akcija i reakcija https://blog.dnevnik.hr/myreflections
ponedjeljak, 24.08.2009.
Ima li uopće rješenja...?
Vratit ću se na početak naše priče. Ali drugom prilikom.
Trenutno me opet nešto potaklo na razmišljanje o nečem drugom... Znaš, gledam ljude oko sebe, neki od njih spadaju u klasu tvojih prijatelja(ica), koji to očito ipak nisu u pravom smislu riječi, jer među tim prizorima ne vidim tebe, pogotovo sebe... I pitam se u kojem smo mi svemiru zapeli. Dok se oni jedni s drugima druže, izlaze, zabavljaju, uživaju u šetnjama i prirodi, mi i dalje vodimo svoje borbe i skakućemo između prepirki, žalovanja i nedostatka vremena za bilo što drugo. Povremeno popijena kava uz gledanje na sat i trčanje na autobus, povremeno teškom mukom izabran film koji bi nam oboma bio zanimljiv, pri čemu svako malo provjeravam jesu li ti se oči već sklopile. Kao da ja nisam umorna. Ili bilo tko drugi na ovom svijetu. Onda ti nije jasno zašto mislim da ti nisam zanimljiva. Da bi s nekim drugim bio sretniji. Kao što i ti isto misliš za mene. Kako god okrenem, uvijek se vraćam na taj prokleti početak na kojem je sve krenulo u krivom smjeru. I radi moje reakcije na tvoju akciju.
Nemoj mi sad opet reći da je za sve ono što vezu čini vezom i za sve ono što smatram ozbiljnom vezom, koju nakon dvije i pol godine s pravom mogu tako nazvati, potreban drugačiji materijalni status. Potrebna je samo volja. I trud. Jer prepuštanjem tijeku vremena nećemo daleko stići. A ne možeš reći da se ja nisam dovoljno trudila. Barem u početku... i opet se taj početak razvlači oko nas poput magle i ne dopušta da vidimo dalje od nosa. Dok život oko nas nezamijećeno prolazi. Hoću li čekajući promjenu dočekati starost čekajući tvoj poziv, u međuvremenu kljuckajući po tipkovnici? Moram li čekati da postaneš nezanimljiv i nepotreban onima kojima sad služiš kao rame za plakanje i uho za slušanje njihovih doživljaja i intimnih ispovijedi, moram li čekati da pronađu svoj život i svoju sreću i da im tada postaneš suvišno društvo, u kojem ionako za mene nema mjesta? Ili ćeš nakon toga ponovo pronaći nove i barem za neko vrijeme zanimljivije pripovijedač(ice) koje će i dalje biti glavna tema naših razgovora? I hoće li ti i dalje biti nejasno u čemu je problem? I gdje je izvor moje ljubomore.
Rješenje znamo oboje... ali bijeg je linija manjeg otpora. I za njega treba hrabrosti i snage...
ponedjeljak, 17.08.2009.
Sound of silence...
...And the vision that was planted in my brain
Still remains
Within the sound of silence...
Možda je zaista tako... kao što govoriš... Stvorila sam sliku o tebi u svojoj glavi i ona će zauvijek ostati tu, što god učinio. Ali ti to možeš promijeniti. Ne sebe, već interakciju među nama. Shvatila sam da ne znaš čitati između redova pa si stoga dobio i upute. Ali ti uvijek imaš svoju logiku za nelogično. Kao i ja, uostalom... I tako se opet vrtimo u krug. Meni se već zavrtjelo u glavi. Trenutno možda više od maligana koji su me neko veče držali da ne potonem u svojim mislima. Iako, od svih zvukova oko mene, prevladali su oni u mojoj glavi koji mi nisu i dalje davali mira i tjerali na razmišljanje. Koliko god razmišljala, još uvijek ne shvaćam. Kao što ni ti ne shvaćaš, ili shvaćaš (ali samo to...) zašto se ja osjećam kao neki udaljeni dio tvog svemira. Zašto se osjećam tako usamljeno. I pobogu, zašto to i dalje prihvaćam... Možda iz istog razloga kao i ti... Možda smo duboko u sebi svjesni da se držimo za dijelić onog "nečeg" što se krije u nama iz straha od samoće i iz straha da i od goreg ima gore.... Hoće li taj djelić biti dovoljan da nas održi na površini?
Ali nema veze... mogu ja i dalje čekati. Još uvijek se nadam da imam što.
Mogu ja i dalje čekati da se dotakneš mene u slalomu između svojih prioriteta. Mogu ja i dalje tražiti žrtve groznica subotnjih večeri, kojima ću dopustiti da me na kratko odvuku od stvarnosti. Prividno... Jer ne trebaju meni tuđi lažni osmijesi i prazne priče "punih" glava... Meni trebaš ti. To znaš. Isto kao i što ja znam da ne bi mogao bez mene, jer si to milijun puta do sada izgovorio. Ali ja i dalje čujem samo tišinu...
nedjelja, 09.08.2009.
... samo za uvod...
Pokušavam ti već dugo objasniti Newtonov zakon akcije i reakcije... ne znam kako bih drugačije predočila tu zapetljanciju u kojoj se nalazimo.
Shvaćam polako da se naš problem krije u različitim kutovima gledanja na stvari.
Ja ću i dalje imati svoje mišljenje o svemu, ti naravno svoje, uz gomilu opravdanja zašto je nešto tako kako je, a ja i dalje neću shvaćati, samo ću prihvaćati i čekati, nadati se promjeni na bolje.
A moj problem krije se u nemogućnosti prešućivanja onoga što mi nije po volji. Što moje mirenje sa događajima nikako ne može proći bez iznošenja mog viđenja. I smatram da je to u redu, koliko god se to tebi ne sviđalo. I nije svaki moj prigovor poziv na svađu. Niti razlog za "ostavku". Samo pokušaj usmjeravanja ka željenom smjeru. Samo moja reakcija na tvoju akciju...
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Opis bloga
Ako neko tijelo djeluje na drugo nekom silom, tada i drugo djeluje na prvo silom koja je po iznosu jednaka, ali suprotnog smjera smjeru druge sile...
Ako tijelo A djeluje na tijelo B nekom silom, tijelo B djeluje na tijelo A silom jednakog iznosa, ali suprotnog smjera...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr