vratila sam se. =)
Hepi sam. Uživala sam na putu, punih 5 sati. Prvi put da mi nije bilo dosta puta, i da sam jedva čekala da dođemo na naše odtedište. Tata se potrudio da sviraju jako dobre pjesme, a i ako se zalomila neka loša, tu je uvijek bio moj MP4. gledala sam kroz prozor. Smiješila sam se. Gledala sam kako sve brzo prolazi, kako jedan auto pretiće drugog. Uživala sam. =). Gledala sam kako ptice bezbrižno lete po zraku. Jako lijepo. Stali smo. Zašto? Hoću dalje. Nema stajanja. Izašla sam iz auta. Bilo mi je vruće. Skinula sam jaknu, i ostala u najdražoj kratkoj majici. Mama je pričala na telefon, ja sam šetala po benzijskoj, i gledala u Velebit. Bio je snijeg..htjela sam slikati, ali nije bilo fotića blizu mene. Nažalost. Krenuli smo dalje. Zaspala sam. Probudila sam se kada smo već bili u Karlovcu. Smješak se opet pojavljuje. To je to. to je to što sam danima čekala..došli smo. Skakala sam. Bila sam hepi. Ušla sam u sobu. Vidla sam krevet, prozor, postere, komp. Grlila sam ga. Nije mi se dalo raspremat stvari. Išla sam odmah van. Sa ivanom. U naš park. Na naše ljulje, koje smo prije nego što sam otišla strgala. Slučajno.. bilo je lijepo opet vidjeti sve te stare stvari, stara mjesta. Bilo je lijepo vidjeti da se ništa nije promijenilo, da je sve isto. Čudno, inače nikada ništa nije isto. Uvijek mi je nešto drugačije. Ali sada nije. Napokon.
Došla sam doma. Gledala sam Ne zaboravi sthove. Smijala sam se kako ne znaju neke stihove. Smijala sam se jednom super liku. Navijala sam za njega, ali je brzo ispao. Šta to je zato što sam ja navijala? xD nije mi se više dalo. Otišla sam u sobu, i strgala sve slike i stihove sa zida. Prazno je bilo, ali ubrzo sam tu prazninu popunila novim slikama i stihovima. Nitko zapravo ne razumije svrhu nekih slika i stihova osim mene same. Ali nisam ni tražila da razumijete. Seka se smijala. Volim ju. Uči me latinoameričke plesove. Nije joj baš lako, ali dajem sve od sebe. U subotu smo imale vlastiti foto sešn na beach baru. Došao je jedan gospodin, sa jako lijepim motorom, zamolio nas je da ga slikamo. Seka je htjela pitati dal se ona može slikati na motoru, ali ipak nije. Bilo joj je kasnije žao, ali naći ćemo mi drugi motor. =)

I hepi sam. Nekako, ne onako sasvim, ali jesam. smješim se. Imam onaj bolestan smiješak. Osječam se močno,kao da sam iznad svih, al znam da nisam. Ali neka. Uživat ću na trenutak. Ljudima se sviđa kakva sam u društvu. Vole kada zbijam šale, kada trčimo po tramvaju. Kada hodamo dvije stanice, jer nam se neda ući u tramvaj. Vole kada sjednemo u kafić na Cvjetnom, i samo se smijemo, i to nekim šalama koje su samo nama smiješne. Pa nas ljudi malo čudno gledaju kada prolaze pokraj nas. Ali to nama ne smeta, ne sramimo se. Nemamo čega. I imamo fora starke. Ja sam u potrazi za ljubičastim, ali kako izgleda neću ih tako skoro naći. =(
I šišam se uskoro. Na kratko, i stavljam šiške. Najs. Seka jedva čeka da me vidi, a i Ivana, a i Monika. =) a i ja jedva čekam..

Sada slušam jednu pjesmu, i čekam mamu da dođe doma, i da me stera sa kompa. Kao i uvijek. Ali ionako moram ići učiti. Njah da lektira je sutra, a i povijest me pita. Da počelo je. kao da i nije bilo praznika. Ali ubrzo će i novi. I to duži, i bolji. I oni koje više volim..

I ptićica mi je ušla u sobu. A neka je.. znam da joj se sviđa moja soba. =)..
Svima se sviđa.. osim starcima, ali oni i nisu tako važni u cijeloj ovoj priči…

Vraćam se. U stara vremena, bolja.. uživam.. uživajte i vi..
Pusam vas sve..
I volim

(njah da malo sam drugačije pisala. Samo sam nizala rečenice.xD. i htjela bi da se neka osoba vrati pisanju posteva. xD)