Pročitah knjigu jedinstvenog naslova ''Da Vincijev kod''. Nisam baš neki ljubitelj beletristike, no natjerao sam se… Ipak knjiga ima 450 strana. Bila je to jedna od mojih boljih odluka u zadnje vrijeme. Naime, dotična knjiga je poljuljala (a meni učvrstila) načela cijelog kršćanstva. U knjizi se govori kako je kršćanska religija zapravo puna netočnih navoda i da je Novi zavjet potpuna laž, obmana da se svijet kršćanstva ne bi poljuljao zbog prave istine. Naime, u knjizi je jasno izneseno da Sveti gral nije kalež iz kojeg je Isus pio na posljednjoj večeri, nego je to zapravo Marija Magdalena, koja je bila Isusova žena, te su imali kćer Saru. Još je važnije to da je Isus Mariju Magdalenu postavio kao osnivačicu Crkve a ne Petra.
I druge zanimljive teze. No, ono što me zaista obuzelo je slika Leonarda da Vincija ''Posljednja večera'' na kojoj se jasno vidi da je prva osoba Isusu s desna žensko, odnosno Marija Magdalena, a ne Ivan kako se do sada mislilo. Ako ne vjerujete, potražite tu sliku pa se i sami uvjerite.
Sad se postavlja pitanje, u što zapravo vjerovati?!
Ja ostajem pri svom razmišljanju da je Crkva najbolja organizacija , možda čak i tvrtka. Dokaz tome je njezina dugovječnost od čak 2000 godina. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali nije li vam malo sve to preočito da bi slijepo vjerovali u ''svetost Crkve…?
Da se mi vratimo na današnji, svakodnevni, dosadni, ponekad zanimljivi… život…?
Kod mene nema ništa novog. (Po)spremam ispite, malo vježbam hrvanje, igram košarku i tako.
Sanjam kako Nevenu Ciganoviću pravim face lifting srednjovjekovnim spravama za mučenje, razmišljam koji su mi najgori kandidati u BB-u (RENE, GADIŠ MI SE!!!!!!!!!), učim milijun i dvjesto tisuća definicija iz biomehanike i to bi ukratko bilo to.
Idem leć, jutros sam učije…
Post je objavljen 08.09.2005. u 13:47 sati.