ponedjeljak, 29.10.2007.

Ja nemam vremena za sebe!

Mislim da je vrijeme u kojem živimo postalo prebrzo za mene. Ne mogu se uloviti ni za što u ovom nezaustavljivom tijeku vremena. Općenito gubim se među sitnicama. Kao da na neki čudan način ishlapljujem. Ponekad stvarno mislim da neču stići,a li onda se samo potrdim malo više, ali sada stvarno to više ne mogu jer nisam ja 'super' čovjek koji može sve stići za druge i za sebe.

Shvatio sam da ne mogu uvijek reći 'da naravno'. Shvatio sam da treba reći 'ne' te da treba više misliti na sebe i biti čak i sebičan jer se stvarno ne isplati tratiti slobodno vrijeme ne obveze koje mi ne trebaju, a ja ih baš i ne volim. Neka se svi brinu za sebe a ne ovise o drugima. Život je težak i treba ga živjeti. Ja sam izdržao jako dugo, čak i više nego što sam mislio, i svejedno imam vremena, ali to nije dovoljno.

Uvijek sam volio temeljito sve napraviti, a sada sam ostao površan, i shvatio sam da će me ta površnost koštati jednom. Ne mogu vam reći kakav je osjećaj biti dobar, jer ja to pokušavam biti, no ipak mislim da to nisam. Previše bi stvari trebalo jednostavnoi pustiti da sačekaju, ali oni to ne mogu.

I onda dođe trenutak pa se osjećam da sam kao neka hrana koju nemilosrdne ptice kljucaju, i da nemam pravo glasa. No i kada podignem glas i kada rečem ne, ispadam 'ljigavac' i sebičnjak i onda se ja osjećam još gore, ali ne mogu ispunjavati sve zahtjeve i uvijek će neki biti odbijeni i sad ponosno kažem da me je briga i da mi je stalo, ali ne u tolikoj mjeri koliko i prije. I želim da znate da sam uvijek tu, ako mi ne oduzmete previše vremena jer stvarno je dragocjeno i nemam ga...

I na kraju ostaje samo vjera,
istinska snaga,
koja može,
hoće,
ostvariti ono što moj razum nije mogao...

četvrtak, 25.10.2007.

Gjalski nije shvatio da su promjene potrebne, ja jesam. I opet mislim da ništa neću promjeniti..

U pušenju ima zlobne nepristojnosti te drske asocijalnosti. Pušači zagađuju zrak nadaleko i naširoko i guše svakog čovjeka koji nije u stanju da u svoju obranu i sam puši.

Inače nemam ništa protiv pušača. ali eto svidjela mi se misao, pa je stavljam.

Ovaj vikend idem na izlet u Zadar i baš se veselim. Malo moram promjenit okolinu, jer škola i obveze me guše. Tako da idem tamo skoro na produženi vikend, jer sutra nemam škole. Slavimo dan škole, i prvašići idu u rodnu kuću dr. Antun Barca, osnivača moje škole. I tako, kasnije su one neke ceremoinije, i podjela godišnjaka za prošlu godinu. Pošto ove godine nisam pozvan neću dobit besplatno primjerak. Zato će mi kolega, teh president, uzeti :D.

Nego, jeste li vi ljudi vidjeli našu državnu maturu? Mislim, ja ne mogu govoriti jel to teško ili ne, jer to ovisi od predmeta i profesora. Po meni su znatno olakšali matematiku i fiziku, dok su logiku i neke društvene predmete zakompliciralil. Ja sam htio uzeti inforamtiku, ali zbog nerađenja programiranja ja to ne smijem uzeti jer bi pao. Sad još uvijek razmišljam... Ja se samo nadam, da sve bude dobro, te da ako se već mučimo za to, barem olakšju potkraj godine normalno, redovno gradivo, jer će inače rezlutati biti koma. Šta vi mislite uopće o tome :D?

Da, post ću završiti jednom mišlju kao što je i počeo. Uživajte ljudi sutra u školi

Budite kao baklja na nebu, zračeći ljubav i svjetlost.
Zamislite tisuću takvih baklji na nebu, poput sjajnih zvijezda u
dalekim galaksijama koje možete vidjeti za vedre noći.
Vi imate u sebi istu snagu da zračite ljubav i svjetlo i trebali biste
sjajiti poput zvijezde, od trenutka kad se probudite ujutro pa do
trenutka kad idete spavati.

nedjelja, 21.10.2007.

Duga (s posvetom)

Donosi li nebo suze;
ili sjajnu svjetlost sunca?
Moram li se uvijek boriti;
mogu li biti slobodan ili ne?
Hoću li se smijati ili moje sanjarenje više nema smisla,
jesi li tu, ili daleko, daleko...?

Ponekad ne želim povrijediti,
čak i kada sam jači,
i prečesto imam misli koje se vrte bez smisla.
Moram li uvijek dokazivati što želim, što je u meni,
jesi li tu, ili daleko, daleko...?

Kroz kišu prodire zraka sunca,
donosi svijetlost u sive oblake,
i vidi se posvuda:

Duga pokazuje put
koji nas vodi u novi svijet,
čarobni svijet duge leži pred nama,
Duga pokazuje put
koji nas vodi u novi svijet,
a ti me držiš za ruku i ideš polako...

Jer samo svjetlost sunca i kiša
grade put k tebi

srijeda, 17.10.2007.

Tose Proeski - Volim osmjeh tvoj

Krade mi te cesta,
Kradu mi te ljudi,
Svako pomalo od osmjeha tvog posudi...

Iza svakog ugla,
Stalno neko vreba,
Da mi te ukrade kada malo srece treba...

Niko nije kriv za to,
Sto te volim toliko,
Al' osmjeh tvoj je kriv da znas
Sto me osvajas...


Volim osmjeh tvoj
Bas dobro ti stoji,
Jos ti bolje stoje poljupci moji,
Ma kriv je meni svako kom smijes se ti
Moja ljubavi...
Volim osmjeh tvoj i nosi ga uvijek,
Smij se samo dusu mi grij zauvijek,
I krivi su mi svi i krivo mi je sve
Kad sam bez tebe!

Al' nije krivo more,
Niti so u kosi,
Niti nebo koje boju oka tvoga nosi...

Niko nije kriv za to,
Sto te volim toliko,
Al' osmjeh tvoj je kriv da znas
Sto me osvajas...


Volim osmjeh tvoj
Bas dobro ti stoji,
Jos ti bolje stoje poljupci moji,
Ma kriv je meni svako kom smijes se ti
Moja ljubavi...
Volim osmjeh tvoj i nosi ga uvijek,
Smij se samo dusu mi grij zauvijek,
I krivi su mi svi i krivo mi je sve
Kad sam bez tebe!

I krivi su mi svi i krivo mi je sve
Kad sam bez tebe!


In Memoriam

ponedjeljak, 15.10.2007.

Change

U zadnje me vrijeme lovi paranoja. Osjećam se sputano, i nekako ne mogu učiniti ništa kako treba. Oduvijek sam bio spreman na sve, sve sam isčekivao sa osmijehom, sve radio sa pripremom, jer nisam htio dati ljudima do znanja da sam 'slab' i da postoji u meni nesigurnost. Ali sada se bojim da počinju shvaćati, a ja se i dalje bojim, i dalje se skrivam u sebi i polako prestajem biti ono što jesam. I taj strah raste, polako me izjeda i ja ne mogu tako dalje.

I have never felt like this before
I have never thought in this way,
I just pretended like I don't care.

But know in the time of fear,
I canot be the same,
Change is what I need!

nedjelja, 14.10.2007.

I want to paint the world in blue!

The night is wavering in the water
The greening shore is so still and silent
That it is painful

If only I could wait
For a beautiful dawn
With a pure heart...

Who told me that
There is a land without any conflicts
Beyond the dark seas and skies?
No one can reach that land,
Or perhaps it only exists in someone's heart

A melody that can quench the thirst
Of the land that calms the waters' flow
Even if it does not exist anywhere right now,
I will come to possess it
Always, someday, for sure

Let the token of water be in my hands
Even after engulfing all the flames,
It still continues to flow, gently and broadly
I will reach its tranquility
Always, someday, for sure
With your hand in mine...

petak, 12.10.2007.

Riječani dolaze

Sutra je susret tu kod nas u Crikvi. Nadam se dobrom provodu, radu u grupama, te obradi zadanih tema. Nek nam Bog još da i lijepo vrijeme, neka fra Anti ostavi osmijeh na licu i meni da upoznam kojeg novog framaša iz Rijeke :).

PS
Ovo je ovak informativni post. Napišem sutra kak je prošlo, tj. samo ću editirati ovaj :D, do tada, gledajte prošli post i tamo komentirajte, ma radite štogod :D

EDIT
Eto, prošao je dan, jednom rječju predivan dan, jako predivan dan :). Neda mi se pisati ništa dugačko, jer ću napisat post na blogu od fram pa vam dati link. Ali bitno da je bilo super :D

četvrtak, 11.10.2007.

Ah, mojih najdražih 3 :D

Charlie The Unicorn

Za ovo ja osobno krivim Misuzu, od kad ga je ubacila u moj život, ne ide mi iz glave. Ako bi vam rekao da znam cijelog napamet, bih li bio čudan. A bili bi se čudili kad bi znali da znam i njemačku verziju. Ne, ja nisam čudan! a-a :D

Mujo i Haso

Bez komentara :D

Gundam Seed

Ako tražim savršenstvo i osjećajnost, onda je to ovo. Predivan anime, predivan glas, i sve skupa :). I just love Gundam Seed to much :D.

utorak, 09.10.2007.

Daj mi snage ...

Opijen trenutkom inspiracije, krenuo sam laganim koracima prema svjetlosti. Shvatio sam da više nema smisla u skrivanju iza lažne maske, te da bit života nije u tome da ja ugađam drugima, da, promjenio sam se. Na bolje ili lošije, ne može se točno reći, relativno je, kao i vrijeme u koje pišem post.

Znate, nedavno sam otkrio novi svijet, u kojem žive ljudi, samo su drugačiji, začudo, meni se taj svijet sviđa i to jako, ali zašto još uvijek ne osjećam da pripadam tamo. Nešto me previše veže za prošlost, koja baš i nije za pamtiti; ima li negdje nešto što će me od toga osloboditi, mogu li otići samo tako, nestati kao vjetar, ili nisam dovoljno jak za taj podvig.

Ali tako je oduvijek i bilo. Nikad siguran u sebe, nikad spreman na promjene. Uvijek u sjeni drugih, bez samopoštenja, u milosti drugih, u mnogim dilemama. Pa gdje me je to sve dovelo. Negdje, još uvijek pokušavam otkriti gdje..

A kroz oči puno suze promatram onaj divan svijet...

ponedjeljak, 08.10.2007.

Nevermore

...
Ovaj stvor u crnom plaštu, nasmija mi tužnu maštu
Teškim, mrkim dostojanstvom, kojim čitav lik mu diše.
"Nek ti kresta jadno visi", rekoh, "kukavica nisi,
Strašni, mračni Gavran ti si, što sa žala Noći stiže,
Kako te na žalu zovu hadske noći otkud stiže?"
Reče Gavran: "Nikad više".
...

nedjelja, 07.10.2007.

Me is back =D

Eh, upravo sam se vratio sa jako zanimljivog izleta. Jučer sam još krenuo na selo i bilo baš neko bljakavo vrijeme. Trebali smo pomoć tetki i tetku pri pečenju rakije. Da vi vidite kako je to zabavno. Prvo smo bili brali šljive pred mjesec dana, i to je bilo interesantno dok me nisu noge počele boliti, osim toga, jako je nespretno jer se beru sa poda, nakon što ih se potuče s grane. A pečenje tek...to je priča za sebe...

Jako mi je žao što nisam niš slikao jer zamilite imam novi mobitel koji to može (ajde uzvici vauu...)

Ali osim rakije bilo je još zgoda. S bratićem sam išao brati gljive, i ubrao sam nekolicinu, hodao sam u čizmama za 5 brojeva većim..i naravno skoro se polomio... ( bez smijeha )

PS Post je koma, znam....ali...i ja sam blizu..tako da je oke... hvala vam na komentarima i na onim vicevima... Hairem se iskazala =D



da za kraj progodna..ili samo za moju dušu...

Oci boje lavande




Kažu da ljubiš nekog boema,
skitnicu neku,
da druga si žena,
a ja sam skoro lud od tvoga otrova,
i molim se pred ikonom svetom,
ljubavi moja....


JA POŽELIM NOĆAS
OČI BOJE LAVANDE,
I BISERE NJENE
ŠTO IH USNAMA SKRIVA,
VRATI MI BOŽE
OČI BOJE LAVANDE,
JER SUTRA ĆE KIŠE
ISPRATI SVE, ISPRATI SVE

Mjeseca srebro, i sunca sjaj,
TUGA I BOL NE IDU U RAJ,
sanjao sam kako letiš u krilu anđela,
sad je i Bog na tvojoj strani ljubavi moja
sanjao sam kako letiš u krilu anđela,
sad je i Bog na tvojoj strani ljubavi moja

JA POŽELIM NOĆAS
OČI BOJE LAVANDE,
I BISERE NJENE
ŠTO IH USNAMA SKRIVA,
VRATI MI BOŽE
OČI BOJE LAVANDE,
JER SUTRA ĆE KIŠE
ISPRATI SVE, ISPRATI SVE

srijeda, 03.10.2007.

Časne sestre

Dvije časne sestre su izašle u prirodu i šetale jedno poslijepodne. Jedna se zvala Sestra Matematika, zbog svog izoštrenog smisla za matematiku, a druga Sestra Logika, zato što je bila jako logična. Počelo se smrkavati, a one su bilo daleko od manastira.

SM: Jesi li primjetila ovog muškarca iza nas, izgleda da nas prati. Bog zna šta hoće od nas...

SL: Eh, to je logično - hoće da nas siluje.

SM: O, ne - na ovoj udaljenosti će nas stici za nesto manje od petnaest minuta. Što da radimo?

SL: Jedino logično - idemo brže.

SM: Ali to ne pomaže.

SL: Naravno da ne pomaže! On će učiniti jedinu logičnu stvar - i on ce ići brže.

SM: Oh, šta da radimo? Na ovoj udaljenosti će nas stići za manje od deset minuta.

SL: Jedino logično što možemo učiniti je da se razdvojimo. Ne može nas obje pratiti.

Muškarac je odlučio da prati Sestru Logiku. Sestra Matematika je sretno stigla u manastir, ali se silno živcirala što se dogodilo s Logikom. Ubrzo se i ova pojavila u manastiru.

SM: Sestro Logiko, hvala dragom Bogu! Pričaj - šta se dogodilo!

SL: Pa dogodilo se jedino logično, nije mogao da prati obje i izabrao je mene.

SM: Ma, to znam (pomalo ljubomorno), ali šta se dogodilo nakon toga?

SL: Pa jedino logično: stigao me je.

SM: O, ne! Što si napravila?

SL: Jedino logično: Podigla sam haljinu!

SM: O, ne, Sestro! Što je on napravio?

SL: Jedino logično: Spustio je hlače.

SM: O, ne! Što se onda dogodilo?

SL: Pa to je valjda logično! Jedna časna sestra s podignutom haljinom trči brze od jednog muškarca kojem su hlače spuštene ispod koljena...

I za sve VAS koji ste mislili da će ova priča biti bezobrazna: Izmolite 3 puta Oče Naš i nazad na posao!!! Sram vas bilo... Šta vi mislite da ja perverzije pišem ( :D ) ?

utorak, 02.10.2007.

Leviathan (s posvetom)

Priroda je načinila ljude tako jednakim po sposobnostima tijela i duha da, premda se ponekad nađe netko tko je očigledno tjelesno jači ili življeg duha nego drugi, ipak, kad se sve uzem u obzir, razlika između ljudi nije tako velika da bi na osnovi toga jedan čovjek mogao tražiti za sebe kakvu povlasticu koju ne bi mogao zahtjevati i drugi....

I zato ako bilo koja dva čovjeka žele istu stvar koju obojica ne mogu imati, oni postaju neprijatelji, i tako, na putu ka svome cilju, koji je uglavnom vlastitio smoodržavanje, oni nastoje da unište ili pokopaju jedan drugoga. Nije li to tužno?

ponedjeljak, 01.10.2007.

Kavez uplašenog identiteta

U unutarnjem krajoliku duše postoji krepak i milozvučan glas slobode koji vas uvijek zove. On vas hrabri da povećate svoje okvire pripadanja – ne da se smjestite u lažni zaklon koji ne može služiti vašem potencijalu. Ne postoji kavez za dušu. Svatko od nas trebao bi putovati s površine prema unutra i posjetiti pustolovna mjesta unutar nas. Tamo nema malih soba.

Svatko od nas treba hranu i ljekovitost ovih nutarnjih bistrenja. Jedan od zatvora koji najviše sputava jest zatvor reduciranog identiteta. Način na koji tretiramo vlastiti identitet je često prokrustovski. U grčkoj mitologiji Prokrust je bio razbojnik koji je svoje žrtve stavljao u krevet, pa ako su im noge bile preduge, odsjekao bi ih, a ako su bile prekratke, rastezao bi ih dok ne bi umrli. Svatko od nas je neminovno uključen u otkrivanje toga tko smo zapravo. Ne postoji nitko drugi tko može odgovoriti na ovo pitanje umjesto vas. Tko ste? je površinsko pitanje koje ima ogromno, zamršeno korijenje. Tko ste iza svoje maske, uloge? Tko ste iza svojih riječi? Tko ste kada ste sami sa sobom. Kad se probudite usred noći, tko ste onda?

Kad vas zora spasi od kišne šume noći, tko ste prije nego sigurno kliznete ispod maske i imena po kojima ste poznati tijekom dana? Jedno od nezapaženih ostvarenja dnevnog života jest zadržavanje pustolovne složenosti vašeg stvarnog identiteta tako dobro skrivenog da većina ljudi nikad ne sumnja u svjetove koji se preklapaju u vašem srcu. Prijateljstvo i ljubav trebali bi biti sigurna područja gdje vaša nepoznata jastva mogu stupiti na scenu. Umjesto držanja svojih prijatelja i onih koje volite u kavezu uplašenog identiteta, ljubav bi vas, i jedne i druge, trebala osloboditi, da slavite feštu složenosti unutar vas. Toliko je oklijevanja i uplašenosti u uživanju ljepote našeg vlastitog božanstva.

Ne postoje priručnici za izgradnju osobe kakva biste željeli postati. Vi ste jedini koji ovo možete odlučiti i provesti život radeći na tome. Ovo je tako predivan privilegij i tako uzbudljiva avantura. Rasti u osobu za kojom vaša dubina čezne je veliki blagoslov. Ako možete pronaći kreativni sklad između vaše duše i vašeg života, pronašli ste nešto beskonačno dragocjeno. Nećete moći rješavati velike svjetske probleme ili mijenjati situaciju u kojoj se nalazite, ali ako možete probuditi vječnu ljepotu i svjetlo svoje duše, onda ćete nositi svjetlo kamo god budete išli. Život nam je darovan za nas a također i da donosimo mir, hrabrost i sućut drugima.

John O'DONOHUE