za tebe. Vjeruj možda i bolje.
Neprestano misli na to, da je LJUBAV ključ. 
Tako snažno kao što nas ljubi Bog, tako snažno nas ljube i naši roditelji.
Post je objavljen 09.01.2007. u 19:02 sati.