srijeda, 08.07.2009.

Destiny...

Ponekad pomislim zašto baš ja?! Svi se to jako često pitamo, ali ne pomislimo da postoji nešto veće od čovjeka, netko tko upravlja cijelim svijetom. Nikad ne pomislimo da postoji sudbina koja nam je odredila životni put, nekome sretan i lagan, a nekome nesretan i mukotrpan. E točno ta razlika me uvijek muči..zašto ne bismo sami krojili svoju sudbinu?! Iako neki tvrde da svatko sam kroji svoju sudbinu, ali ja u to ne vjerujem baš, jedino vjerujem da ju možemo malo promijeniti, ali skrojiti..to ne, nikako! Sigurno sada mislite koji mi je vrag pa da pišem o tome, ali u posljednje vrijeme puno razmišljam o svojoj sudbini i što će mi se dogoditi u slijedećih dva mjeseca. Znam da neće biti lako ni u kom slučaju...kao prvo ako odem u Zagreb, odvojit ću se od svoje ljubavi..a to me nekako najviše i muči. Zbog njega sam najviše i odlučila otići u Zagreb, a sada kada smo se "pomirili" morat ćemo se ponovo rastati.. cry Bila bih sretnija da znam da mu nije niti malo stalo do mene i da mu neću nedostajati, a ovak me srce zaboli kad pomislim na to..
Dobro nećemo sada o tužnim stvarima (o tome ćemo drugi tjedan)...
U ponedjeljak mi je prijemni i pokušat ću se pripremiti najbolje što mogu, da upišem faks jer se takva prilika ne propušta.. sretan


Veliki bolovi traže velike duše i samo velike duše trpe velike bolove.


23:05 | Komentari (0) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.