|
|
| < | ožujak, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Girls can wear jeans
And cut their hair short
Wear shirts and boots
'Cause it's OK to be a boy
But for a boy to look like a girl
is degrading
'Cause you think that being a girl
is degrading
But secretly you'd love to know what
it's like
Wouldn't you?
What it feels like for a girl...
There ain't no time
but it still fades away
and leaves no trace
cuz people became slaves.
Blogovi koje čitam:
-Puma is alive again
-Puma
-Njima to ne igra nikakvu ulogu
-Majstorica
-blog sa riječima ljubavnih pjesama
-kolega, fizičar, metamorf, ali prije svega naš guru
-naša najdraža raska
-kolega mladi intelektualac
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
The greatest thing you'll ever learn is just to love and be loved in return.
Najgori način da ti netko nedostaje jest da sjediš pored njega i znaš da ga nikada nećeš imati...
Teško je biti ništa u očima onoga koji je tebi sve...
Volim te, ne zbog toga što si ti, već zbog toga što sam ja kad sam pored tebe...
Nikada se ne prestaj smijati, čak ni kada si tužna. Možda će se netko zaljubiti baš u tvoj osmijeh...
"Vrijeme sve briše. Htio to čovjek ili ne, vrijeme sve briše. Sve odnosi. Na kraju ostane samo mrak. Katkad u tome mraku nađemo druge, a katkad ih ondje ponovno izgubimo."
"Tražimo ono što mislimo da će uljepšati život. Novac, popularnost, slavu. No pritom zanemarujemo ono bitno. Jednostavne stvari. Prijateljstvo. Obitelj. Ljubav. Ono što smo vjerojatno već imali."
"Možda najbolje u svom srcu nekritički dajemo onima koji nas se jedva sjete."
"Kad su toliki zaista usamljeni, bilo bi neoprostivo sebično biti usamljen sam."
"Tragedije se događaju. I što onda, dići ruke? Odustati? Ne. Kad ti srce prepukne, moraš se vraški boriti samo da preživiš. Zato što i jesi živ. A bol koju osjećaš... To je život. Zbunjenost i strah? Podsjećaju te da negdje postoji nešto bolje i
da se za to vrijedi boriti."
''Znate, rečeno je da mi jednostavno ne prepoznajemo značajne trenutke naših života dok se oni događaju. Odrastamo zadovoljno s idejama ili stvarima ili ljudima i uzimamo ih zdravo za gotovo… I to je tako sve dok stvari ne budu takve da mogu biti uzete od tebe… I onda shvatiš kako si bio u krivu; shvatiš kako su ti jako potrebne; shvatiš koliko ih jako voliš…"
"Dvije su tragedije u životu. Jedna je izgubiti ono za čim čezneš, druga je dobiti to."
"People always leave. But sometimes they come back."
"Six billion people on the world, six billion souls. And sometimes all you need is one."
Prošla je godina dana.
Ne mogu vjerovat da je već toliko prošlo. Isprva me bilo teško nagovoriti da odem, nije me pretjerano zanimao koncert. No Petrica i Katarina su me nagovorile, rekle su da je super, da je ljepši uživo, da je dražestan. Morala sam im vjerovati. Naravno da sam otišla s njima, a i Cinčnu smo uspjele nagovoriti, makar joj se nije išlo.
Sjećam se kao da je bilo jučer. Pola 10, kod Savskog mosta; smrzla sam se dok smo se svi okupili i jedva sam čekala da uđemo u Best. Ne mogu vjerovat da me zamalo nisu pustili unutra jer sam imala 16. Skoro smo se posvađali sa frajerima na ulazu. Ne mogu vjerovat da nisam ostala do kraja jer su starci došli po mene u 2…
On. U bijeloj majici i kožnim hlačama, sa hrpom ruža u rukama. Jednostavan, presladak, divan. Kasnio je. "Tehnički problemi." rekao je. Nije bilo bitno. Ne sjećam se sa kojom je pjesmom započeo koncert, ali kad je počeo pjevati "Jedinu" ništa više nije bilo važno. Tada mi sve to nije bilo toliko važno, tada mi nije toliko značio. Danas mi je neizmjerno drago što sam otišla na koncert, danas se sa srećom i sjajem u očima prisjećam tih nekoliko sati koji mi sada znače puno više nego prije godinu dana.
Iako nisam ostala do kraja bilo je prelijepo. Oko 4 je zazvonio mobitel, već sam bila doma i spavala sam. No svejedno sam se javila. Petra je nešto promrmljala, no ja sam čula samo stihove moje najdraže pjesme "Žao mi je". I meni je žao, zbog toga što nisam ostala do kraja, zbog toga što više nikada neću slušati njegove pjesme uživo, zbog toga što neću ćuti novi album, što ga više neću vidjeti…
Sjećanja će izbljediti, polako će od njih ostati samo onaj lijep osjećaj koji se javlja pri slušanju njegovih pjesama. I značit će mi jednako kao i sad…
