Seka i ja smo u postpomorskoj depresiji… =(..

Prisjećamo se Srimarske (ja), Vodiške (i ona i ja) i Prvićke (ona) i plačemo doma.. želimo natrag na moreeee.. ona možda čak i ode sljedeći tjedan, pošto još nema obaveza na faksu,a ja moram čekati 11 mj.. plač. Plač..
I sada gledam svoju sekicu kako leži na krevetu, kako gleda sliku Šibenika iznad kreveta, kako razmišlja o ljudima sa mora i kako jedva čeka da se vrati.. a ja sjedim za kompom, i bacam pogled na svoju stranu zida i razmišljam si: kada će doći taj 11 mj? kada ću opet zagrliti i poljubiti svoju malenu? Kada ću opet biti onako sretna?? =(=(

Volim svoju seku.. užasno smo se zbližile zadnjih par mjeseci.. volim kada je sretna pa kada pjeva po cijeloj kući i kada doletava u sobu i radi neke grimase, a ja se derem da se makne od mene i da je naporna i da će i njoj naći lijeka. Ali ipak volim kada dođe do mene i kada me zagrli onako sestrinski sa nekim zaštitom. . volim kada sam u depresiji i kada joj mogu reći skoro sve što me muči, ali to opet sa neke strane ne koristim često.. ni sama ne znam iz kojeg razloga..

I sada kada obje ležimo na krevetima, stisnute jedna uz drugu, kada pričamo o ljetu i tome kako nam je lijepo bilo hvata nas ta postpomorska depresija (ime je smislila moja sestra xD) i jedva čekamo da se vratimo na more.. ista želja, različiti razlozi =)

Ali da ne mislite da mi je tako loše u Zagrebu, nije..
Zagreb je jako lijep grad, i stvarno su odlični ljudi koji me svaki dan okružuju. Super mi je sa Ivom i Tenom, i dečkima u školi.. super mi je kada pod odmorima trčimo po onim hodnicima i kada se smijemo od uha do uha.. super mi je kada mi Marko iz čista mira dođe i zagrli me, i kaže da mu je stalo do mene.. super mi je kada pod satom sjedim u zadnjoj klupi, kada se izvalim ko prase (kako bi rekla moja profa iz povijesti) na onoj stolici.. volim što mogu birati dali ću sjediti u klupi, ili na podu ( u zadnje vrijeme biram pod xD). volim kada se oglasi zvono za veliki odmor, pa kada svi trčimo van i sjedamo na naše staro poznate ljulje i kada se ja ubijam na njima (zajedno sa Ivom xD).. volim kada Iva i ja trčimo na bus preko one livade i kada ja upadam u svaku rupu.. volim kada uđem sva zadihana (ubrzano dišem, hehe. xD) u bus, i kada sjedam na pod, jer nemam snage da dođem do sjedala… volim kada šećem pored bungee jumpinga (xD) mrakom i kada mi u ušima odzvanjaju najdraži stihovi.. volim Ivanu i to kada je prepadnem da skoro infarkt doživi. (npr danas.. vidim ja nju iz tramvaje kako čeka tramvaj na drugoj strani, izlazim iz tramvaja i guram se među svim onim ljudima.. prelazim tračnice,ne gledam ni lijevo ni desno, samo čujem kako odjednom nešto trubi do mene, okrenem glavu i vidim tramvaj i ljutitog vozača unutra.. xD.. dolazim na drugu stranu i trčim do Ivane. Skačem na nju i derem joj se uho, a ona vrišti jer sam je prepala i viče da nisam normalna i da je skoro infarkt doživila.. hehe hehe.)..
I stvarno mi je lijepo u Zagrebu.. volim se voziti tramvajima i busevima.. i iako u Zagrebu vlada neki neprijateljski odnos među ljudima, ne smeta mi to više.. navikla sam, možda sam čak i ja takva postala.. i stvarno mi ništa ne fali ovdje (osim moje malene), i lijepo mi je sa ljudima ovdje.. i sve ih odreda jako volim i zahvaljujem im se što su uvijek uz mene.. pogotovo moja Ivana koju volim jako jako i ne znam što bih bez nje.. volim te jaje moje. xD..

Ali opet Srima je Srima.. nebi mi ništa falilo da odem dole na još kojih mjesec dva.. da opet sjednem sa malenom na one naše kamene, da upalimo naše depresivne pjesme, da gledamo one bove kako se ljube, i da brojimo zvijezde.. nebi mi ništa falilo da još jednom sjednem na moj mol gdje se uvijek kupam i da još jednom stavim noge u more.. nebi mi ništa falilo da još malo slušam i trpim Marka.. koji je stvarno okej dečko, samo što me ponekad stvarnoo zna naživcirati.. ali opet, i njega volim na neki način.. i ne Mateja, ne na onaj način na koji ti misliš.. hehe.. nebi mi ništa falilo da još jednom sjednem u Duje i naručim nes od čokolade i da gledam more preko puta i Prvić.. i tužno je što ove godine ni jednom nisam bila na Prviću, a stvarno sam htjela iči.. ali sljedeće godine a možda čak i na sisvete idem na Prvić.. hehe..

I sada gledam na sat i živčanim jer već je 16 h, a ja imam toliko toga za učiti.. kmee.. ali budem ja to.. ove godine sokolica mala rastura.. hehe.. i čak sam danas dobila pohvalu od profesorice iz njemačkog.. postajem švabica.. ili ne?? Hehe..
Iđem se primiti učenja.. prvo knjigovodstvo prepisati, onda matišu vježbati pošto sutra pišemo neki test, i onda.. hm hm.. robu naučiti.. jer i to se javljam sutra.. =)
Šaljem svima velike puseke.. i zagrljaje..

A tebi malena: faliiš mi jako jako.. i jedva čekam da mi se vratiš i da se čujemo..šaljem ti najveće puse i zagrljaje.. volim te najviše.. =)

(raspjevana sam.. )