Deset sušnih godina hrvatska košarkaška reprezentacija čeka odličje na velikim natjecanjima, nikako da nam se sve posloži i da nam napokon krene.
Na Europsko prvenstvo smo ušli puni entuzijazma, u skupini, koja, po mom skromnom mišljenju, nije previše obećavala. Bugarska, Litva, Turska i Hrvatska, skupina B.
Prva utakmica je bila protiv Bugarske. Petorka: Planinić ,Giriček, Mamić, Vujčić i Bagarić.
Bugarska se je držala sve do kraja treće četvrtine, a onda raspad sistema. Giriček pravi seriju koševa koja odvodi Hrvatsku u sigurnu pobjedu, a Kasun se dokazao kao veliki NBA potencijal sa 3 blokade u NBA stilu, nekoliko koševa i hrpom skokova. Ipak, to je bila utakmica koju su vodili individualci, a ne ekipa.
Druga utakmica protiv Litve po meni je bila čisti ''zicer'' jer sam znao da će Litva, usprkos izostanku najboljih igrača, pobijediti Hrvatsku koja se odlično držala sve do početka 4. četvrtine, a onda totalni raspad. Bili smo puno bolji nego protiv Bugara, ali Litva ima 5 igrača preko 210 cm koji pucaju trice, a protiv toga se baš i ne može…
A onda je došla Turska, koja nas je u prvom poluvremenu razvalila, doslovno. U drugom poluvremenu fenomenalni Popović (17 min, 10 koševa, 4 asistencije, 3 skoka) započinje seriju koju prati odlični Vujčić s nekoliko trica, a priključuje se Giriček.
Serija… 32:0 za Hrvatsku!!!!!!!!!!!!!!!
Pročitajte ovo još jednom!!!!!!
Koja obrana, u stilu Detroit Pistonsa, granitna obrana, nema laganih koševa, Turci počeli forsirati, nisu imali nikakve šanse.
Nikad nisam čuo da je jedna ekipa napravila seriju 32:0!!!!
Svaka čast!!!
Pohvala Popoviću, dokaz da se pretvorio u igračinu, i dokaz da i igrač od 180 cm može u napadu imati 3 skoka protiv košarkaških divova od 215 cm.
A sad malo o igračima:
Roko Leni Ukić i Marko Tomas velike su nade hrvatske košarke, ali na ovom prvenstvu zajednička statistika im je oko 7-8 koševa, nula skokova, eventualno jedna asistencija, i 5-6 izgubljenih lopti. No, njihovo vrijeme tek dolazi…
Matej Mamić konstantno dobar, u obrani jednostavno ne odustaje, a njegove trice dobro dođu.
Nikša Prkačin i Andrija Žižić su odlično zamjenjivali naše prvotimske centre, s nekoliko odličnih koševa , znaju učvrstiti reket…
Nikola Vujčić, najbolji europski centar, u prve dvije utakmice bio je suzdržan, a onda u trećoj protiv Turske bio je naš najbolji strijelac sa 20 poena.
Dalibor Bagarić, centarska sirovina koja u NBA nije uspjela, ali zato u Europi rastura…
Mario Kasun, dokazao da se razvija u klasnog centra, njegove blokade podsjećaju na najbolje NBA akcije.
Trojac Planinić, Popović, Giriček sjajno funkcionira zajedno i trebalo bi ih što više koristiti u kombiniranim akcijama.
Planinić se još razvija kao playmaker, no ipak ima 2 metra što ga čini nezaustavljivim u prodorima pod koš. Možda mu fali šut za tri poena, no to je čista rutina i to će doći s vremenom.
Popović, što reći, jedan nabrijan igrač koji na ovom prvenstvu više igra beka-šutera nego playmakera što je odličan izbornikov potez jer se zna Popovićev šuterski potencijal.
Na kraju ostaje Giriček, većina sere po njemu, no, po meni, bez njega ne bi dobili ni jednu utakmicu jer koševi šutera su izrazito važni za moral ekipe i takvi koševi dižu atmosferu ekipe..
To bi bilo to…
Sljedeća utakmica protiv Italije… Ne volim prognoze…
Pozdrav
Post je objavljen 19.09.2005. u 12:08 sati.