< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (1)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

dizajn by: refugee dizajn
Yes/No...

Opis bloga

My purple fairytale

Tko sam? Što sam? Onaj koji sanja.

U ovu groznu knjigu unjela sam
svo svoje srce, svu svoju nježnost
svu vjernu (prerušenu), svu svoju
mržnju..

Zato sam i pisala, da bih
tugu pretvorila u čežnju, a
samoću u uspomene.

Samo najbolji :D

X.Little Princess.x {uber kul cura}
Just another star {super cura}
Love him {super cura, sa super postevima}
°°Purple Haze°°{odličnaa cura}
Tanja {odlična cura, sa posebnim stilom pisanja.. isplati se čitat}
°°Otrovna Shelly°° {prezakoon curaa}
Beba moja {moja seksi čika =)}
Dora {zanimljiva cura xD}

Image Hosted by ImageShack.us


Podigni zid bezbroj godina dug, tako
da nemogu preko da te ne vidim, i
da ne osjetim da za tebe ima još
netko, meni nepoznat.... =)

Nobody would stay interested in me, If I was normal... =)

I will not disturb
I will not go
Just take me back
help me to carry the stone
open your heart
I¨d like to come home...

Život je zanimljiv upravo zbog mogućnosti da se ostvari san...

Nastojim živjeti u sadašnjosti, što je više moguće
bez prošlosti koja blijedi,
bez budućnosti koja prijeti..

...Voljeh je više nego što ima zvijezda na nebu...

subota, 26.04.2008.

... Voljeh je više nego što ima zvjezda na nebu...


Po ne znam koji put vrtim iste pjesme na Windowsu Media Playeru. Nisu mi dosadile. Seka već ima pomalo čudan pogled prema meni. Ali ne zanima me.
Tužna sam
Gledam prijatelje kako se smiju, kako trče po hodnicima škole. Kako im je sve super. Ja sjedim u zadnjoj klupi. Gledam kroz prozor, i maštam o ne znam ni ja čemu. Zvoni. Svi se dižu i jure van. Ali ja ne. Ja i dalje sjedim u zadnjoj klupi. Ja i dalje gledam kroz prozor. Neko me udara po ruci. Okrečem se i vidim Moniku kako se smije i govori da idemo van, da moramo iči potražititi onog njenog tipa. Digla sam se, iako mi se nije dalo. Našle smo ga. Ona je skakala od sreće, vrištala je., a ja? Ja sam samo stajala i smiješila se, kao da mi je drago,kao da je sve super. I drago mi je zbog nje,ali nije sve super. Daleko od toga.
Opet zvoni za sat. Jedva sam čekala to zvono. Prvi put u životu. Opet sam sjela u zadnju klupu. Profesor je napisao na ploču naslov Prostorno kretanje stanovništva. Meni je umjesto tog naslova stajao stih pjesme. Ja sam šarala po bilježnici dok su drugi pisali o prostornom kretanju. Monika se okrenula prema meni: Ana, što je to? ma ništa, bezveze nešto. Okrenula sam joj leđa i nastavila sam dalje šarati. Durila se. Kao. Nije mi sada bilo do svađe. Ne sa njom. Ana!!, čula sam kako me profesor zove. Da? Donesi mi tu svoju bilježnicu. Moj zbunjeni pogled, i još zbunjeniji hod prema njemu. Monika mi je uvalila svoju bilježnicu. Ipak se nije durila. Dobro Ana, ajd odi sad na svoje mjesto i piši dalje. Hvala Monika. Nasmiješila sam se. Nije ništa rekla, samo je uzela bilježnicu i nastavila pisati što je profesor diktirao. Ja sam prestala šarati po bilježnici. Sada sam se legla na klupu, i gledala sam kako se monikina ruka čudno miče kada piše. Bilo mi je to zanimljivo. Pogledala me sa čudnim pogledom. Opet sam joj se nasmiješila. Napisala mi je nešto na papir i gurnula pred mene. Pisalo je: dobro što ti je, zašto si takva? Što se događa? Samo sam napisala sve je oke., proči će. I nacrtala jedan smajl koje smo obadvije crtkarale po bilježnici. Opet mi je uputila čudan pogled, sada nije imala volje da se muči sa mnom. Zvonilo je. sada sam se prva digla. Nisam primjetila da svi drugi i dalje pišu. Imala sam zbunjen pogled, i profesor mi je rekao da mogu van ako želim. izašla sam. uzela sam svoj MP3 i sjela na uobičajeno mjesto- na pod. Vrtila sam iste pjesme,a onda se monika opet stvorila pored mene. Sada me zagrlila. Nasmiješila sam se, i vratila zagrljaj. Pukla sam. počela sam plakati. Shvatila je da sam loše. Grlila me i čekala da se smirim. Kada sam se napokon smirila, zamolila me da joj kažem što me muči, što se događa. Nisam joj rekla konkretan odgovor, ni nema ga, kada bolje razmislim, ali ona je shvatila. Prva osoba koja me shvatila a da joj nisam morala sve crtati. Volim ju. Iako joj to možda ne pokazujem. Došao je matej do nas. Sve je okretao na šalu, ali sada mi nije bilo do šale. Sada se čak ni na silu nisam mogla smijati. Monika mu je rekla da se makne, i dalje je imala ruku oko mog ramena. Mako se. Durio se. Kao. Opet je zvonilo za sat. Povijest je bila. Javila sam se za odgovaranje. Dobila sam 4. drago mi je bilo. Ali opet to nisam pokazala. Dobro ana što ti nije drago?- pitao me Matej.ma je, naravno da je.-odgovorila sam mu. otišla sam doma. Rekla sam razrednici da mi je loše. I bilo mi je, ali ne onako kako je ona mislila. Vjerojatno je bilo gore. Nisam mogla ići doma. Otišla sam u park, di sam stalno išla sa Ivanom. Fali mi ona užasno. Ležala sam i gledala u nebo. Kada sam pogledala na sat, već je bilo blizu 19 h. Digla sam se, i krenula prema doma. Došla sam doma, mama je postavljala uobičajena pitanja: Kako je bilo u školi? Jel ima što novo? Ja sam uobičajeno odgovorila: Nema.. i otišla u sobu. Opet sam se legla i počela plakati. Mama je ušla u sobu, brzo sam obrisala suze, nije mi se dalo slušati njena pitanja i nije mi se dalo objašnjavati zašto plačem. Nije se dugo zadržala. Poslala sam poruku, osobi za koju sam mislila da će me razumijeti, da će biti podrška. Odgovorila je. a seko moja. Ne znam, možda je to bilo sve što mi je imala za reći, ali ja sam htjela u tom trenu više. Možda sam sebična, ne znam. Zaspala sam. sanjala sam kako letim. Nadam se da ću uskoro odletjeti u bolje sutra. Nadam se da ću uskoro vratiit osmijeh na lice. Nadam se.

Znam tužno je. a i ja sam tužna.
Pusa svima.
P.s znam tanja da je ovo moja bajka. Ali trenutno je crna. Nadam se da će uskoro vratiti u ljubičastu



~13:53~ Say anything... (5) print #


nedjelja, 13.04.2008.

Opet se smiješim. opet se dižem visoko u nebo. =)

Nisam više mogla gledati onaj post. Živcira me, iako je bio iskren. xD

Bolje sam. Dotična osoba je izjavila da mijenjam raspoloženja kao čarape. Sada je pitanje koliko često mijenjam čarape. xD. šalim se (ili ne?xD)
Ugl. hepi sam. Digla sam glavu, i krenula dalje. Ista ta dotična osoba od maloprije mi je rekla da imamo samo jednu šansu da od svog života nešto napravimo, da imamo jednu šansu da si napravimo sretan život i da to moramo iskoristiti. I ima pravo, daaa imaaa. Hvala ti!!!! xD

I bila sam vani jučer, i bilo je prezakon. Mislim nije bilo ništa posebno, ali mi je bilo drago da sam bila baš sa tim curama, jer ih ne vidim tako često, iako faktički sve tri živimo u Zagrebu, al oke. i Mirna i ja smo zaključile da je Lucija u braku. xD. i lijepo smo kisnule satima, iako smo sve tri imale kišobrane, ali smo bile prelijene da ih otvorimo.. moj utjecaj ne? xD

*Ana di si bila? Falila si nam!*

da, i ja se pitam di sam bila. Tj. znam di sam bila. Jedna osoba me zarobila u svom životu. Odavno me pustila iz svog života, ali ja nisam u to vjerovala, pa sam i dalje živjela u njenom životu, i nadala se da će sve biti kao prije. Ali ipak sam ja malo naivno djetešce. xD. ali sada sam tu, i nadam se da se ne ljutite. I vi ste meni jako falili. Ali sada idemo dalje.sada ćemo opet trčati livadama, sada ćemo opet na kave, sada ćemo se opet smijati glupostima, i ponosit ćemo se. Prezakon. =) hvala vam svima što ste bili uz mene. Volim vas. =)

*I believe I can fly, I believe I can touch sky!*

Da zadnji put kada sam ovo pjevala, bila sam na moru, i zaradila modricu preko pola noge,. i dan danas imam posljedice. xD i sada se bojim sjesti na tu ljuljačku (jer najiskrenije nije normalna, kada sam ja na njoj. vrapče utjecaj -.-), ali na ljeto, kada skupim malo hrabrosti idem opet. =)

istina, osjećam se kao ptica. Kao da letim. Ne kriva riječ. Fak. Tražim riječ. Ahm da. Ovako. Osjećam se kao da mogu dohvatiti sve što hoću. Ili to bar mislim. Kakogod uživam. =) i osjećam se užasno močno sa Ivanom na onim našim ljuljačkama. I fali mi to. i fali mi ona. Ali vratit ćemo se mi tim ljuljačkama. Neće one nas pobjedit. xD ipak sam ja najsretnija kada vidim praznu ljuljačku i to ne bilo kakvu, to samo onu u mome parku. Ima ljubičaste točkice. Ja sam ih napravila. velik umjetnik, nema šta. xD i potpisala sam se. Oh još veći umjetnik. xD. najs.

*Imaš problema?
Ne, ali on očigledno ima! xD*


Mislim ja cijenim svu glazbu (osim cajki), ali ovooo. Radnja je sljedeća. xD. ležim ja na krevetu, krepajem, jer nemoguu zaspati, a užasno mi se spava. I taman sam počela neš sanjat, i onda moja draga, najdraža seka pusti neku operu. Prvo sam mislila kako sanjam, ali nee, to se zbilja dogodilo. Mislim nije to bila prava opera (isse nedaj Bože), ali neko rastezanje riječi je bilo. I užas. Ali završilo je nakon par sekundi, kada sam se ja počela derat da gasi to. xD. sad moram nać tu pjesmu, da ju izbrišem, da se to nebi ponovilo. Mislim, ako netko to voli, sam nek sluša, ali ja? Nedaj Bože, većeg zla. xD.

I za kraj, nešto što mi je Ivana napisala. Pa recite što mislite. Meni je predobro. =)

Riječi su ono što stvara svijet. Jer, sve što je izrečeno, ostane upamćeno. Ponekad riječi mogu biti toliko snažne, da unatoč svemu ostalome, jedino one ostave trag.
Ponekad jedino riječima možemo pokazati ono što želimo, opisati kako se osjećamo.
I nakon svega, riječi su ono što ostaje, na papiru, ili u sjećanju, no nikad ne izblijede u potpunosti. Jer slike padaju u zaborav, papiri blijede, ali riječi ostaju otisnute na istome mjestu i iz kojeg su izrečene. Jer kad dolaze iz srca, i zaista mislimo to što smo izrekli, ništa drugo nije toliko ni važno.
I koliko god se one naizgled činile male, one to nipošto nisu. I zbog toga neke stvari ostaju neiuzrećene, jer potrebno je hrabrosti kako bi ih izrekli.
I mogu ti pokazati koliko mi je stalo, mogu ti reći da te volim, jer najbolja si mi prijateljica i osoba u mome životu koju nikako ne želim izgubiti.
Ali,
Ponekad su riječi
Zaista suvišne jer i
Tako nisu u stanju
Da kažem ono što želim reći..


Meni je predorro. Stavila sam to na zid. =) a slatkica moja. xD

Ja dalje letim. A vi uživajte. =)
Pusaa svima.
I hvala: Dori, Ivani, Moniki, Purple Haze, Miji, Saši na podršci. Volim vas muchoo. =)



~17:46~ Say anything... (11) print #


subota, 05.04.2008.

Memories

Ležala sam na krevetu. Oko mene slike, uspomene. Tvoja slika je do mene. Izblijedila je. sve je izblijedilo, sve što smo nekada imali. Zašto? Zašto smo to dopustili?zašto smo dopustili da uništimo ono čemu smo se nekada veselile, čemu smo se nekad ponosile..
Fališ mi. da priznajem, fališ mi. iako mi možda nebi trebala, ali fališ. Previše sam te zavoljela, da te sada samo tako pustim. Rekli su mi, pusti je, nije te vrijedna. I mislila sam, jer na neki način imaju pravo. Ali nemogu.. volim te i dalje. I dalje vjerujem da će možda sve biti kao nekada, da ćemo ponovo moći stvoriti ono prijateljstvo.
Vjerojatno sam samo naivna, ništa novo. Opet sam se razočarala. Ali ovaj put iskreno, i dubinski. Tužna sam. Nemogu vjerovati da mi je to napravila osoba, koju sam nekada zvala seka. Za koju sam nekada bila spremna sve dati. Za koju sam nekada imala samo najljepše riječi, riječi koje su samo nju mogle krasiti.
Sada? Sada je sve palo u vodu. Pričamo i dalje, iako to više nije to, niti će biti u tako skoroj budućnosti. Sada ju gledam drugačijim očima, sada mi je to netko nepoznat, netko koga ponovo otkrivam. I žao mi je. bile smo na vrhu, sada smo ponovo na početku,na dnu smo.
U imeniku je bila pingvinčić. Svaki put kada sam to vidjela nasmijala sam se, i bilo mi je drago. Smijale smo se nekim šalama, kojima smo se samo nas dvije smijale. A sada? Sada više nema pingvinčića, sada u imeniku piše, netko meni nepoznat. I žao mi je. ne želim da se to događa. Ne zašto nama?
polovica moga zida bila je njena. svuda oko mog kreveta bile su njene slike, i neke rečenice koje mi je rekla.a sada? sada je zid prazan. bar njen dio. nema više njenih slika, i stihova i rečenica koja mi je rekla. praznina se vidi.
Ali nadajmo se da će vrijeme riješiti sve rane, i da će sve biti kao nekada. Nada umire posljednja.

Ah morala sam ovo napisati, osoba kojoj je ovo bilo upućeno znat će da se o njoj radi..
Ali isto tako moram reći, da je meni ta cura jako draga, i da ju i dalje volim. Usprkos svemu.
Nisam zlopamtilo, niti ne želim biti. Zato idem dalje. Pa kud nas vrijeme odnese..

Nadam se da će sljedeći post biti malo optimističniji, i bolji. =)
Al eto., trenutno sam morala ovo napisati..
pusa svima. =)



~16:19~ Say anything... (7) print #


utorak, 01.04.2008.

Vratila sam se. opet šećem starim ulicama, sa najdražim starkama. ništa mi ne fali, i ne treba. napokon je onaj osmijeh na licu. uživam . =)

vratila sam se. =)
Hepi sam. Uživala sam na putu, punih 5 sati. Prvi put da mi nije bilo dosta puta, i da sam jedva čekala da dođemo na naše odtedište. Tata se potrudio da sviraju jako dobre pjesme, a i ako se zalomila neka loša, tu je uvijek bio moj MP4. gledala sam kroz prozor. Smiješila sam se. Gledala sam kako sve brzo prolazi, kako jedan auto pretiće drugog. Uživala sam. =). Gledala sam kako ptice bezbrižno lete po zraku. Jako lijepo. Stali smo. Zašto? Hoću dalje. Nema stajanja. Izašla sam iz auta. Bilo mi je vruće. Skinula sam jaknu, i ostala u najdražoj kratkoj majici. Mama je pričala na telefon, ja sam šetala po benzijskoj, i gledala u Velebit. Bio je snijeg..htjela sam slikati, ali nije bilo fotića blizu mene. Nažalost. Krenuli smo dalje. Zaspala sam. Probudila sam se kada smo već bili u Karlovcu. Smješak se opet pojavljuje. To je to. to je to što sam danima čekala..došli smo. Skakala sam. Bila sam hepi. Ušla sam u sobu. Vidla sam krevet, prozor, postere, komp. Grlila sam ga. Nije mi se dalo raspremat stvari. Išla sam odmah van. Sa ivanom. U naš park. Na naše ljulje, koje smo prije nego što sam otišla strgala. Slučajno.. bilo je lijepo opet vidjeti sve te stare stvari, stara mjesta. Bilo je lijepo vidjeti da se ništa nije promijenilo, da je sve isto. Čudno, inače nikada ništa nije isto. Uvijek mi je nešto drugačije. Ali sada nije. Napokon.
Došla sam doma. Gledala sam Ne zaboravi sthove. Smijala sam se kako ne znaju neke stihove. Smijala sam se jednom super liku. Navijala sam za njega, ali je brzo ispao. Šta to je zato što sam ja navijala? xD nije mi se više dalo. Otišla sam u sobu, i strgala sve slike i stihove sa zida. Prazno je bilo, ali ubrzo sam tu prazninu popunila novim slikama i stihovima. Nitko zapravo ne razumije svrhu nekih slika i stihova osim mene same. Ali nisam ni tražila da razumijete. Seka se smijala. Volim ju. Uči me latinoameričke plesove. Nije joj baš lako, ali dajem sve od sebe. U subotu smo imale vlastiti foto sešn na beach baru. Došao je jedan gospodin, sa jako lijepim motorom, zamolio nas je da ga slikamo. Seka je htjela pitati dal se ona može slikati na motoru, ali ipak nije. Bilo joj je kasnije žao, ali naći ćemo mi drugi motor. =)

I hepi sam. Nekako, ne onako sasvim, ali jesam. smješim se. Imam onaj bolestan smiješak. Osječam se močno,kao da sam iznad svih, al znam da nisam. Ali neka. Uživat ću na trenutak. Ljudima se sviđa kakva sam u društvu. Vole kada zbijam šale, kada trčimo po tramvaju. Kada hodamo dvije stanice, jer nam se neda ući u tramvaj. Vole kada sjednemo u kafić na Cvjetnom, i samo se smijemo, i to nekim šalama koje su samo nama smiješne. Pa nas ljudi malo čudno gledaju kada prolaze pokraj nas. Ali to nama ne smeta, ne sramimo se. Nemamo čega. I imamo fora starke. Ja sam u potrazi za ljubičastim, ali kako izgleda neću ih tako skoro naći. =(
I šišam se uskoro. Na kratko, i stavljam šiške. Najs. Seka jedva čeka da me vidi, a i Ivana, a i Monika. =) a i ja jedva čekam..

Sada slušam jednu pjesmu, i čekam mamu da dođe doma, i da me stera sa kompa. Kao i uvijek. Ali ionako moram ići učiti. Njah da lektira je sutra, a i povijest me pita. Da počelo je. kao da i nije bilo praznika. Ali ubrzo će i novi. I to duži, i bolji. I oni koje više volim..

I ptićica mi je ušla u sobu. A neka je.. znam da joj se sviđa moja soba. =)..
Svima se sviđa.. osim starcima, ali oni i nisu tako važni u cijeloj ovoj priči…

Vraćam se. U stara vremena, bolja.. uživam.. uživajte i vi..
Pusam vas sve..
I volim

(njah da malo sam drugačije pisala. Samo sam nizala rečenice.xD. i htjela bi da se neka osoba vrati pisanju posteva. xD)



~15:09~ Say anything... (5) print #