nabrzaka
utorak, 15.05.2007.
Četvrti post. Österreich
|
U nedjelju je, nakon jednomjesečne pauze, ponovno počela moja omiljena razbibriga. Zapravo su mi te duge pauze užasno glupe i najdraži mi je ritam održavanja utrka svaka 2 tjedna. To je neka rutina na koju sam navikla i koja mi odgovara. Veliku nagradu Španjolske gledala sam u Austriji, u Grazu, gdje sam bila u vikend posjeti prijatelju Haraldu koji mi je usput otkrio još neke austrijske F1 zanimljivosti. Kaže Harry da je Austrijancima najveća formulaška legenda Jochen Rindt o kojem nisam znala puno pa sam pročeprkala po wikipediji i otkrila kako je Rindt jedini vozač u povijesti F1 koji je naslov prvaka osvojio posthumno. Bilo je to 1970. godine, no nesretni Austrijanac (rođen u Njemačkoj) poginuo je u svom Lotusu na treningu VN Italije, a pokopan je na groblju u Grazu. U legendarnom bolidu Colina Chapmana dvije godine prije toga poginuo je i Jim Clark. U čast austrijskog miljenika evo jedne njegove fotke.  Spomenut ću i ostale, više ili manje uspješne, austrijske vozače Formule 1: Niki Lauda (3 naslova prvaka), Gerhard Berger, Jo Gartner, Roland Ratzenberger, Karl Wendlinger, Alexander Wurz, Christian Klien. Što se tiče televizijskog prijenosa utrke, primijetila sam dvije stvari. Prva je da komentator uopće ne šljivi one situacije kad se pušta team radio, on samo priča nešto svoje. E sad, ostavljam otvorenu mogućnost da je čovjek zapravo simultano prevodio pa se zato nije zaustavljao u priči no, uz pomoć mog natucajućeg njemačkog, čini mi se da baš i nije. Druga stvar je potpuni izostanak reklama za vrijeme prijenosa na čemu im svaka čast kad to uspijevaju sponzorski izgurati. Ali komentator je bio beskrajno monoton (pogotovo jer ga nisam baš razumjela), pričao je jednolično i stvarno mi je nedostajala Blažičkova predinfarktna uzbuđenost. Zapravo, bit ću iskrena i priznati da sam dio između 40-og i 50-og kruga prespavala. A dobro, šta sad. Jedna od lijepih stvari bila je ponovno vidjeti dobrog starog Gerharda Bergera kojeg su novinari uhvatili u boksu Toro Rossa i za kojeg Harry kaže da ga sunarodnjaci jako vole i cijene jer je "nice guy". I zbilja je simpatičan (ali se fizički dosta postarao). A Wurz je prije početka utrke, odlično raspoložen, čestitao svim sunarodnjacima Mutterstag (u Austriji je, primijetila sam, Majčin dan zbilja velika stvar), no nakon prvog kruga nije više bio dobre volje. Sama utrka i nije bila baš nešto, početak uzbudljiv, pa Kimijevo ispadanje, ništa novog i zapravo uobičajeno. Već smo se i na Hamiltonova postolja svi navikli. Što se tiče problematičnog prvog zavoja, meni to djeluje kao obično utrkivanje pa prepuštam detaljne analize samim sudionicima i drugim vozačima jer sigurno znaju bolje od mene. Ja samo guštam kad se vozači bore za pozicije, i ne čekaju da se stvar riješi kroz boksove. Go Fernando! I naravno, iskrene čestitke Takumi Satu na osvojenom bodu! For Harry - Well, I admited in the text above that I fell asleep during the Sunday race. So what, nobody is perfect. You surely know that was because of coco-orange cocktail the evening before. And I was tired of constantly trying to understand german (and speak in english) but it didn’t work. That’s just one more imperfection (and imperfections are lovely). Tschuss! |
