Pogledam li ograničenja što zatvaraju čovjekove djelatne i istraživačke snage, vidim li kako se svo djelovanje upravlja na zadovoljavanje potreba, kojima opet nije svrha drugo doli produžavanje našeg bijednog opstojanja, mogu zaključiti samo jedno - treba se prepustiti osjećajima ili zauvijek ostati neshvaćen u društvu običnih ljudi koji ne mogu i nikada neće moći odgovoriti na vaše zahtjeve, koji su nadasve jednostavni ili ipak ne?
Post je objavljen 10.09.2007. u 22:22 sati.