< | svibanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Girls can wear jeans
And cut their hair short
Wear shirts and boots
'Cause it's OK to be a boy
But for a boy to look like a girl
is degrading
'Cause you think that being a girl
is degrading
But secretly you'd love to know what
it's like
Wouldn't you?
What it feels like for a girl...
There ain't no time
but it still fades away
and leaves no trace
cuz people became slaves.
Blogovi koje čitam:
-Puma is alive again
-Puma
-Njima to ne igra nikakvu ulogu
-Majstorica
-blog sa riječima ljubavnih pjesama
-kolega, fizičar, metamorf, ali prije svega naš guru
-naša najdraža raska
-kolega mladi intelektualac
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
The greatest thing you'll ever learn is just to love and be loved in return.
Najgori način da ti netko nedostaje jest da sjediš pored njega i znaš da ga nikada nećeš imati...
Teško je biti ništa u očima onoga koji je tebi sve...
Volim te, ne zbog toga što si ti, već zbog toga što sam ja kad sam pored tebe...
Nikada se ne prestaj smijati, čak ni kada si tužna. Možda će se netko zaljubiti baš u tvoj osmijeh...
"Vrijeme sve briše. Htio to čovjek ili ne, vrijeme sve briše. Sve odnosi. Na kraju ostane samo mrak. Katkad u tome mraku nađemo druge, a katkad ih ondje ponovno izgubimo."
"Tražimo ono što mislimo da će uljepšati život. Novac, popularnost, slavu. No pritom zanemarujemo ono bitno. Jednostavne stvari. Prijateljstvo. Obitelj. Ljubav. Ono što smo vjerojatno već imali."
"Možda najbolje u svom srcu nekritički dajemo onima koji nas se jedva sjete."
"Kad su toliki zaista usamljeni, bilo bi neoprostivo sebično biti usamljen sam."
"Tragedije se događaju. I što onda, dići ruke? Odustati? Ne. Kad ti srce prepukne, moraš se vraški boriti samo da preživiš. Zato što i jesi živ. A bol koju osjećaš... To je život. Zbunjenost i strah? Podsjećaju te da negdje postoji nešto bolje i
da se za to vrijedi boriti."
''Znate, rečeno je da mi jednostavno ne prepoznajemo značajne trenutke naših života dok se oni događaju. Odrastamo zadovoljno s idejama ili stvarima ili ljudima i uzimamo ih zdravo za gotovo… I to je tako sve dok stvari ne budu takve da mogu biti uzete od tebe… I onda shvatiš kako si bio u krivu; shvatiš kako su ti jako potrebne; shvatiš koliko ih jako voliš…"
"Dvije su tragedije u životu. Jedna je izgubiti ono za čim čezneš, druga je dobiti to."
"People always leave. But sometimes they come back."
"Six billion people on the world, six billion souls. And sometimes all you need is one."
Bok ljudeki!
Evo da i ja napišem nekaj više-manje pametno na ovom blogecu…
Prvo bih htjela citirati svoju dragu frendicu Majstoricu koja vrlo često ima neke pametne izjave, zaključke, pitanja… Pa tako i ovaj put. Baš smo pričale o nekim određenim filmovima sa nekim posebnim glumcima i ona je rekla nešto što samo ona može reći.
«Čuj Mardž, postoje dvije vrste muškaraca: Colin Farrell i Gerard Butler.»
E sad, ja se ne bi baš složila sa njezinom tvrdnjom jer baš i nisam neki veliki fan Gerarda Butlera, ali Colin, eh to je već neka sasvim druga priča. Kao prvo Irac je, i to je sve što trebate znati o njemu da vam se svidi. A one njegove oči, OMG! The hottest man alive! Ajde, neću više pisati o svim mogućim njegovim osobinama i o njegovom izgledu, stavljam vam sljike pa uživajte tko hoće. Tko neće, neka «skrola» malo dolje i nek čita ostatak posta.
"I'm a very peaceful fellow, but I do have a bad temper." – Colin Farrell, July 2002
Vjerojatno se sad pitate što je meni došlo da opet počinjem pisati o prezgodnim glumcima, ali vjerujte mi postoji razlog. Stvarna tema ovog posta su moji najdraži filmovi, pa se tako u jednom od njih pojavljuje i ova divna osoba već prije spomenuta. Primijetila sam kako se na ovoj našoj blogosferi često pojavljuju tzv. štafete. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim o čemu se zapravo radi, no kad sam shvatila poželjela sam i ja dobiti neku štafetu. Ali to nikako ne dolazi do mene, pa sam ja lijepo odlučila sama napisati post o meni najdražim i najboljim filmovima. Ne, to neće biti nova štafeta, to je za mene, za moju dušu. I možda ćete pomisliti da sam opet počela pisati kao tipična 13-godišnjakinja koja nema život i iživljava se nad svima vama, ali ne brinite se, ovo je samo jedan od onih trenutaka kada se pretvaram u derište i kada mi je potrebna sva moguća pažnja, kada sažalijevam samu sebe i pretvaram se u tipičnu ogorčenu tinejdžericu. Eto, sad znate što me spopalo pa ja mogu nastaviti pisati o filmekima.
Dakle, ovih par meni jako dragih filmova neće biti poredano po nekom određenom redoslijedu jer ih je nemoguće poredati, nego kak mi dođe.
Drty dancing ili Prljavi ples
Mislim da sam naslov sve govori. Jedan od najboljih, ako ne i najbolji plesni film ikada. Radnja nije baš pretjerano složena ali cjelokupan dojam je savršen. Zaključak: legendaran film, ako ga niste pogledali ne znate što propuštate.
Hart's war
Drugi svjetski rat, Colin Farrel, Bruce Willis… Kad sam prvi put gledala film, stvarno me se dojmio, oduševio me. Inače ne volim ratne filmove, ali ovaj je nešto posebno. Ne znam što je to u tom filmu što mi se vidjelo, jednostavno je dobar. Možda se nećete složiti samnom, no to je vaše mišljenje.
Moulin Rouge
Ne oduševljavaju me često mjuzikli, ali ovo nije običan mjuzikl. Čudan je to film, no jednako tako i tužan i lijep. Koliko god ga puta pogledala rasplačem se svaki put. Jednostavno izmami suze na lice…
Cruel intentions ili Okrutne namjere
Prilično mutav film, čudna radnja, cijela priča je čudna… Ali film ima lijepi kraj, tužan, ali lijep. To bi bilo sev što vam mogu reći o njemu.
My best friends wedding ili Moj dečko se ženi
Kako se volim nasmijati gledajući taj film. Toliko je dobro smišljena radnja, sa toliko dobrih i smiješnih primjedbi i dosjetki da jednostavno ne možete ne uživati u filmu.
A još jedna dobra stvar je i to što u njemu glumi jedan od najboljih glumaca, Rupert Everett
i jedan čovjek sa prekrasnim osmjehom, nije nešto posebno zgodan ali taj osmjeh stvara ovisnost
Brokeback mountain
Vjerojatno će me mnogi sada jaaako popljuvati, ali ja jednostavno obožavam ovaj filjm. Dobro, neke scene baš i nisu gledljive (mislim da svi znate na što mislim) ali cjelokupan film je odličan. Većini ljudi se ne sviđa, možda zbog teme, a možda jer jednostavno ne vole takvu vrstu filmova, ali ja bi mogla gledati film 50 puta i ne bi mi dosadio… Uz sve to, postoji i jedna scena, točnije poljubac, meni jedan od najdražih i najboljih filmskih poljubaca.
pogledajte!
The departed ili Pokojni
O da, sam popis glumaca je i više nego impresivan; Mark Wahlberg, Matt Damon, Jack Nicholson, Leonardo DiCaprio… Istina je, previše je krvi i mučenja u cijelom filmu, ali sve to pada u zaborav jer se morate usredotočiti kako bi uspjeli pratiti radnju filma sa svim mogućim iznenađenjima, preokretima, šokovima… No na kraju je jedino važno da Mark Wahlberg ostane živ ;)=
300
Evo ga, došla sam i do Gerarda Butlera. No Gerard nije imao nikakve veze sa mojim odabirom filma, niti me se tema filma nešto posebno dojmila. Ne, svidio mi se način snimanja filma, način na koji je ispričana priča, kostimografija, likovi… i naravno, svi ti savršeni polugoli frajeri na jednom mjestu… hehe ;)=
The perfect storm ili Oluja svih oluja
Film svih filmova. Mark Wahlberg i George Clooney. Upornost i ne odustajanje skupine ljudi u borbi protiv prirode, pokušaj svladavanja prirodnih sila. I baš kad pomislite da će se Mark izvući, on odustane…
I tako, mislim da sam završila sa ovim postom. Mislim da sam napisala sve što sam namjeravala i nadam se da vas nisam jako zagnjavila. To bi bilo sve od mene. Kissam vas sve.
Pusek!
Evo da i ja napišem post. Ovaj vikend, preciznije u petak i subotu, moj razred i ja smo krenuli u Beč. Jedva smo dočekali. Napokon malo odmora (na kraju od odmora nije bilo ni O) i zajebancije sa društvom. I tako smo mi krenuli u petak u 5 ujutro da bi oko 11 došli u Beč i uspjeli ga razgledat na vrijeme. Beč je stvarno prekrasan, zgrade su predivne i baš je sve lijepo sređeno. Imali smo super vodiča koji nije neprestano mljeo o bespotrebnim glupostima nego nam je rekao najvažnije i onda nas pustio na miru. Naravno, mi curke smo jedva dočekale manijakalni šoping i beskrajno (a ponekad i bezrazložno) naslikavanje i fotkanje na najblesavijim mjestima kojih smo se mogle sjetiti. Napokon smo došli i u Bratslavu i odmah pokušali otići nekam van. Naravno, naša draga raska ko raska si je zamislila da bi se mi mogli malo otić prošetat oko hotela koji se btw. nalazio u nekakvom predgrađu Bratslave. Ma je! Odlučili smo mi lijepo otići tulumarit u sobe jer poslije 10 sati nismo smjeli u hodnik zbog senzora za pokrete. A i vranić nam je patrolirao hodnikom cijelu noć.
Naravno da nismo uspjeli probdjeti noć (pa tko bi i uspio nakon cjelodnevnog hodanja), ali ipak mi je, nakon dugih međusobnih (između soba) telefonskih razgovora, Black Devila, Pink Elephanta i Malboro mentola, uletavanja u našu sobu u 3 i 6 sati ujutro, nekoliko vrlo sretnih osmjeha koji su me ujutro dočekali, ovo bio najbolji izlet u životu. Nadam se da će nam maturalac biti još bolji…
Bratislava. Nemam vam kaj za reći o tom gradu. Meni je strašno ličio na Zabok, malo mjesto, sa jadnim središnjim trgom, ne sjećam se ni koje smo sve zgrade vidjeli… U svakom slučaju, dosadno.
I tako, prošao je i taj izlet. Još uvijek mi iz glave ne izlazi himna ovog izleta "Milena", barem 50 puta odsvirana na gitari na povratku. Još uvijek nisam sredila sve dojmove. Neke sam stvari sto puta prevrtila kroz glavu ali mi još par stvari nije jasno.
Eto, to bi bilo sve od mene ovaj put. Pusek svima!
P.S. Veliki pozdrav stvorenjcu koje je uspjelo prokrijumčarit 15 piva do sobe i svaka čast dečkima koji su svirali.