Opijen trenutkom inspiracije, krenuo sam laganim koracima prema svjetlosti. Shvatio sam da više nema smisla u skrivanju iza lažne maske, te da bit života nije u tome da ja ugađam drugima, da, promjenio sam se. Na bolje ili lošije, ne može se točno reći, relativno je, kao i vrijeme u koje pišem post.
Znate, nedavno sam otkrio novi svijet, u kojem žive ljudi, samo su drugačiji, začudo, meni se taj svijet sviđa i to jako, ali zašto još uvijek ne osjećam da pripadam tamo. Nešto me previše veže za prošlost, koja baš i nije za pamtiti; ima li negdje nešto što će me od toga osloboditi, mogu li otići samo tako, nestati kao vjetar, ili nisam dovoljno jak za taj podvig.
Ali tako je oduvijek i bilo. Nikad siguran u sebe, nikad spreman na promjene. Uvijek u sjeni drugih, bez samopoštenja, u milosti drugih, u mnogim dilemama. Pa gdje me je to sve dovelo. Negdje, još uvijek pokušavam otkriti gdje..
A kroz oči puno suze promatram onaj divan svijet...
Post je objavljen 09.10.2007. u 23:08 sati.