Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

"Ej, imate koju kunu-dvije?"-čuo se glas iza mene.
Okrenula sam se i pogledala ga mrkim pogledom.Bio je dosta visok.Imao je plavu, raščupanu kosu i plave oči.Izgledao je iscrpljeno, umorno.Traperice su mu bile poderane na više mjesta, a majica je bila sva rastegnuta.
Ann mu je odmah neraspoloženo odgovorila:
"Ne.Nemamo ništa.Doviđenja!"-rekla je grubo
"Daj, Ann, ne budi takva.Pričekaj malo... Evo izvoli"-pogledala sam ga sa smiješkom i dala mu sitniš koji mi je ostao kada sam otišla kupit kaugume.
"Hvala ti.Odužit ću ti se već nekako"-rekao je, osmjehnuo se i nestao.
Okrenula sam se natrag prema Ann koja me uvrijeđeno gledala.
"Joj Ann.Nemoj me tako gledati.Znaš da ne mogu reći ne.Previše mi ih je žao"-pokušala sam joj objasniti
"Da, Jamie.Žao ti je likova koji će za tu lovu kupit sebi pivu, napit se i radit sranja."-rekla je i dalje uvrijeđenim tonom.
"No, dobro, Ann.Nisu svi takvi."-tvrdoglavo sam joj rekla i nastavila:
"Nećemo o tome, okej.Bilo pa prošlo.Nego, gdje ćemo?U Hard Rock Caffe ili u Good Sound?Ili negdje drugdje.Danas bi ipak nakon dugo vremena išla na jednu kavu.Cijelo vrijeme samo idemo u Central Park i pijemo"-rekla sam osmijehnuvši se.Na ovu riječ Park malo sam se trznula, no odmah sam sve što ima veze sa tim izbacila iz misli.
"Umm.Pa može, da.Ali uvijek možemo otić u Central Park.Danas smijemo ostati duže, sjećaš se?"-rekla je sa smiješkom na licu.
"E, pa daa.Totalno sam zaboravila.Danas će bit kul, za promjenu.Barem se nadam"-rekla sam i pogledala u stranu ugriznuvši se usnu.
"Ejj, zaboravimo to!"-rekla je i sama drhnuvši na sam spomen današnjeg događaja.

****

"Jedan Irish i čašu vode, molim vas."- rekla sam i pogledala Ann koja je zurila okolo.
Zakolutala sam očima jer sam dobro znala da traži Marc-a koji je inače uvijek u ovo vrijeme u Hard Rock Caffe-u.
Tada se oglasio mobitel.Poruka.Pogledala sam i vidjela kako piše Jake.Odmah sam išla otvorit poruku i pročitala potiho Ann:

"Ej, Jam!Ovoga, ja sm u centrl ParkU.dođš d men?"
Pogledala sam s nevjericom Ann, a ona je sa smiješkom rekla:

"Pijan je.Hahaha.Evo ti prilike...Jam!"-nasmijala se još jednom.
"Joj, daj šuti!"-zaviknula sam.Tada je došao konobar i donio mi Irish i čašu vode.
"Joooj, što ću sad s tim!?"-rekla sam i puhnula.Konobar me pogledao čudno, pa sam mu objasnila da hitno moram otić.On se ljubazno nasmiješio, odnio piće i pokazao rukom da slobodno mogu otić.Pogledala sam ga začuđeno, jer inače se to ne radi.Niti sam morala platit, niti ništa.Ann me povukla za ruku i izašle smo.


****

"Jake!Heej!?Jel me se sjećaš!?"- vikala sam pljuskajući Jake-a po licu.Bio je totalno pijan.Sjedio je na klupi njišući se amo-tamo.Sjela sam pokraj njega i gledala ga.Bio je tako zgodan.I te lijepe oči.Trgnula sam se podsjetivši se da je jaKooo pijan.
"Jam!?Došla siiiiii.Došla siii."- rekao je razvučenim govorom i unio mi se u facu.Sada je bio tako blizu.Pridržavala sam ga, osjećajući da ako ga pustim da će past.
"Jesam, da.Slušaj me, Jake.Skoncentriraj se!Ne mogu te držat!!"-viknula sam.On je i dalje omamljeno "ležao" na mojim rukama, dok sam ga pokušavala odgurnut.
Pogledom sam tražila Ann.Zadnji put sam je vidjela sa Marcom.Mah, vjerojatno je s njim negdje.Tada sam skupila snage i snažno odgurnula Jake-a prema klupi da se legne.No on je pao preko klupe povukavši i mene.Tresnula sam na njega, a on se počeo trgat od smijeha.Kao da je tu nešto smiješno.
"Jake!Smiri se!Ako se ne smiriš, ja odlazim, jesi me čuo!?"-zaprijetila sam.
"Dobrooo, smiren sam.Daj, samo nemoj otić"-rekao je i ponovo zurio u moje oči.
Prošlo je sigurno dobrih par minuta kad je napokon progovorio...
"Predivne oči.Jednostavno...Preeeedivne.Daj ih meni, molim te.Svaki dan bi se gledao u ogledalo i tako se podsjećao na tebe"-rekao je.Ja sam ga blaženo gledala, još uvijek ležeći na njemu.Nisam mogla vjerovati.Bila sam uvjerena da to govori samo jer je pijan, no odlučila sam barem uživati u trenutku.
"Hvala ti."rekla sam i poljubila ga.Toliko sam željela to.Toliko žudjela za njim.Zarila sam mu prste u kosu i ljubila ga.Tako žestoko, da sam povremeno provjeravala je li diše.No, on me je također samo ljubio.Milovao me svugdje po tijelu počevši od kose, obraza, vrata, leđne kralježnice, stražnjice.Na koje god mjesto je mogao doći rukom, on je nježno prešao i pomilovao.Tada je htio doći do mojih grudi.Prestala sam disati.Srce mi je prestalo kucati.Tada sam ponovo počela disati nekontrolirano.On me sa čudom pogledao i odmah dignuo sa sebe.Meni je bilo tako zlo.Prisjećala sam se ruku.Ruku koje su me dirale po cijelom tijelu.Ruku koje nisam htjela na sebi.Zavrištala sam pokušavajući maknuti te misli, vratiti ih duboko u sebe.Osjetila sam kako me Jake prima za ruke i ispituje nešto.No previše mi je bilo zlo da bih išta razumjela.Tada mi se pojavilo crnilo pred očima i više ništa nisam osjećala.

Nastavlja se...

"Pa što misliš, tko bi mogao biti?"-pitala me

Nisam ju slušala.Razmišljala sam.O svojoj smrti.O tome kako će me hladno i sa iščekivanjem ubiti.Potresla sam se pomislivši to.

"Jamie?"-ponovo se javila Ann
"Ha?"-upitala sam je smeteno
"Ma joj.Ništa.Pokušavam ti pomoći, a ti me ni ne slušaš.Baš si ono...mah!"-rekla je uvrijeđeno Ann i nastavila sa vrtjeti na vrtuljku.

"Ma sorry.Daj, nemoj se ljutiti.Samo što me to jako plaši, Ann.Pozivi su sve češći.Stvarno se već bojim.Najgore je što zna skoro sve pojedinosti iz moje prošlosti.
"No dobro.Ovaj...Pa jel si imala ikog koji zna sve što i je i kako bilo kad si bila mala?"-pitala je radosno, čim sam joj se ispričala i čim me je mogla pitati nešto novo.A meni se stvarno nije dalo o tome.Previše razmišljam o tome.Glava me počinje boljet od tolkog razmišljanja.Uvijek pokušavam ne misliti na to.

"Ne.Ne znam.Osim ako ne izostavim malu Sarah s kojom sam išla u vrtić.Mislim da se tako zove.Nisam sigurna, ali opet.Ona ne može biti jer se ona odselila u Njemačku prije 10 godina.
"Amm.Ne znam.Ja mislim da se neko ipak samo zafrkava."-rekla je i u tom trenutku zazvonio je mobitel
"On je"-rekla sam preplašeno
"Daj, ja ću se javit"-rekla je i pokušala istrgnuti mobitel iz ruke
"Nee!Ne želim mu se javit.Ne želim uopće razgovarat s njim!"-rekla sam
"Joj daj Jamie, pa preplašit ću ga"-rekla je s osmijehom i ponovo pokušala istrgnut moj mobitel, ovaj put sa uspjehom.
"Halo?"-javila se
S druge strane nisam ništa čula, iako sam imala potpuno prislonjeno uho na njen mobitel.

"Oho.Tko bi rekao.Dobra, stara Ann.Pa kako si mi?"-napokon se čuo glas
"Ma što tebe briga kako sam!Slušaj me!Još jedanput nazoveš na ovaj broj, ja ću, ja ću..!"-rekla je, no nato ju je ovaj prekinuo.
"Ma što ćeš ti?Odjednom glumiš neku dobricu?Hahahaha.Ajde, molim te, Ann.Daj mi radije Jamie na telefon.Trebao bih ju nešto"-rekao je
"Gle.Vjerojatno nisam bila dovoljno jasna.Da nisi više nikad, ali nikad zvao na ovaj broj!Jel tebi to jasno!?Zvat ću policiju, glupane jedan ludi!"-zaderala se Ann
"Hahahahahahahahahahahahah...Ann se naljutila.Lijepo je to čuti.A reci mi, kako je situacija sa Marc-om?Kako je on?"
"O-o-otkud znaš nje-njega.?-zamucala je Ann
"Gle, rado bih pričao, daj mi sad Jamie"-rekao je.Ja sam odmah uzela, još uvijek, "zaleđenoj" Ann mobitel iz ruke i javila se
"Što hoćeš, k vragu?Zašto me ne ostaviš na miru?"-pitala sam uznemireno
"Što ja hoću?Hoću te vidjeti mrtvu Jamie.I neću te ostaviti na miru dok to ne ispunim"
"Pa reci mi što sam ti napravila?Zašto baš ja!?!?"-pitala sam, sad već očajno
"Znat ćeš.Strpi se malo.A sad, slušaj me.Odi kod potoka u parku "Tri drveta", onda odi tri koraka ulijevo.Tamo je jedan grm.Unutar grma je jedan dar za tebe.Nemoj se bojati, stvarno je dar.To će ti biti za rođendan, budući da je za 10 dana."
I tada se veza prekinula.Kada sam shvatila što mi je upravo rekao i kada sam shvatila da hodam prema tom parku čije ime sam oduvijek htjela zaboraviti i gdje nisam otišla već dosta dugo vremena, začudilo me to što se nisam bojala tog "dara" i same pomisli da ponovo idem u taj park.Nisam se mogla sjetiti odmah zašto ga zapravo ne volim.Bilo je previše duboko u meni da bi samo tako izašlo iz mene.Ann se derala za mnom, no naposljetku me je počela šutke slijediti.Kada sam došla do potoka bilo je više grmova, no napravila sam tri koraka uljevo i skužila koji je taj grm.Bio je užasno sličan jednom grmu...jednom...odvratnom, najodvratnijem grmu...Suze su mi počele kliziti niz lice.Nisam mogla disati.Sjećanja su navrla.Tako me je boljelo.Sve ono što je bilo u meni, polako je počelo i izlaziti iz mene.Nisam htjela da izađe.Borila sam se svim snagama da se ne prisjetim nijedne pojedinosti.Brzo sam htjela odvratiti misli i otvorila sam oči.Iako mi je sve bilo zamagljeno od suza zamjetila sam neku kutiju.Bila je zaprljana.Kada sam je otvorila u njoj sam vidla tri crne ruže i roj kukaca.Roj odvratnih žohara.Počeli su hodati po mojim rukama, osjetila sam ih na leđima i nogama.Vrištala sam.Plakala i vrištala.Ann je odmah dotrčala do mene i užasno micala žohare sa mene.Počela sam se svlačiti.Mislila sam da ću se onesvjestiti.Osjetila sam njihove malene odvratne, ljigave noge kako puze po mojoj kosi.Skinula sam se do grudnjaka i gaćica.Nije mi bilo to važno.Samo više nisam htjela osjetiti nešto što toliko mrzim.Nakon par minuta nisam ih više osjetila.Vidjela sam par njih u potoku, no još uvijek je poveća skupina njih izlazila iz kutije.Plakala sam i plakala.Bila sam više užasnuta nego uplašena.Ann je brzo došla do mene i zagrlila me.Pokrivala me svojom jaknicom da mi bude toplije.
"Sve će biti u redu Jamie"-rekla je.Više joj sve ovo nije bila zajebancija.Izgledala je po prvi put tako užasnuto da sam mislila kao da je neka druga osoba pokraj mene.Ona nikad nije bila užasnuta.Nikad nije bila preplašena.Sad je bila i više do toga.

****

Kada sam se probudila vidjela sam poznati plavi zid svoje sobe.Polizala sam usne.Bile su slane od suza.Pokraj mene je ležala Ann.Spavala je.Podignula sam se i tada se Ann probudila.
"Oprosti.Nisam te htjela probuditi"-rekla sam joj
Gledala me pažljivo.Htjela je vidjeti jesam li dobro.Nježno sam je pogledala, pa se odmah osmijehnula jer je to značilo da jesam dobro.Ali zapravo, nisam znala jesam li dobro.Nisam mogla vjerovati što mi se dogodilo.Tek sam sada počela biti svijesna toga.
"Tvojih nema doma.Otišli su kod strica na rođendan.Imali smo sreće.Jer, da su te vidjeli onako polugolu i..."rekla je Ann i zastala.Ugrizla se za usnu shvativši da me upravo podsjeća na sve to.Ali ja sam ionako mislila o tome.
"Gle, nemaš beda Ann.Ne moraš misliti da si pogriješila što si me podsjetila.Ionako sam mislila upravo o tome.I da, hvala bogu što ih nije bilo jer ne znam što bi onda.Mislim da bi me odveli u bolnicu."rekla sam i nasmiješila se.
Ann je ostala ozbiljna, no onda nakon nekog vremena nasmijala se i pitala:
"Ovako.Ja mislim da sve to trebamo zaboraviti.Jel ti se da negdje van?Mogla bi nazvati Jake-a."
"Pa.Možemo otić, da.Samo se moram sredit prije.I moram javit svojima.Čekaj, danas je subota, jel tako?"
"Da.Ne možeš reć da trebaš učit.I ja moram javit svojoj mami.Smijem telefon uzet?"-pitala me
"Joj Ann.Kakvo je to pitanje?Pa naravno da možeš"-rekla sam joj i otvorila ormar da vidim što ću obuć.Gledala sam i što bi se Ann moglo svidjet, ali ionako imamo isti ukus tako da neću pogriješit.Ne da mi se baš van, iskreno, ali čim je spomenula Jake-a dobila sam volju.Kada sam izvadila sve što bismo mogle obući, uzela sam mobitel i napisala Jake-u poruku jel ide kamo van danas.Poruka je došla nakon par minuta sa potvrdnim odgovorom na što sam malko zaboravila što mi se dogodilo prije par sati.
Nakon što smo se spremile izašle smo van i čekale bus.
"Nadam se da je Jake biti sa Marc-om"-rekla je nasmiješeno Ann
"Nadajmo se"-rekla sam i opazila bus kako ide prema nama.Ovo će biti vrlo uzbudljiva večer-promislila sam i zajedno sa Ann ušla u bus.

Nastavlja se

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.