|
|
| studeni, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Girls can wear jeans
And cut their hair short
Wear shirts and boots
'Cause it's OK to be a boy
But for a boy to look like a girl
is degrading
'Cause you think that being a girl
is degrading
But secretly you'd love to know what
it's like
Wouldn't you?
What it feels like for a girl...
There ain't no time
but it still fades away
and leaves no trace
cuz people became slaves.
Blogovi koje čitam:
-Puma is alive again
-Puma
-Njima to ne igra nikakvu ulogu
-Majstorica
-blog sa riječima ljubavnih pjesama
-kolega, fizičar, metamorf, ali prije svega naš guru
-naša najdraža raska
-kolega mladi intelektualac
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
The greatest thing you'll ever learn is just to love and be loved in return.
Najgori način da ti netko nedostaje jest da sjediš pored njega i znaš da ga nikada nećeš imati...
Teško je biti ništa u očima onoga koji je tebi sve...
Volim te, ne zbog toga što si ti, već zbog toga što sam ja kad sam pored tebe...
Nikada se ne prestaj smijati, čak ni kada si tužna. Možda će se netko zaljubiti baš u tvoj osmijeh...
"Vrijeme sve briše. Htio to čovjek ili ne, vrijeme sve briše. Sve odnosi. Na kraju ostane samo mrak. Katkad u tome mraku nađemo druge, a katkad ih ondje ponovno izgubimo."
"Tražimo ono što mislimo da će uljepšati život. Novac, popularnost, slavu. No pritom zanemarujemo ono bitno. Jednostavne stvari. Prijateljstvo. Obitelj. Ljubav. Ono što smo vjerojatno već imali."
"Možda najbolje u svom srcu nekritički dajemo onima koji nas se jedva sjete."
"Kad su toliki zaista usamljeni, bilo bi neoprostivo sebično biti usamljen sam."
"Tragedije se događaju. I što onda, dići ruke? Odustati? Ne. Kad ti srce prepukne, moraš se vraški boriti samo da preživiš. Zato što i jesi živ. A bol koju osjećaš... To je život. Zbunjenost i strah? Podsjećaju te da negdje postoji nešto bolje i
da se za to vrijedi boriti."
''Znate, rečeno je da mi jednostavno ne prepoznajemo značajne trenutke naših života dok se oni događaju. Odrastamo zadovoljno s idejama ili stvarima ili ljudima i uzimamo ih zdravo za gotovo… I to je tako sve dok stvari ne budu takve da mogu biti uzete od tebe… I onda shvatiš kako si bio u krivu; shvatiš kako su ti jako potrebne; shvatiš koliko ih jako voliš…"
"Dvije su tragedije u životu. Jedna je izgubiti ono za čim čezneš, druga je dobiti to."
"People always leave. But sometimes they come back."
"Six billion people on the world, six billion souls. And sometimes all you need is one."
Evo da i ja nešto napišem... Budući da su ovi na www.blog.hr nekaj zeznuli sa stranicom ne mogu se otvoriti blogovi, postovi i komentari u napravljeni u zadnjih tjedan dana... Zato ja pišem novi post iako nemam niš pametno za reći tak da ako netko hoće, može komentirati bljog. Morala sam obrisati i ponovno napraviti blog tak da nije ostao sačuvan nijedan komentar. Morala sam to napraviti jer nisam mogla otvoriti bljog. Još moram urediti boxeve jer ništa nije ostalo na bljogu tak da će to trajati neko vrijeme…
Niš se puno ne događa kod mene, štrajk je pa ja već 3 dana niš ne radim osim što se nalazim sa curkama pa plešemo i idemo na kavu. Kak super, kaj ne? Htjela bi pohvaliti Petru koja nam je smislila ovak super koreografiju, a i Majstoricu i Kats koje su isto bile super. Mi se ostali trudimo ali za neke se to baš i ne bi moglo reći. Tolko od mene. Napisat ću neki duži post u slijedećih par dana. Pusa!
Svi uvijek pričaju o vezama, vezicama, aferama… Kako je lijepo biti voljen i sretan uz nekoga tko te cijeni i poštuje. Misli se da su ljudi stvoreni da žive u paru, zajedno, složno… A što je s onima koji ne žele imati nekoga uz sebe, koji ne mogu naći tog nekoga ili koji jednostavno još uvijek traže i čekaju onog pravog? Što je s njima? Zar bi se oni trebali osjećati odbačeno, neželjeno i nevoljeno samo zato što nemaju ljubav svog života? Zar je stvarno do toga došlo? Zar ja stvarno moram biti u vezi da bi bila sretna i zadovoljna sa svojim životom? Zašto? Zašto su stvorene takve predrasude i zašto se cijeli svijet ravna prema tome? Svaki put kad prekineš s dečkom, razočara te ili povrijedi, osjećaš se jadno, izigrano, iskorišteno… Pa što će mi to? Što nije lakše biti sam i ne opterećivati se time kad će te netko povrijediti ili ostaviti? Lakše je ne zaljubiti se, lakše je nego patiti za nekim tko te ne primjećuje, tko ni ne zna da postojiš.
Lakše, ali nimalo ljepše.
Vjerojatno ja ovo ne bi pisala da imam dečka i da sam sretna s njim, ali nemam. I kaj onda! Ne želim se opterećivati predrasudama i želim uživati u životu najviše što mogu u ovom trenutku. Svaka čast onima koji su u sretnim vezama, neka uživaju. Neka se bore za to što imaju i čuvaju to, ali ne može se svijet vrtiti samo oko toga dali ja imam dečka ili ne. Ima i važnijih problema u svijetu. No sve je ljepše kada imaš nekog tko bi ti pomogao riješiti te probleme.
Koliko god se ja trudila misliti da mi nitko ne treba, da sam dovoljna sama sebi, negdje u sebi osjećam potrebu da se zbližim s nekim, da s njim dijelim sve dobro i loše, sve nevolje i sve uspjehe… Treba mi netko, iako se ja to bojim priznati. Bojim se da tako pokazujem svoju ranjivu, nezaštićenu stranu koja sam čeka da ju netko slomi. Ne želim se zaljubiti i biti povrijeđena i nesretna, ne želim ali ipak moram. Ne zato što ja to hoću, nego zato što mi je to urođeno. Želim nekog uz sebe, nekog tko će me čuvati, u čijem ću pogledu uživati i neću se trebati pitati dali takvim pogledima gleda i druge…
Totalno sam skrenula sa teme… Ne znam, rastužio me ovaj tekst. Shvatila sam da ne mogu tek tako ignorirati osjećaje. Ne mogu više pisati, nemam više volje nakon ovoga. Ispričavam se ako ovaj tekst zvuči nedovršeno i ako mu još nešto fali, slobodno ga nadopunite u komentarima. Naslov nema prevelike veze sa tekstom, jednostavno mi se sviđa ta rečenica iz Tree Hilla…
Pusa svima!
17.11.2006. 10:00
Još uvijek se pitam...
Kako bi to završilo?
Kad nije nikad ni počelo...
On nije nikog primjećivao,
Samo nju.
Ja sam disala za njega,
A on zbog nje.
Nisam se usudila reći mu
Sve što sam osjećala,
Bilo me strah.
Bilo me strah njegove reakcije
Kada bi saznao da,
Otkad sam ga vidjela i upoznala,
Mislim samo na njega,
Njegove oči, pogled, stisak ruke kada je rekao svoje ime...
A sada,
Sada je prekasno.
On je njezin.
Kao što je i uvijek želio.
Njezin, i nikada moj...
Povrijedit će ga, znam da hoće,
Ali ja tu ništa više ne mogu.
Mogu samo gledati i patiti...
MI nikad nećemo moći postojati,
Nikad.
Kao što se i vidi, ja sam malkice u bedu. Ne znam zašto, jednostavno me puklo. Samo da se zna, ovo gore nije pjesma (nisam baš tak grozna u pisanju...) i nije namijenjena nikome. Uopće ne znam što me inspiriralo, nekaj mi se čudno događa u glavi... Baš mi i nejde u zadnje vrijeme. Valjda će mi sutra biti bolje.
Tolko od mene. Pusa svima!
15.11.2006. 09:35
Ne znam dali ste ikad doživjeli da se vozite u busu, tramvaju ili bilo kojem javnom prijevoznom sredstvu i da vam je to stvarno lijepo i zanimljivo. Ne zato što vaši unutarnji organi osjete svaku rupicu ili kamenčić na cesti nego zato što ste našli neko stvorenje suprotnog spola koje je privuklo vašu pažnju.
I tako vi uživate u izmjenjivanju kratkih pogleda i pokojeg skrivenog osmjeha... No nažalost vaše putovanje ne može trajati vječno i naposljetku jedno od vas mora izaći na svojoj stanici. Sve prestaje, zaboravite jedno na drugo već na slijedećem uglu, nastavljate svatko sa svojim životom i tek ponekad pogledate na prazno mjesto u busu, mjesto na kojem ste ga/ju prvi puta vidjeli...
Sve završava a vi samo možete sanjati o tome kako bi nastavilo da ste prišli jedan drugome, da ste rekli barem riječ. Ali niste.
Ljubav ne oprašta pogreške i ne daje drugu šansu. Ljubav je okrutna, proračunata i nezahvalna, ali u isto vrijeme i nešto najljepše što nam se može dogoditi. Zato ne propuštajte svoje prilike, patit ćete.
Znam da ja jesam...
14.11.2006. 08:56
Evo da vam i ja nešto kažem... Došla mi je inspiracija za pisanje posta dok sam učila za ispravak iz kemije. I inače mene učenje ispirira za dugačke postove, to je valjda zato kaj sam previše lijena da učim kaj je to viskoznost ili tlak para pa zato razmišljam o glupostima koje se događaju oko mene.
Dakle da počnem:
Primjetila sam da se na Majstoričinom bljogu pojavljuju neke osobe koje ne poštuju njezin izbor glazbe koju će slušati i uopće, cijelog njenog života. Nije mi jasno zašto ljudi imaju toliku potrebu izrugivati se tuđem načinu života samo zto što ova/ovaj sluša AZRU, a ne Green Day kao ostatak svijeta zaluđen rockom koji nije ništa drugo nego tek malo prerađeni pop... Ili na primjer, zašto bih ja morala sebi odjednom kosu ofarbati u crno, kupiti si marte i starke i furat se na pankericu kada ću ipak znati da nisam ništa drugo nego fejkerica kao i ostatak ovog ludog svijeta. Zašto svijet ne može prihvatiti mene, Majstoricu ili, ne znam, nekog desetog baš onakve kakvi mi zapravo jesmo. Zašto sam ja drugačija od ostalih samo zato što odbijam furati starke, slušati Green Day ili možda gledati neku seriju za kojom svi luduju?!?! Ne razumijem koja je svrha genetske raznolikosti ako svi na kraju ispadamo isti, klonovi, blizanci... Svatko tko se ne uklapa u taj takozvani kalup izbacuje se iz društva kao da nije dovoljno dobar da živi pokraj nas, da udiše isti zrak kao i mi.
Ja pokušavam poštivati svačiji izbor, ma koliko god on bio čudan ili bizaran, ali ponekad baš i ne mogu prešutjeti nečiji izbor odjeće, nakita ili kad netko natrpa sve iz ormara na sebe... Ne mogu se oteti dojmu da neki ljudi stvarno pretjeruju u pokušavanju da budu drugačiji od svijeta u kojem žive. Koliko god ja podržavala originalnost i vjernost sebi, nikada ne valja ulaziti u krajnosti pa toliko odudarati od svijeta da ispadneš čudak, freak. Ima ljudi koji čine sve kako bi bili drugačiji, kako ne bi pratili modu ili kupovali sve što drugi kupuju. Oni ne navijaju za isti klub kao i svi u ovom gradu, ne ponašaju se u skladu sa svojim godinama i pljuju po svemu što im se ne sviđa ili je predjetinjasto za njihov ukus. Ne kažem ja da moraju slijepo pratiti trendove ili neku skupinu koja diktira modu, ali ne mogu se protiviti baš svemu na ovom svijetu jer, moraju živjeti ovdje još kojih 50-ak godina... Neki u tom pokušaju da budu drugačiji od većine toliko zastrane i toliko se promijene da im jednostavno više ništa ne odgovara, ostanu bez prijatelja i na kraju oni sami ispadaju ludi i glupi zato što se ne žele ne malo prilagoditi i napraviti neki razuman kompromis.
Dakle, zaključak ovog pomalo nerazumnog i smušenog posta je:
NIJE DOBRO ŽIVJETI U KRAJNOSTIMA, KAD -TAD SE MORAŠ PRILAGODITI I PRIHVATITI LJUDE KAKVI ZAPRAVO JESU.
Toliko od mene. Pusek svima!
13.11.2006. 10:18
Evo me opet! Samo sam htjela napisati par pozdrafčeka za meni drage osobe koje su u bolnicama. Puno pusa Pumi koja je na pretragama i još više pusa Ani koja je imala prometnu nesreću! Nadam se da ćeš se brzo oporaviti i doći doma! Pusek!
09.11.2006. 17:04
Upravo sam shvatila kako je današnji svijet opsjednut modom i praćenjem iste... Na primjer: Stvorenje si kupi Lacostice i dan nakon toga si i Kelj-kelj kupi iste takve, u istoj boji (crne) samo malo drukčijeg oblika... Pa kaj onda kaj si je Stvorenjce kupilo Lakostice! Pusti ga da uživa! Ne moraš si i ti isto kupovati Lakostice zato kaj su njegove nove šuzice bolje od tvojih pačotica...
Nije mi jasno! Zašto ljudi moraju biti jednaki? Zašto moraju slijepo pratiti modu? Zašto ja moram nositi isto što i čovjek koji sjedi u tramvaju pokraj mene? E pa neću! Želim imati svoje originalne krpice i svoju osobnost! Ne želim se svakog dana na ulici osvrtati oko sebe i gledati tko sve ima iste pumice kao ja, iste Diesel trapke, istu lacoste torbicu... Zašto bi morala biti klon, zašto bi morala kopirati on kosture na naslovnicama modnih časopisa? Želim biti samo svoja, samo JA! Neće meni nitko govoriti što ću obući, kakvu ću frizuru nositi ili možda koju ću glazbu slušati...
Evo dat ću vam primjer naše Paolice... Ona je tak koool! Totalno flegma i boli ju kaj drugi (čitajte: naša draga rska) misle o njoj! Super mi je njezin stil oblačenja! Puno ju pozdravljam (iako je ona upravo sad samnom)!!! Puno pozdravljam i Pumicu koja mi je u bolnici! Nadam se da ćeš nam brzo izaći!!!! Pusek! Naravno, nisam zaboravila ni Petru, Kats, Majstoricu i sve koji me posjećuju! Pusek svima!
06.11.2006. 13:20
Evo da napišem nešto malo o sebi...
Ja sam jedna osoba koja ne zna kaj bi sa sobom... Idem u 2. razred gimnazije i svi me smatraju štrebericom, a ja sam u stvari lijena osobica kojoj se i ne da baš učiti nego imam sreće pa uspijevam zapamtiti sve na satu (ako slušam)... Ja se ne mogu baš definirati kao "metalka" ili "rokerica" ili kao možda "šminkerica"... Ja sam nešto neutralno. Slušam sve, od popa, r'n'b-a pa do rocka ili čak narodnjaka (samo u iznimnim slučajevima)...
Ja sam uvijek negdje u sredini. Po horoskopu sam riba pa i to utječe na moje ponašanje. Ne volim se isticati i nekako se uvijek slažem sa većinom ako mi to paše, ali ipak, znam se zauzeti za svoja mišljenja i stavove kada mi nešto ne odgovara. Nekako se uvijek nađem u situaciji da sam ja ta kojoj je krivo kada ostali nekoga vrijeđaju ili zanemaruju. Takva sam, ne mogu si pomoći... Ja ću prije prići curi s kojom se nitko ne druži ili koju svi izbacuju iz društva i razgovarati s njom, nego nekoj popularnoj faci koja je na čelu grupe. Uvijek se osjećam odgovornom za loše stvari koje se događaju oko mene.
I baš zato nemam sreće u ljubavi, nekako se više volim brinuti oko ljubavnih problema osoba koje su mi bliske nego oko svojih. Zato se često mogu uloviti kako sanjarim o boljim vremenima, kad je sve savršeno i gdje nitko nema problema sa starcima, braćom i sestrama, školom, prijateljima, ljubavi... Zamišljam da mi je sve super, živim u oblacima, gledam svijet kroz pinky naočale... Vjerojatno je na moje ljubavno stanje utjecala i moja izbirljivost, ili možda bolje rečeno, strah da će me netko povrijediti i da ću ostati sama, sama na ovom svijetu, a oko mene svi imaju nekoga. Tko god mi se počne sviđati uvijek mu nađem neku manu, ili je umišljen, ili krivo priča, ili mi se jednostavno ne sviđa kako hoda... Gluposti koje me uvijek tješe da ne postoji nitko tko bi bio za mene, nitko tko bi me mogao voljeti na isti način kojim bi ja voljela njega.
Pokušavam se promijeniti, pokušavam se prihvatiti onakvom kakva jesam, onakvom kakvom me ljudi vide i vole. Pokušavam živjeti svoj život, neopterećena ljudima oko sebe, ljudima koji me žele promijeniti i ljudima koji me ne prihvaćaju... Ne ovisim o drugima, mogu samostalno odlučivati o svom životu i društvu u kojem se želim nalaziti. Shvatila sam da život nije savršen i da ne mogu sve promijeniti već ga samo mogu prilagoditi svojim željama i potrebama.
To bi bilo sve o meni, čitat ćete još puno postova u kojma analiziram samu sebe i ljude koji me okružuju. Pusek!
30.10.2006. 09:35
Ti ni ne slutiš...
Evo da ti kažem,
Da polako me gubiš.
Znaš da ne lažem.
Dok ti sanjaš
O svojoj slobodi,
I druge ganjaš
Ja krećem dalje, ljubav me vodi.
29.10.2006. 19:26
Bok svima koji me poznaju a i onima koji su ovdje prvi put! Ovo je moj drugi blog zato što je onaj prošli bio užasno djetinjast pa sada počinjem iz početka. Pusa!
Ovaj blog je inače bio otvoren 29.10. 2006. ali je zbog pada servera na www.blog.hr bilo nemoguće ući u njega pa sam zato napravila novi i ponovno objavljujem stare postove. Prijašnja stranica bloga je bila mylifein2words.blog.hr
Ovaj post je bio objavljen 29.10.2006. u 15:03 sati.
