|
|
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Girls can wear jeans
And cut their hair short
Wear shirts and boots
'Cause it's OK to be a boy
But for a boy to look like a girl
is degrading
'Cause you think that being a girl
is degrading
But secretly you'd love to know what
it's like
Wouldn't you?
What it feels like for a girl...
There ain't no time
but it still fades away
and leaves no trace
cuz people became slaves.
Blogovi koje čitam:
-Puma is alive again
-Puma
-Njima to ne igra nikakvu ulogu
-Majstorica
-blog sa riječima ljubavnih pjesama
-kolega, fizičar, metamorf, ali prije svega naš guru
-naša najdraža raska
-kolega mladi intelektualac
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
The greatest thing you'll ever learn is just to love and be loved in return.
Najgori način da ti netko nedostaje jest da sjediš pored njega i znaš da ga nikada nećeš imati...
Teško je biti ništa u očima onoga koji je tebi sve...
Volim te, ne zbog toga što si ti, već zbog toga što sam ja kad sam pored tebe...
Nikada se ne prestaj smijati, čak ni kada si tužna. Možda će se netko zaljubiti baš u tvoj osmijeh...
"Vrijeme sve briše. Htio to čovjek ili ne, vrijeme sve briše. Sve odnosi. Na kraju ostane samo mrak. Katkad u tome mraku nađemo druge, a katkad ih ondje ponovno izgubimo."
"Tražimo ono što mislimo da će uljepšati život. Novac, popularnost, slavu. No pritom zanemarujemo ono bitno. Jednostavne stvari. Prijateljstvo. Obitelj. Ljubav. Ono što smo vjerojatno već imali."
"Možda najbolje u svom srcu nekritički dajemo onima koji nas se jedva sjete."
"Kad su toliki zaista usamljeni, bilo bi neoprostivo sebično biti usamljen sam."
"Tragedije se događaju. I što onda, dići ruke? Odustati? Ne. Kad ti srce prepukne, moraš se vraški boriti samo da preživiš. Zato što i jesi živ. A bol koju osjećaš... To je život. Zbunjenost i strah? Podsjećaju te da negdje postoji nešto bolje i
da se za to vrijedi boriti."
''Znate, rečeno je da mi jednostavno ne prepoznajemo značajne trenutke naših života dok se oni događaju. Odrastamo zadovoljno s idejama ili stvarima ili ljudima i uzimamo ih zdravo za gotovo… I to je tako sve dok stvari ne budu takve da mogu biti uzete od tebe… I onda shvatiš kako si bio u krivu; shvatiš kako su ti jako potrebne; shvatiš koliko ih jako voliš…"
"Dvije su tragedije u životu. Jedna je izgubiti ono za čim čezneš, druga je dobiti to."
"People always leave. But sometimes they come back."
"Six billion people on the world, six billion souls. And sometimes all you need is one."
Evo da i ja napišem post. Ovaj vikend, preciznije u petak i subotu, moj razred i ja smo krenuli u Beč. Jedva smo dočekali. Napokon malo odmora (na kraju od odmora nije bilo ni O) i zajebancije sa društvom. I tako smo mi krenuli u petak u 5 ujutro da bi oko 11 došli u Beč i uspjeli ga razgledat na vrijeme. Beč je stvarno prekrasan, zgrade su predivne i baš je sve lijepo sređeno. Imali smo super vodiča koji nije neprestano mljeo o bespotrebnim glupostima nego nam je rekao najvažnije i onda nas pustio na miru. Naravno, mi curke smo jedva dočekale manijakalni šoping i beskrajno (a ponekad i bezrazložno) naslikavanje i fotkanje na najblesavijim mjestima kojih smo se mogle sjetiti. Napokon smo došli i u Bratslavu i odmah pokušali otići nekam van. Naravno, naša draga raska ko raska si je zamislila da bi se mi mogli malo otić prošetat oko hotela koji se btw. nalazio u nekakvom predgrađu Bratslave. Ma je! Odlučili smo mi lijepo otići tulumarit u sobe jer poslije 10 sati nismo smjeli u hodnik zbog senzora za pokrete
. A i vranić nam je patrolirao hodnikom cijelu noć.
Naravno da nismo uspjeli probdjeti noć (pa tko bi i uspio nakon cjelodnevnog hodanja), ali ipak mi je, nakon dugih međusobnih (između soba) telefonskih razgovora, Black Devila
, Pink Elephanta i Malboro mentola, uletavanja u našu sobu u 3 i 6 sati ujutro, nekoliko vrlo sretnih osmjeha
koji su me ujutro dočekali, ovo bio najbolji izlet u životu. Nadam se da će nam maturalac biti još bolji…
Bratislava. Nemam vam kaj za reći o tom gradu. Meni je strašno ličio na Zabok, malo mjesto, sa jadnim središnjim trgom, ne sjećam se ni koje smo sve zgrade vidjeli… U svakom slučaju, dosadno.
I tako, prošao je i taj izlet. Još uvijek mi iz glave ne izlazi himna ovog izleta "Milena", barem 50 puta odsvirana na gitari na povratku. Još uvijek nisam sredila sve dojmove. Neke sam stvari sto puta prevrtila kroz glavu ali mi još par stvari nije jasno.
Eto, to bi bilo sve od mene ovaj put. Pusek svima!
P.S. Veliki pozdrav stvorenjcu koje je uspjelo prokrijumčarit 15 piva
do sobe i svaka čast dečkima koji su svirali.
