U zadnje me vrijeme lovi paranoja. Osjećam se sputano, i nekako ne mogu učiniti ništa kako treba. Oduvijek sam bio spreman na sve, sve sam isčekivao sa osmijehom, sve radio sa pripremom, jer nisam htio dati ljudima do znanja da sam 'slab' i da postoji u meni nesigurnost. Ali sada se bojim da počinju shvaćati, a ja se i dalje bojim, i dalje se skrivam u sebi i polako prestajem biti ono što jesam. I taj strah raste, polako me izjeda i ja ne mogu tako dalje.