|
|
| < | prosinac, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Girls can wear jeans
And cut their hair short
Wear shirts and boots
'Cause it's OK to be a boy
But for a boy to look like a girl
is degrading
'Cause you think that being a girl
is degrading
But secretly you'd love to know what
it's like
Wouldn't you?
What it feels like for a girl...
There ain't no time
but it still fades away
and leaves no trace
cuz people became slaves.
Blogovi koje čitam:
-Puma is alive again
-Puma
-Njima to ne igra nikakvu ulogu
-Majstorica
-blog sa riječima ljubavnih pjesama
-kolega, fizičar, metamorf, ali prije svega naš guru
-naša najdraža raska
-kolega mladi intelektualac
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
The greatest thing you'll ever learn is just to love and be loved in return.
Najgori način da ti netko nedostaje jest da sjediš pored njega i znaš da ga nikada nećeš imati...
Teško je biti ništa u očima onoga koji je tebi sve...
Volim te, ne zbog toga što si ti, već zbog toga što sam ja kad sam pored tebe...
Nikada se ne prestaj smijati, čak ni kada si tužna. Možda će se netko zaljubiti baš u tvoj osmijeh...
"Vrijeme sve briše. Htio to čovjek ili ne, vrijeme sve briše. Sve odnosi. Na kraju ostane samo mrak. Katkad u tome mraku nađemo druge, a katkad ih ondje ponovno izgubimo."
"Tražimo ono što mislimo da će uljepšati život. Novac, popularnost, slavu. No pritom zanemarujemo ono bitno. Jednostavne stvari. Prijateljstvo. Obitelj. Ljubav. Ono što smo vjerojatno već imali."
"Možda najbolje u svom srcu nekritički dajemo onima koji nas se jedva sjete."
"Kad su toliki zaista usamljeni, bilo bi neoprostivo sebično biti usamljen sam."
"Tragedije se događaju. I što onda, dići ruke? Odustati? Ne. Kad ti srce prepukne, moraš se vraški boriti samo da preživiš. Zato što i jesi živ. A bol koju osjećaš... To je život. Zbunjenost i strah? Podsjećaju te da negdje postoji nešto bolje i
da se za to vrijedi boriti."
''Znate, rečeno je da mi jednostavno ne prepoznajemo značajne trenutke naših života dok se oni događaju. Odrastamo zadovoljno s idejama ili stvarima ili ljudima i uzimamo ih zdravo za gotovo… I to je tako sve dok stvari ne budu takve da mogu biti uzete od tebe… I onda shvatiš kako si bio u krivu; shvatiš kako su ti jako potrebne; shvatiš koliko ih jako voliš…"
"Dvije su tragedije u životu. Jedna je izgubiti ono za čim čezneš, druga je dobiti to."
"People always leave. But sometimes they come back."
"Six billion people on the world, six billion souls. And sometimes all you need is one."
Bok ljudovi! Samo se javljam da vam zaželim SRETAN BOŽIĆ!!! Uživajte u praznicima i odmoru od škole!
Kao što znate, moje curke & ja smo pobijedile na školskom natjecanju tako da mi je ovaj božić baš sretan. Detaljniji opis pobjede imate kod Pets & Kats na njihovom blogu. Pusa svima!
Ajme! Više ne znam šta da mislim! Počet ću pričati o bešteku, vilicama, noževima, medekima, zečekima, čašama, tanjurima, žlicama baš kao i Pumica… Dobro, možda ipak neću. Ne biste ništa shvatili. Ne znam ni kako bi započela pisanje ovog posta! Što mi se to događa? Ni sama ne znam, samo znam da je nešto čudno. Jako čudno…
Baš sam jučer navečer pričala s Pumicom o jednom našem zajedničkom prijatelju i saznala sam stvarno čude stvari. Stvari koje su me zabrinule, ne zato što su strašne (dobro, možda malo zastrašujuće) ili ružne, ne. Zabrinula me moja reakcija na riječi koje je on izgovorio, kako ih je izgovorio. Sad vi mislite: «a baš je blesava, brine se oko par riječi koje je neki tip izgovorio u šali» ali te dvije rečenice su u meni pokrenule lavinu pitanja, preispitivanja mojih osjećaja i svega što sam mislila o toj osobi. Razmišljala sam cijelu večer o tome, koliko sam se prevarila u toj osobi, koliko se on pravi da je glup, gad, a u stvari je u duši dobar… A s druge strane i ja se ponašam grozno prema njemu, bitch, fakat sam bezobrazna i zlobna, ali to je jedini način kako bi se udaljila od njega, osigurala dovoljan razmak da mi se ponovno ne dogodi ono što sam osjećala prije godinu dana. Pokušavam ga ignorirati, maknuti od sebe, pravim se da mi nije stalo, a stalo mi je, i više nego što ja to želim priznati. Stalo mi je toliko da sam jučer plakala gledajući Tree Hill…
Ne želim priznati da još uvijek osjećam nešto, nešto još čuči u meni i samo čeka pravi trenutak da izađe. Ali ja to ne želim! Ne želim da izađe, ne želim opet proživljavati iste muke, ne želim opet plakati zbog njega, ali ne mogu si pomoći. To je jače od mene, jače od mojih odluka da si to nikad više neću priuštiti, jače od svih mojih stavova, pokušaja, postupaka… Nije ni čudo, kad ga stalno srećem. Ne prođe dan a da ga ne vidim kako stoji na Trgu ispod sata, ili kako šeće po Frankopanskoj… I svaki put se dogodi isto, preplavi me neki osjećaj, nešto između straha i topline, nešto drugačije, leptirići u trbuhu su ništa naprema ovom. Toliko snažan osjećaj da me u isto vrijeme preplave trnci ali i sreća, hladnoća ali i radost što ga opet vidim.
Ne znam što da napravim, kako da postupim. Ne znam je li ovo još samo neki prolazan osjećaj ili nešto drugo. Da vam kažem tko je ta osoba vjerojatno biste znali odgovor na pitanja koja mi se vrte po glavi ali ne mogu vam reći. Ne mogu jer je toliko nevjerojatno da nitko ne može zamisliti…
Hvala što ste imali živaca čitati ovaj post, moje jadanje i depresiju. Cure, hvala što ste tako dobre frendice! Pusek!
Dakle, kao što vidite ja sam promijenila pozadinu. Možda samo na kratko a možda i na duže vrijeme. Ne znam. Jedini je problem što Se ne vie vaši linkovi, tek kad dođete mišom do njih onda se pojavljuju, ne znam zašto. I? Kaj mislite? Koji je dizajn bolji? Onaj ljubičasti ili ovaj?
Evo da se i ja napokon javim kako ne bi mislili da sam u zemlju propala. E pa nisam, samo sam imala jaaako puno posla oko svoje drage školice pa sam morala štrebetati za sve moguće testove koje smo imali prošlog tjedna. Jer ipak, kraj polugodišta je blizu i tek su se sad naši najdraži i najmiliji profesori sjetili početi ispitivati. Ma svaka vam čast! 
No nije sve tako strašno, još uvijek imam vremena zabavljati se sa curama i uživati u društvu nekih ljudi, sad dok još traje nastava. Još jedna vijest koja me stvarno razveselila jest da je počeo TREE HILL, jedna od meni najdražih serija. Baš jučer, dok sam neuspješno pokušavala učiti geografiju, zazvoni meni mobitel da sam dobila novi esemes (sms). I ja pogledam tko je to, kad ono: Antonija u poruci kaže da je počeo Tree Hill. Ja sva presretna šupim geografiju u ladicu (koga briga) i odjurim pred tv. I upalim teve a na ekranu me dočeka lijepo i vrlo poznato lice Čedice...
, baš sam bila hepi (koje derište 
). I uglavnom, nisam baš sve skužila jer sam malo kasnije počela gledati, nekak je blesavo počelo tak da svi vi koji niste gledali možete znati da niste niš puno propustili osim kaj su Lucas i Brooke opet zajedno
... I to bi bilo to u vezi Tree Hilla.
Uglavnom, nisam mislila pisati o Tree Hillu ali sam malo skrenula s teme (kao i uvijek)... A kaj ću, kad sam blesava!
Pusek svima!
