|
|
| < | listopad, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
jOš JeDan GLuPi bLog...O mEni i MoM doSAdnOm žiVoTu KoJi sVi zAoBiLaZe u ŠiRokOm LukU dA NeBi MorALi sHvaTiti KakVo jE žiVoT sRAnJe...
eWo neKI bLogOVi:
ŽELJE
Sve se želje naglo u dušu povuku
Kada vide hladnu,neumitnu zbilju;
Povrate se natrag,ne stigavši cilju,
I žive u muku.
Samo kadšto koja u oku se javi,
Kao lijepa žena,što na tiho okno
Jedne tamne kuće u noć pogleda.
D.Cesarić
Kad ispustite čašu ili tanjur na tlo, začuje se glasan zvuk. Kad se razbije prozor, pukne noga stola ili kad slika padne sa zida začuje se buka. Ali kad pukne srce, nastane tišina. Pomislili biste da će nešto tako važno napraviti najveću buku na cijelom svijetu ili da će se začuti neka vrsta ceremonijalnog zvuka poput udarca činele ili zvuka zvona. Ali ne, čuje se samo muk i gotovo poželite začuti neku buku koja bi skrenula pozornost s boli.
Ako i ima buke, ona je unutra. Vrišti i nitko je ne može čuti. Tako glasno vrišti da vam uši odzvanjaju i glava puca. Otima se poput velikog morskog psa uhvaćenog u moru; zavija poput medvjedice kojoj su uzeli mladunče. Tako to izgleda i tako to zvuči, kao velika uhvaćena izbezumljena zvijer koja je zatvorenik vlastitih osjećaja. Ali takva je ljubav... nitko nije nedodirljiv. Divlja je i boli kao otvorena rana izložena morskoj vodi, ali kad se zapravo slomi, sve utihne. Vrištite samo iznutra i nitko vas ne može čuti.
C.Ahern
Ponekad se pitam zašto postojim,zašto sam uopće ovdje.Tada postajem svjesna svakog svog udisaja,svakog pokreta,svakog trenutka...Pitam se zašto baš ja.Mora postojati neki razlog iako bih ponekad bila sretnija da ga nema.A možda i ne postoji jer ionako nitko nije svjestan moje prisutnosti,mog postojanja.Osjetim zbunjenost i nejasnoću...ali ponajprije tugu.Tugu i bol te želju da budem primijećena,shvaćena.I tada...tada jednostavno zaplačem.Suze jednostavno kliznu iz oka i ništa ih ne može spriječiti,a svaki djelić tijela bori se za dah.Govorim si da je sve to samo san.Poželim se probuditi.
Tada samo plačem,plačem...a nikog nije briga.Obećam sama sebi da ću prestati s time jer nisu vrijedni mojih suza.A onda sama sebe uhvatim usred noći kako budna ležim u krevetu,i ne mogu zaspati na tom hladnom jastuku natopljenom suzama.
