Vratit ću se na početak naše priče. Ali drugom prilikom.
Trenutno me opet nešto potaklo na razmišljanje o nečem drugom... Znaš, gledam ljude oko sebe, neki od njih spadaju u klasu tvojih prijatelja(ica), koji to očito ipak nisu u pravom smislu riječi, jer među tim prizorima ne vidim tebe, pogotovo sebe... I pitam se u kojem smo mi svemiru zapeli. Dok se oni jedni s drugima druže, izlaze, zabavljaju, uživaju u šetnjama i prirodi, mi i dalje vodimo svoje borbe i skakućemo između prepirki, žalovanja i nedostatka vremena za bilo što drugo. Povremeno popijena kava uz gledanje na sat i trčanje na autobus, povremeno teškom mukom izabran film koji bi nam oboma bio zanimljiv, pri čemu svako malo provjeravam jesu li ti se oči već sklopile. Kao da ja nisam umorna. Ili bilo tko drugi na ovom svijetu. Onda ti nije jasno zašto mislim da ti nisam zanimljiva. Da bi s nekim drugim bio sretniji. Kao što i ti isto misliš za mene. Kako god okrenem, uvijek se vraćam na taj prokleti početak na kojem je sve krenulo u krivom smjeru. I radi moje reakcije na tvoju akciju.
Nemoj mi sad opet reći da je za sve ono što vezu čini vezom i za sve ono što smatram ozbiljnom vezom, koju nakon dvije i pol godine s pravom mogu tako nazvati, potreban drugačiji materijalni status. Potrebna je samo volja. I trud. Jer prepuštanjem tijeku vremena nećemo daleko stići. A ne možeš reći da se ja nisam dovoljno trudila. Barem u početku... i opet se taj početak razvlači oko nas poput magle i ne dopušta da vidimo dalje od nosa. Dok život oko nas nezamijećeno prolazi. Hoću li čekajući promjenu dočekati starost čekajući tvoj poziv, u međuvremenu kljuckajući po tipkovnici? Moram li čekati da postaneš nezanimljiv i nepotreban onima kojima sad služiš kao rame za plakanje i uho za slušanje njihovih doživljaja i intimnih ispovijedi, moram li čekati da pronađu svoj život i svoju sreću i da im tada postaneš suvišno društvo, u kojem ionako za mene nema mjesta? Ili ćeš nakon toga ponovo pronaći nove i barem za neko vrijeme zanimljivije pripovijedač(ice) koje će i dalje biti glavna tema naših razgovora? I hoće li ti i dalje biti nejasno u čemu je problem? I gdje je izvor moje ljubomore.
Rješenje znamo oboje... ali bijeg je linija manjeg otpora. I za njega treba hrabrosti i snage...
Post je objavljen 24.08.2009. u 23:15 sati.