subota, 29.09.2007.
Tri gosta (s posvetom)
Jedna žena iziđe iz svoje kuće i ugleda tri starca s dugim bijelim bradama kako sjede u njezinu dvorištu. Nije ih prepoznala.
Reče: - Mislim da vas ne poznajem, ali mora da ste gladni. Molim vas, uđite i nešto pojedite.
- Je li domaćin kod kuće? – upitaše.
- Nije – reče ona. – Vani je.
- Onda ne možemo ući – rekoše.
Kad se muž uvečer vratio kući, žena mu reče što se dogodilo.
- Hajde reci im da sam kod kuće i pozovi ih!
Žena iziđe vani i pozove ih unutra.
- Ne idemo u kuću zajedno – odgovoriše.
- Zašto? – htjela je znati.
Jedan od staraca objasni: - Njegovo ime je Blagostanje – reče pokazujući na jednog od svojih prijatelja; pokazujući na drugog, reče: - On je Uspjeh a ja sam Ljubav. Onda nadoda: - Sad idi i raspravi sa svojim mužem kojeg od nas želite u svome domu.
- Žena se vrati unutra i reče svome mužu što poručiše. Muž bijaše presretan. – Predivno – reče. – U tom slučaju, pozovimo Blagostanje. Neka uđe i ispuni nam dom blagostanjem!
Njegova žena nije se složila. – Dragi, zašto ne bismo pozvali Uspjeh?
Njihova ih je snaha slušala iz drugog kuta kuće. Skoči sa svojim prijedlogom:
- Zar ne bi bilo bolje pozvati Ljubav? Onda će naš dom biti ispunjen ljubavlju!
- Poslušajmo savjet naše snahe – rekoše muž i žena. Iziđi vani i pozovi Ljubav da bude naš gost.
Žena iziđe vani i upita tri starca: - Koji je od vas Ljubav? Molim Vas, uđite i budite naš gost.
Ljubav ustade i krenu prema kući. Druga dvojica također ustadoše i slijeđahu ga. Iznenađena, gospođa reče: - Pozvala sam samo Ljubav, zašto i vi ulazite?
Starci odgovoriše uglas: - Da ste pozvali samo Blagostanje ili Uspjeh, druga dvojica bi ostala vani, ali budući da ste pozvali Ljubav, gdje god Ona ide, i mi idemo s njom. Gdje god je ljubav, ondje su i Blagostanje i Uspjeh!
srijeda, 26.09.2007.
Zid je zid.
Ponekad je tako i sa ljudima. Neki se od njih nikada neće promijeniti, niti vam pružiti ono što želite. Oni to jednostavno nisu u stanju. Nemaju ni najmanje želje učiniti to. Možda nisu dovoljno umješni, možda su previše povrijeđeni. Sada ste u velikim kušnjama. Da biste dobili željeno, možda ćete morati napustiti tvrtku, ekipu, postrojbu ili raskinuti vezu. Takve stvari nije jednostavno priznati. Možda ćete biti primorani poduzimati izuzetno neugodne poteze i često riskirati. Ipak, i to je bolje nego se neprekidno nadati nečemu što je nemoguće dobiti od osobe koju ste to tražili.
četvrtak, 20.09.2007.
Povodom tjedna kretanja =D
Da, tjedan kretanja. Jučer na početku sata geografije sam prozvan zajedno sa 3 učenika da se javim voditelju smjene. Naravno u laganom šoku i neznanju dolazimo do njega, i tamo vidimo grupice po 4 učenika iz svakog razreda. Da bi na kraju shvatili da smo odabrani za promotivnu šetnju "ljubavnom stazom" povodom tjedna kretanja. I tako smo danas iza 3. sata krenuli prema kalvariji ( mjesto prije ulaska u šumu, gdje smo se svi okupili, znači 30 učenika i oko 80 penzića) i od tamo krenuli u šumu na šetnju stazom. Plan je bio doći samo do gradine, tj samo 2.5 km prohodati, što je bilo jako prihvatljivo. Nakon što smo mi mladi hitrim koracima došli do vrha gradine i tamo uživali u super duper pogledu i povjetarcu odmah smo se užurbanim korakom vratili doma i stigao sam prije 6. Tako da je rezultat dana: nisam bio na 4 sata, malo prohodao i naspavao se i kvalitetno proveo vrijeme :D.
ponedjeljak, 17.09.2007.
Osjećate li nekad da se previše brinete oko nebitnih stvari?
Otkako se iz dana u dan vrtim među ljudima i gledam što oni rade i kako to čine, stojim mnogo bolje i sa samim sobom. Zaista, kada smo već takvima stvoreni, da sve uspoređujemo sa sobom, a sebe sa svačim, sreća naša i nevolja leže u predmetima s kojima smo u dodiru, i zato nema ništa opasnije od osame.
Naša uobrazilja, koju njena priroda tjera da se uzdigne, a hrane je fantastične slike pjesništva, oblikuje jedan postepeni niz bića, i mi smo tu najniži; sve izvan nas nam se čini bolje i krasnije i svaka druga osoba nam se čini savršenijom. I to je onda sasvim prirodno. Pa mi jako često osjećamo da nam nešto nedostaje, i onda nam se čini da drugi posjeduju baš to što mi nemamo i onda im uz to još pridodamo sve što mi imamo, a povrh toga i izvjesnu idealnu lagodnost. I eto ti gotovog srećnika, koga smo sami stvorili!
Nasuprot tome, ako pored naše patnje i muke nastavimo svoj rad bez prekida, često ćemo vidjeti da našim tumaranjem i laviranjem dospijevamo dalje nego drugi "poštenim radom"; čovjek tako i osjeti zaista sama sebe kad je ravan drugima ili ih čak i prestiže. Jer tada, baš u tom trenutku trebamo shvatiti da naš trud nije uzaludan nego da se isplatio.
četvrtak, 13.09.2007.
Memories will never fade
Dragi blogeri, opet se javljam. Ovaj puta sa jako sretnim vjestima. Eto nakon 2 godine pisanja došla je i druga godišnjica, pomalo iznenada i nekako brzo. Želim reći da mi je vrijeme koje sam proveo ovdje s vama na blogu bilo predivno. Hvala vam na komentarima, podršci, utjesi i na tome što ste čitali moje posteve gdje je bilo svakakvih tema. Još uvijek se sjećam svojih početaka i očekivanja bilo koga da se javi, ali ubrzo ste pristizali i još jednom zahvaljujem jer ste tu. Mnogi su nažalost odustali, ali ostat će zauvijek u mom srcu, jer su bili na neki način posebni i ja sam ih volio. Zato i pišem ovaj post, da se sjetim svih vas :D. Da prekinem ovaj odlomak evo malo statistika :D
Postovi
Datum i vrijeme prvog posta:13.09.2005. (21:12)
Ukupno postova: 200
Broj postova u zadnjih 30 dana: 4
Broj postova u tekućem mjesecu: 3
Prosjek postova po tjednu: 1.9
Prosjek postova po mjesecu: 8.1
Mjesec s najviše objavljenih postova: svibanj, 2006. (17 postova)
Mjesec s najmanje objavljenih postova: kolovoz, 2007. (1 postova)
Najveći broj neaktivnih dana između postova: 37
Broj dana bez postova: 542
U koje doba dana najčešće pišete postove: navečer (16 - 22 sata)
Ukupno riječi u svim postovima: 7915
Prosjek riječi po postu: 41
U prosjeku pišete kratke postove (manje od 250 riječi po postu).
Komentari
Ukupno komentara ostavljenih na vašem blogu: 5999
Prosjek komentara po postu:30.8
Najviše komentara po postu:271
Broj postova bez komentara:9
Ostalo
Datum i vrijeme kreiranja bloga: 13.09.2005. (21:10)
Vaš blog postoji 24 mjesec(i) i 1 dan(a).
Da, zamislite ovo mi je već 200-ti post. Bome sam se ja napisao toga. Ali pisti ću i dalje, možda drugačije nego prije, možda nevezano uza sve, a možda baš onako kako ja to želim. Ovim završavam post. Pozdrav svima :D
ponedjeljak, 10.09.2007.
Muke po glupostima mozga
Pogledam li ograničenja što zatvaraju čovjekove djelatne i istraživačke snage, vidim li kako se svo djelovanje upravlja na zadovoljavanje potreba, kojima opet nije svrha drugo doli produžavanje našeg bijednog opstojanja, mogu zaključiti samo jedno - treba se prepustiti osjećajima ili zauvijek ostati neshvaćen u društvu običnih ljudi koji ne mogu i nikada neće moći odgovoriti na vaše zahtjeve, koji su nadasve jednostavni ili ipak ne?
ponedjeljak, 03.09.2007.
Ne znam pisati dobre naslove, :iksde
Oduvijek sam želio napisati post koji će vas ostaviti bez daha i uvijek sam na kraju shvatio da takvo što ne mogu napisati, zato imam divnu osobu koja će to napraviti umjesto mene: Change
..da sad još uvijek pišem jedan drugi post. Treba mi vremena, lol. Prvi dan škole sasvim ok, kao i inače. Pozdrav svima...