SAMO ZA MENE

ponedjeljak, 19.09.2005.

Europsko prvenstvo u košarci...

Deset sušnih godina hrvatska košarkaška reprezentacija čeka odličje na velikim natjecanjima, nikako da nam se sve posloži i da nam napokon krene.
Na Europsko prvenstvo smo ušli puni entuzijazma, u skupini, koja, po mom skromnom mišljenju, nije previše obećavala. Bugarska, Litva, Turska i Hrvatska, skupina B.
Prva utakmica je bila protiv Bugarske. Petorka: Planinić ,Giriček, Mamić, Vujčić i Bagarić.
Bugarska se je držala sve do kraja treće četvrtine, a onda raspad sistema. Giriček pravi seriju koševa koja odvodi Hrvatsku u sigurnu pobjedu, a Kasun se dokazao kao veliki NBA potencijal sa 3 blokade u NBA stilu, nekoliko koševa i hrpom skokova. Ipak, to je bila utakmica koju su vodili individualci, a ne ekipa.
Druga utakmica protiv Litve po meni je bila čisti ''zicer'' jer sam znao da će Litva, usprkos izostanku najboljih igrača, pobijediti Hrvatsku koja se odlično držala sve do početka 4. četvrtine, a onda totalni raspad. Bili smo puno bolji nego protiv Bugara, ali Litva ima 5 igrača preko 210 cm koji pucaju trice, a protiv toga se baš i ne može…
A onda je došla Turska, koja nas je u prvom poluvremenu razvalila, doslovno. U drugom poluvremenu fenomenalni Popović (17 min, 10 koševa, 4 asistencije, 3 skoka) započinje seriju koju prati odlični Vujčić s nekoliko trica, a priključuje se Giriček.
Serija… 32:0 za Hrvatsku!!!!!!!!!!!!!!!
Pročitajte ovo još jednom!!!!!!
Koja obrana, u stilu Detroit Pistonsa, granitna obrana, nema laganih koševa, Turci počeli forsirati, nisu imali nikakve šanse.
Nikad nisam čuo da je jedna ekipa napravila seriju 32:0!!!!
Svaka čast!!!
Pohvala Popoviću, dokaz da se pretvorio u igračinu, i dokaz da i igrač od 180 cm može u napadu imati 3 skoka protiv košarkaških divova od 215 cm.

A sad malo o igračima:
Roko Leni Ukić i Marko Tomas velike su nade hrvatske košarke, ali na ovom prvenstvu zajednička statistika im je oko 7-8 koševa, nula skokova, eventualno jedna asistencija, i 5-6 izgubljenih lopti. No, njihovo vrijeme tek dolazi…
Matej Mamić konstantno dobar, u obrani jednostavno ne odustaje, a njegove trice dobro dođu.
Nikša Prkačin i Andrija Žižić su odlično zamjenjivali naše prvotimske centre, s nekoliko odličnih koševa , znaju učvrstiti reket…
Nikola Vujčić, najbolji europski centar, u prve dvije utakmice bio je suzdržan, a onda u trećoj protiv Turske bio je naš najbolji strijelac sa 20 poena.
Dalibor Bagarić, centarska sirovina koja u NBA nije uspjela, ali zato u Europi rastura…
Mario Kasun, dokazao da se razvija u klasnog centra, njegove blokade podsjećaju na najbolje NBA akcije.
Trojac Planinić, Popović, Giriček sjajno funkcionira zajedno i trebalo bi ih što više koristiti u kombiniranim akcijama.
Planinić se još razvija kao playmaker, no ipak ima 2 metra što ga čini nezaustavljivim u prodorima pod koš. Možda mu fali šut za tri poena, no to je čista rutina i to će doći s vremenom.
Popović, što reći, jedan nabrijan igrač koji na ovom prvenstvu više igra beka-šutera nego playmakera što je odličan izbornikov potez jer se zna Popovićev šuterski potencijal.
Na kraju ostaje Giriček, većina sere po njemu, no, po meni, bez njega ne bi dobili ni jednu utakmicu jer koševi šutera su izrazito važni za moral ekipe i takvi koševi dižu atmosferu ekipe..
To bi bilo to…
Sljedeća utakmica protiv Italije… Ne volim prognoze…
Pozdrav

- 12:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.09.2005.

Posveta jednom školskom predmetu...


Posvećeno svim predugačkim satovima hrvatskog jezika na kojima sam ispod klupe tiho puštao korijenje....


Ljubav mi više ne šalje nježne valove sreće, a tople ljetne kiše slikaju tvoje lice pod tužnim oblacima mojih misli…Ti si sad tek prah, sjećanje na satu života, zadnji oblak na obzoru pred krvavi sumrak…
Al priznat ću, već se pomalo bojim otvarati nove stranice života bez tvog dodira, a onaj klavir kao da mi prkosi pa na vjetru uspomena donosi note pune očaja…
Predugo te čekam da bi pjesme ublažile bol svojim notama…
Crtam te u mislima krivim bojama ideala, a skica koju mi osjećaji guraju u ruke blijedi svakim novim trenutkom u kojem pomislim na tebe…
A kad ispunim ove redove patetičnim mislima, i kad riječi postanu prah u pustinji života, ne ostaje baš previše prostora da zaboravim…
Tek napola dogorjela svijeća odaje moju sjenu na zidu suza, moje korake po hladnom podu prazne kuće…
A tebe nema, nema te više ni u pjesmama, ni u novim poljupcima… Samo sjena…
Hladnim dahom tjeram sreću od sebe, mislima ubijam nova jutra, a tek u polupraznoj čaši nađem vremena popričati s tobom, vidjeti tvoje meke usne, poljubiti tvoje nevine ruke…
Al vino te neće vratiti, a poslije buđenja na praznom stolu još je praznija čaša puna kletvi za svaki novi dan… A ja, s podmetnutim čelom na ruci koja jedva dodiruje teški drveni stol, brojim duhove što po praznoj kući traže te.
Kroz prozor gledam prazne livade tuđih misli, uvenulo cvijeće ispred mojih pogleda čeznulo je za nježnim osmjesima pod nevinim nebom, a ja se zateknu u moru razmišljanja:
Prošla su vremena kad su se nade rađale svakim novim, još neispričanim, rosnim jutrom u kojem su tvoje kose pričale bajke što mirišahu na nevine ruže, ali trnje koje sad na mojoj duši stoji, zabilo se duboko u sjećanja na naše zajedničke dane…
I sve mi ovo zvuči tako prokleto iskreno, ali na duši mi ništa nije lakše.
Preteške su misli koje propadaju kroz sjećanja i za sobom ostavljaju neizbrisiv trag bezbrojnih pokušaja zaboravljanja tvoje slike, tvoje osobe, koja pod mojom kožom raste svakim novim danom, punim sumornih oblaka… Sjećaš se poljubaca na tihom povjetarcu koji i sada struji mojim venama, ulijevajući mi nadu da ćeš se vratiti, ali to je tek jesenji povjetarac koji mi pokušava reći da sam opet pretjerao u razmišljanju o tebi. Nema veze, pretjerao sam i bezbroj drugih puta…





- 19:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 14.09.2005.

Faks...... F A K S !!!!!!!!!!!

Faks…Kako nabrijana riječ. Probat ću velikim slovima…. FAKS… Još nabrijanije!!!
Moram malo pisati o faksu jer nemam o čemu drugom. Jučer bio na ispitu, pao zbog jednog zadatka, vjerojatno godinu neću dati i tako. Ukratko, u kurcu sam!!! Proveo sam ovdje skoro godinu dana, dao jedva tri ispita. Koja jebena statistika! Nije ovo srednja škola!!Evo priznajem, u srednjoj nisam učio ni malo, učio sam kad bi me malo na kraju godine stislo i to je to, ali prolazio sam. Nikad neću zaboraviti instrukcije iz matematike. Ti su mi dani zadali rane koje ni dan danas nisu zacijelile… Duševne rane, naravno…
Kako je bilo teško u 3 sata popodne ići profesorici znajući da nemaš pojma, kako je bilo teško sjediti na onoj stolici i slušati objašnjenja za neke brojeve koji mi ni dan danas nisu jasni ,a vani sunce grije, lopta vrišti da je uzmem i odem na šicu. Ali dvojkica je pala, uhvatio sam najljepšeg labuda na svijetu i čuvao ga kao malu bebu…Juhu!!!!
No, to je tek prošlost što bode uspomene…
Sad se stvarno trudim, a rezultata nema… Očito ću se morati jače potruditi. Čovjek bi pomislio da ništa ne radim, ali ja uistinu učim. Možda sam glup, možda jednostavno nisam onakav kakvim se zamišljam. Pretencioznog li difovskog uma…
I kad mi onda nakon što sam pao ispit, dođe lik i kaže da je on platio drugom liku da za njega ode na ispit i naravno prošao, pukne film i odem igrat košarku s nekim stokilašima, dobijem toliko udaraca pod rebra da mi već vire van, bijesan puknem tricu s 10 metara i samo čujem: ''Koji kurac radiš?''. To nije bio moj dan, definitivno…
Ne znam što bi više rekao, ne znam kako bi se ponašao…
Jedan mi profesor reče: ''Da je fakultet lagan, ljudi bi završavali i po 5 fakulteta odjedanput''.
I onda mi dođu neke osobe koje nemaju pojma o čemu pričaju i kažu da je DIF lagan, da bi to svatko završio.
A natjerao bih ja njih da cijeli dan vježbaju hrvanje i toliko zapnu na jednom zahvatu da više od bijesa ne znaju što bi sa sobom, a onda još tako izmoreni kod kuće 3 sata učiti. Pa sad nek mi netko kaže da je DIF ili bilo koji drugi fakultet lagan. Nemate pojma.

Ajte bog

- 19:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.09.2005.

Prazan papir i sok od mrkve...

Pročitah knjigu jedinstvenog naslova ''Da Vincijev kod''. Nisam baš neki ljubitelj beletristike, no natjerao sam se… Ipak knjiga ima 450 strana. Bila je to jedna od mojih boljih odluka u zadnje vrijeme. Naime, dotična knjiga je poljuljala (a meni učvrstila) načela cijelog kršćanstva. U knjizi se govori kako je kršćanska religija zapravo puna netočnih navoda i da je Novi zavjet potpuna laž, obmana da se svijet kršćanstva ne bi poljuljao zbog prave istine. Naime, u knjizi je jasno izneseno da Sveti gral nije kalež iz kojeg je Isus pio na posljednjoj večeri, nego je to zapravo Marija Magdalena, koja je bila Isusova žena, te su imali kćer Saru. Još je važnije to da je Isus Mariju Magdalenu postavio kao osnivačicu Crkve a ne Petra.
I druge zanimljive teze. No, ono što me zaista obuzelo je slika Leonarda da Vincija ''Posljednja večera'' na kojoj se jasno vidi da je prva osoba Isusu s desna žensko, odnosno Marija Magdalena, a ne Ivan kako se do sada mislilo. Ako ne vjerujete, potražite tu sliku pa se i sami uvjerite.
Sad se postavlja pitanje, u što zapravo vjerovati?!
Ja ostajem pri svom razmišljanju da je Crkva najbolja organizacija , možda čak i tvrtka. Dokaz tome je njezina dugovječnost od čak 2000 godina. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali nije li vam malo sve to preočito da bi slijepo vjerovali u ''svetost Crkve…?

Da se mi vratimo na današnji, svakodnevni, dosadni, ponekad zanimljivi… život…?
Kod mene nema ništa novog. (Po)spremam ispite, malo vježbam hrvanje, igram košarku i tako.
Sanjam kako Nevenu Ciganoviću pravim face lifting srednjovjekovnim spravama za mučenje, razmišljam koji su mi najgori kandidati u BB-u (RENE, GADIŠ MI SE!!!!!!!!!), učim milijun i dvjesto tisuća definicija iz biomehanike i to bi ukratko bilo to.

Idem leć, jutros sam učije…


- 13:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.09.2005.

Koji će mi kurac naslov?!

Došao sam u Zagreb…
Neću žaliti nad samim sobom…
Ljeto je bilo zakon! Makar meni!! Subote su se gušile u raznim rakijama, a zametnuo se tu i koji petak…
Topli valovi su otkrivali svoje tajne udarajući nježno u obale sreće, a sumrak se gušio u toplom moru osjećaja…
Što još reći…
Ma ima tu toga reći još pun kurac ali NEĆU!!!!
Vratio sam se u Zagreb, u onu istu mrtvu ulicu, u isti stan, u istu sobu u kojoj sam napravio bezbroj sklekova trošeći negativnu energiju i pokušavajući dokučiti smisao postojanja viklera.
Subote su bile tipične ali s nekim posebnim štihom, nabijene osjećajem ………
…riganja jer sam ranije tih večeri znao popiti priličan broj čašica RAKIJETINE.
Nisam tužan što sam ovdje, čisto se dobro držim, ili sam od sebe skrivam prave osjećaje. Ne bi bio prvi put… Nevermind…
Prvi post nakon dolaska, prvi dan, alkohol ljeta dvije tisuće petog polako blijedi u venama, no ja sam sretan.
P.S. Mirko, ne brini, Rusija je daleko, Fjodor je krvario k'o svinja, meni si najveći!!!

Pozdrav svim dušama

- 18:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

  • Crawling in my skin
    these wounds, they will not heal
    fear is how I fall
    confusing what is real...

Linkovi

  • ''IF YOU DON'T BELIVE IN YOURSELF, NOONE ELSE WILL''
    Kobe Bryant




    ''LOVE FOR THE GAME IS THE ONLY THING THAT KEEPS ME GOING ON''

    Michael Jordan

  • If I'm killed by the question like a cancer
    then I'll be burried in the silence of the answer...
    BY MYSELF!!!!!!!!