Everybody's screaming, I try to make a sound but no one hears!!!!

Malo sam u zakašnjenju, al nema veze pa zato svima želim sretan Božić i onima koji to nisu zaslužili, ali Božić je vrijeme opraštanja i zbližavanja tak da nikome ne želim zlo. I jednoj osobi koju sam voljela i možda još uvijek volim, zahvaljujem što se sjetio mene iako to nisam niti najmanje očekivala.
Ovaj post je malo poduži pa ako imate vremena pročitajte, a ako nemate nema veze neću vam zamjeriti.

Božić se kao kršćanski blagdan u svakom narodu obilježava na poseban način čineći dio njegove etnografske baštine. U nekim hrvatskim krajevima već na Svete Katarinu (25. studenoga) počinje božićna priprava i traje točno mjesec dana.
Advent ili Došašće je vrijeme priprema za dolazak i rođenje Isusa Krista, a sastoji se od četiri tjedna koja neposredno prethode Božiću i koji simboliziraju četiri tisućljeća, koliko je po Bibliji prošlo od stvaranja svijeta do dolaska Kristova. Prema crkvenim regulama, od dana sv. Katarine počinje propisani četiri-tjedni post tj. počinje božićna priprava koja traje točno mjesec dana. Kroz adventsko vrijeme naša se razmišljanja i osjećaji kreću i u prošlost, sa sjećanjem na prvi Kristov dolazak, i u budućnost, s nadom u njegov ponovni povratak. Svako jutro drže se mise Zornice ili Rorate, a vjernici pristupaju ispovijedi i pričesti pa stoga Božić ima značenje obnove i novog htijenja u vjerničkom životu ka samo-prosudbi vlastitog života i djelovanja u svjetlu kršćanskog morala.
Slaveći mise Zornice narod je stvorio osobite adventske pjesme. Adventska pjesma Poslan bi anđel Gabrijel u stihovima proriče otajstvo Kristovog utjelovljenja i Marijinog bogomaterinstva.
Hrvatski puk adventsko vrijeme izričito usmjeruje Božiću nazivajući dane od Svete Katarine, prvo čelo Božića tako da božićni krug pučkih običaja koji započinje s vremenom Adventa, a završava Svijećnicom i danom Sv. Blaža. U novije vrijeme sve prisutniji znak Adventa, koji ukazuje na Božić i poziva na obiteljsku molitvu, je adventski vijenac, koji se plete od zimzelenih grančica, ali tako da nema početka ni kraja što označuje vječnost. U vijenac se umeću četiri svijeće koje označuju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. Prve adventske nedjelje pali se prva svijeća i tako redom da do Božića gore sve četiri. Advenski je vijenac danas prihvatila gradska sredina, ali mu prijeti realna opasnost da preraste u puki ukras, da izgubi istinsku simboliku i snagu poziva na božićnu pripravu.
Nakon Svete Katarine slijede dani Svete Barbare (4. prosinca), Sveteog Nikole (6. prosinca) i Svete Lucije (13. prosinca) koji u pojedinim krajevima imaju istu ulogu početka kruga božićnih običaja. Likove Svetog Nikole i Svete Lucije često predstavljaju muškarci ili žene i obilaze domove donoseći darove djeci. Na Svetu Luciju običaj je da se noću osoba ogrnuta bijelom plahtom uputi po kućama darivajući djecu suhim smokvama, bademima, orasima i jabukama te plašeći nestašne mališane. Neposlušni pak pod jastukom pronalaze šibu kao opomenu da se poprave. U današnje doba ovu službu preuzeo je Sveti Nikola koji u čizmicu dobre djece stavlja slatkiše, a šibe dijeli njegov pomoćnik Krampus (simbol zlog duha ili vraga). Tradicionalni, stari hrvatski božićni dar bila je i ukrašena jabuka zvana božićnica, a darivali su je mladići djevojkama.
Jedan običaj koji se sačuvao do danas jest običaj sijanja božićne pšenice kao simbola obnove života i plodnosti. Na dan Svete Barbare ili Svete Lucije sije se pšenica, simbol života u katolika i pripravlja zelenilo za ukras kuće i stola kod svetkovanja Božića. Sam običaj pretkršćanskog je porijekla, ali danas ima kršćansku simboliku, a svrha mu je blagoslov ljetine. Zanimljivo je da ovog običaja nema u protestantskim zajednicama i velikom dijelu Europe pa je uz Portugal i južnu Italiju, on vezan još samo za hrvatsko podneblje. Do Božića pšenica lijepo naraste u posudi ispunjenoj vodom, te ukrašava božićni stol, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom, uz jaslice ili u kutu sobe. Da bi izgledala lijepo, pšenica se podrezuje i ovije hrvatskom trobojnicom, a u nekim se krajevima posred pšenice stavi jabuka te svijeće. Nakon Božića pšenica se daje pticama jer se ništa iz tog svetog doba ne smije baciti. Prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati, predskazat će bolju ili lošiju žetvu iduće godine.
I dok se običaj sijanja pšenice sačuvao i u gradovima, dotle su i u selima gotovo nestali običaji unošenja badnjaka i rasprostiranje slame pod blagdanskim stolom u predvečerje Božića.
Badnjakom se naziva jedan a u nekim krajevima i tri velika panja, koja se unose u kuću na Badnju noć i stavljaju na ognjište. Taj običaj također je pretkršćanskog porijekla, ali je vremenom zadobio kršćanske oznake. Tri panja simbol su Svetog Trojstva, a njihovim se žarom pripaljuju sve svijeće u kući. Panjevima koji tinjaju obično bi se davalo malo od hrane s blagdanskog stola i vina koje se istom pilo. Vjerovalo se da će vatra velikih panjeva donijeti dobro cijelom domu i svim ukućanima.
Slama se kao znak Božića održala znatno duže od panjeva. Trenutak unošenja slame u kuću, što je obično činio glavni član domaćinstva, označavao je službeni početak proslave blagdana Božića. Unošenje slame i rasprostiranje po podu događalo se s izričitim naglaskom na događaj Božića, jer su redovito taj čin članovi obitelji pratili pjevanjem božićnih pjesama. Slama bi se rasprostrla po podu pod stolom, manji se dio stavljao na stol i pokrivao stolnjakom, a dio se klasja vezivao u snopove ili pleo u vijence. Nakon večere, svi bi ukućani od stola pošli do slame gdje bi sjedili i pričali do vremena polaska u crkvu, a u pojedinim se krajevima na Badnju noć nije spavalo u krevetu već na donesenoj slami. Slama razasuta po tlu bila je znak Isusova rođenja u štalici, dok je simbolika snopova i vijenaca vezana uz plodnost. Poslije blagdana tu su slamu smatrali blagoslovljenom i jamstvom dobrog uroda u vrtu i polju.
U Hrvatskoj se sve do 1850. nije običavalo kititi božićno drvce, iako je takva praksa u njemačkim pokrajinama postoji još od 16.st, a zanimljivo je da su prva božićna stabla bila bjelogorična. Tek učestalim pošumljavanjem u upotrebu ulaze crnogorična drvca. Stablo se nekada kitilo jabukama, narančama, šljivama i kruškama, pozlaćenim orasima i lješnjacima te slasticama od šećera i papira ili staklenim figurama ako ih je tko imao. Uza to, stavljani su papirnati lančići u bojama, zlatne i srebrne niti te lampioni i svjećice koje su se palile u najsvečanijim trenutcima. Iako se u Hrvata običaj kićenja stabla javlja relativno kasno, kićenje doma zelenilom od davnine je uvriježen običaj i dužnost koju su obično obavljala djeca. U primorskim krajevima običaj je bio da djeca kuću ukrase grančicama kadulje, bršljana ili borovim granama, a simbolika kićenja doma zelenilom označava životnu snagu suprotnu zimskom umrtvljenju prirode. Božićno drvce, a negdje zelene grane, su osobito vidljiv božićni simbol. Okićeni borovi stoje danas po gradskim trgovima i pred javnim zgradama. U kućama i u stanovima oni su središte oko kojega se okuplja obitelj i darivaju djeca na Badnjak ili na Božić. Premda se može uočiti pretkršćanska ili nekršćanska pretpovijest tog njihovog unošenja božićnog drva ili zelenila u domove, danas su neizostavan znak slavljenja Božića. U osobit događaj obiteljskog zajedništva spada kićenje borova u kući, a pod bor se redovito stavljaju i jaslice ili koji drugi znak Božića.
Jaslice, koje se stavljaju pod božićno drvce izravno ukazuju na događaj koji se proslavlja - noć Isusova rođenja i jasno označuju da se on rodio u štali. Nekada su se jaslice radile od gipsa, gline ili drveta, a nalazile su se samo u crkvama i bilo je pitanje časti napraviti što veće i vjerodostojnije jaslice. U njima su likovi Isusa, Marije i Josipa, pastira, trojice mudraca i njihove pratnje, a zatim vola i magarca te ovaca i deva. Prema nekim zapisima prve jaslice, u prirodnoj veličini napravio je Sveti Franjo još 1223. godine. Na jaslice ukazuje reljef Kristovog rođenja u luneti trogirske katedrale, djelo majstora Radovana. Najstarije danas sačuvane jaslice nalaze se u vrtnoj kapeli franjevaca na otočiću Košljun uz otok Krk. Načinio ih je nepoznati majstor u 17. stoljeću. U kućama se jaslice postavljaju tek od 19. st. U Hrvatskoj je poznato i koledanje uz nošenje jaslica, a početkom ovoga stoljeća jaslice postaju vrlo čest ukras crkvi kroz božićno vrijeme. Danas su jaslice našle mjesto gotovo ispod svakog božićnog drvca, jer su iz crkvi jaslice prešle i u kuće i stanove. Naravno, kućne jaslice su nekad vrlo skromne, bez mnogo likova, sadržajno upravljene samo na događaj u betlehemskoj štalici.
Od božićnih ukrasa spomenimo i svijeće koje imaju dvojaku simboliku: one su znak buđenja prirode i znak svjetla koje je Isusovo rođenje donijelo svijetu.

Sve vas ljubim....pussssssssse

Kučka nije pogrda. Shvatite taj izraz kao riječ od milja. Kučka nije žena gruboga glasa, nije oštra niti gruba. Uljudna je, ali i odlučna. S dečkima komunicira izravno, gotovo isto onako kako i oni međusobno komuniciraju. Zato je dečku mnogo lakše razgovarati s njom nego sa curom koja se izražava budalasto ili se čini previše emocionalnom, jer ga emocionalno osjetljiva vrsta cura zbunjuje. Kučka zna što voli i lakše joj se izražavati se izravno. Zato najčešće i dobije ono što želi. Evo deset značajki koje definiraju kučku:

1. ZADRŽAVA SVOJU NEOVISNOST
Nije važno je li ona izvršna direktorica tvrtke ili konobarica u krčmi. Pošteno zarađuje za život. Časna je i ne stoji s ispruženom rukom, niti očekuje da je dečko stalno časti.

2.NE PROGONI DEČKA
Mjesec, zvijezde i Sunce se ne okreću oko njega. Ne zakazuje sastanke s njim kad joj se učini da će se njezin veliki Merkur gibati retrogradno u njezinu malu Veneru. Ne progoni ga niti ne veže uza se uzicom. On nije središte njezina svijeta.

3. TAJANSTVENA JE
Postoji razlika između iskrenosti i razotkrivanja. Kučka je čestita, ali ne otkriva sve. U verbalnom smislu ne stavlja sve karte na stol. Pretjerana prisnost potiče zanemarivanje, a predvidljivost dosadu.

4. NAVODI GA DA ČEZNE ZA NJOM
Ne viđa se s njim svake večeri niti mu ostavlja duge poruke na telefonskoj sekretarici. Ne prelazi već prvog tjedna na onaj afektirani djetinji govor tipa: "A ko je moja maja jubav ?". Dečki čežnju izjednačuju s ljubavlju. Čežnja je dobra stvar.



5. NE DOPUŠTA MU DA VIDI KAKO SE ZNOJI
Ne dopušta da komunikacija postane zbrkana i izbjegava razgovarati s njim kad je uznemirena. Kad razbistri glavu, sažeta je i govori jasno.

6. SAMA VLADA SVOJIM VREMENOM
Pušta da se stvari lagano odvijaju, osobito kad se njemu žuri. Kreće se u vlastitom ritmu, a ne u skladu s njegovim, ne dozvoljavajući mu da preuzme nadzor nad njom.

7. ZADRŽAVA SMISAO ZA ŠALU
Njezin smisao za humor dečku poručuje da je cura na distanci. Međutim, njegovo joj nepoštovanje nije smiješno.

8. SVJESNA JE DA MNOGO VRIJEDI
Kad joj dečko uputi kompliment, zahvali mu. Ne pokušava ga razuvjeriti, niti se crveni. Ne ispituje ga kako je izgledala njegova bivša i ne natječe se s drugim ženama.

9. OSIM NJEGA IMA JOŠ STVARI KOJE JE STRASTVENO ZANIMAJU
Kad dečko ima osjećaj da nije središnja točka njezina postojanja, tada mu je ona još poželjnija. Ako je dovoljno zabavljena drugim stvarima, tada se neće ljutiti kad on bude zauzet. Dečko ne posjeduje monopol nad prostorom za iznajmljivanje u njezinoj glavi. Ne dobiva stol u središtu dvorane, niti onaj uz prozor. Dobiva jedan od onih malih slolčića uz vrata na kojima piše Izlaz

10. ONA SE PREMA SVOME TIJELU ODNOSI S POŠTOVANJEM
Pazi na izgled i zdravlje. Samopoštovanje osobe odražava se u načinu na koji se brine o svom tjelesnom izgledu. Ako joj dečko kaže da mu se ne sviđa crveni ruž, ona će ga ipak staviti ako se zbog njega osjeća ugodno.

I ZATO, CURE, NEMOJTE SE UVRIJEDITI KADA VAS NETKO NAZOVE KUČKOM...PONOSNO NOSITE TO IME!

Evo moj prvi post i malo ćemo krenut s ljubavi....

Malo koja životna odluka ima toliku težinu i toliko dalekosežne posljedice, čak i za vaše, eventualno, potomstvo, kao odluka o tome s kim ćete se vjenčati, odnosno s kim planirate provesti ostatak života (ajme, kako ozbiljno zvuči «ostatak života» : )).
O toj odluci, uvelike, ovisi hoćete li dane i noći provesti nesretni, zamišljeni, depresivni, anksiozni, hoće li biti narušeno, ne samo vaše psihičko, nego posljedično, i fizičko zdravlje.
Sve to može vas dovesti do materijalne ovisnosti i nestabilnosti, možete biti subjektom emocionalnog i fizičkog malteriranja.
Hmmmm...To baš i nije nešto o čemu ste sanjali kada ste rekli «Da».
Učinite si veliku uslugu i pažljivo birajte partnera.
Potrebne su vam neke osnovne socijane vještine kao što su npr. komunikacijske vještine, vještina rješavanja sukoba i efikasno nošenje s problemima. Međutim, jednako tako, vam je potrebna osoba koja posjeduje te vještine i koja želi, s vama, stvoriti ono što, gotovo svi, želimo i za čime čeznemo: osjećaj bliskosti, pripadnosti-intimnost.
Nažalost, ili na sreću, intimni odnosi nisu znanost, «kemiju» koja se dogodi među ljudima i bez koje, najčešće, nema niti veze, nemoguće je predvidjeti, kontrolirati, mijenjati, mjeriti...
Zbog toga nam ljubav stvara tolike probleme, ali, možda baš zbog svoje neuhvatljivosti i nepredvidljivosti, i toliko užitaka.
Međutim, ljubav, nikako, ne bi trebala biti slijepa. Nakon nekog vremena, potrebno je skinuti ružičaste naočale i p(r)ogledati osobu koja je pored nas.
Prvi korak: sreli ste osobu za koju mislite «da, to je to, potraga za partnerom je završena», nakon prvog naleta strasti, zaljubljenosti, hormonske oluje, važno je poraditi na emocionalnoj bliskosti, upoznavanju stavova i navika, proučavanju ponašanja koje nam može, uvelike, reći kakva nas budućnost s njom/njim očekuje. Joj, znam da zvuči neromantično i kao da pored sebe imate bijelog laboratorijskog miša, ali samo tako možete nekoga, doista,upoznati.
Vrijeme radi za vas. Kroz upoznavanje stječe se povjerenje, možeš li mu/njoj vjerovati ili ne. Također vidiš možeš li se osloniti na dotičnu osobu da će zadovoljiti tvoje potrebe npr. za intimnošću, razgovorom, seksom....Zatim, vrlo bitno je da je osoba ozbiljna u svojim namjerama tj.da je posvećena vezi, da ulaže u nju, da se želi vezati (naravno, ako oboje želite samo avanturu, i to je OK, bitno je da oboje želite isto). I, šećer na kraju, bitna je i seksualna kompatibilnost (npr.ne možete zamisliti oralni seks, a parter/ica je luda za tim), «kemija», strast, dodir...
Tih pet sila (poznavanje, povjerenje, oslonac, posvećenost, strast) koje drže vezu na okopu trebale bi biti, za skladnu vezu, podjednake snage. Ili makar većinu vremena da su podjednake snage.
Srce i razum trebaju biti u harmoniji.
Potrebno je, neko vrijeme, ostati u «sigurnoj zoni» kako ne bismo bili povrijeđeni i razočarani.
Ne bismo smjeli zanemariti neku od sila koja vezu drži na okupu i sile trebaju jačati u slijedu, jedna nakon druge...
Konkretno: ne dopustite da vas ponese strast i vezu gradite, isključivo, na seksualnom odnosu, prije nego uvidite da je partner/ica posvećen vezi. Nemojte postati posvećeni vezi, očekivati ozbiljnu vezu, prije nego uvidite da se možete osloniti na partnera/icu (prije nego vidite da ste mu važni, da zadovoljava vaše potrebe).
Nemojte očekivati zadovoljenje svojih potreba niti pretjerivati, često na svoju štetu, u zadovoljenju njegovih ukoliko mu ne vjerujete, ukoliko nema povjerenja.
I zadnje: nemojte, slijepo, vjerovati sve dok nekoga ne upoznate i uvjerite se, više kroz djela, manje kroz riječi da se osoba ponaša autentično, da vas ne «mulja» (tu može pomoći upoznavanje partrerovih prijatelja-sličan se druži sa sličnim i obitelji-jabuka ne pada daleko od stabla).
Znate li kako se partner ponaša s djecom, što o njima misli? Kakvo mu je bilo djetinjstvo i odnos s roditeljima? Kako su završile i kakve su bile prijašnje veze? Slažu li vam se mišljena i stavovi oko bitnih stvari u životu?
Najbolje ćete upoznati, nekoga, kroz uzajamno «otvaranje», iznošenje svojih misli, stavova, iskustava, te kroz zajednička iskustva i različite situacije korz koje ćete prolaziti.
I za kraj: slijedite srce bez da izgubite razum!