|
|
| studeni, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Girls can wear jeans
And cut their hair short
Wear shirts and boots
'Cause it's OK to be a boy
But for a boy to look like a girl
is degrading
'Cause you think that being a girl
is degrading
But secretly you'd love to know what
it's like
Wouldn't you?
What it feels like for a girl...
There ain't no time
but it still fades away
and leaves no trace
cuz people became slaves.
Blogovi koje čitam:
-Puma is alive again
-Puma
-Njima to ne igra nikakvu ulogu
-Majstorica
-blog sa riječima ljubavnih pjesama
-kolega, fizičar, metamorf, ali prije svega naš guru
-naša najdraža raska
-kolega mladi intelektualac
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
The greatest thing you'll ever learn is just to love and be loved in return.
Najgori način da ti netko nedostaje jest da sjediš pored njega i znaš da ga nikada nećeš imati...
Teško je biti ništa u očima onoga koji je tebi sve...
Volim te, ne zbog toga što si ti, već zbog toga što sam ja kad sam pored tebe...
Nikada se ne prestaj smijati, čak ni kada si tužna. Možda će se netko zaljubiti baš u tvoj osmijeh...
"Vrijeme sve briše. Htio to čovjek ili ne, vrijeme sve briše. Sve odnosi. Na kraju ostane samo mrak. Katkad u tome mraku nađemo druge, a katkad ih ondje ponovno izgubimo."
"Tražimo ono što mislimo da će uljepšati život. Novac, popularnost, slavu. No pritom zanemarujemo ono bitno. Jednostavne stvari. Prijateljstvo. Obitelj. Ljubav. Ono što smo vjerojatno već imali."
"Možda najbolje u svom srcu nekritički dajemo onima koji nas se jedva sjete."
"Kad su toliki zaista usamljeni, bilo bi neoprostivo sebično biti usamljen sam."
"Tragedije se događaju. I što onda, dići ruke? Odustati? Ne. Kad ti srce prepukne, moraš se vraški boriti samo da preživiš. Zato što i jesi živ. A bol koju osjećaš... To je život. Zbunjenost i strah? Podsjećaju te da negdje postoji nešto bolje i
da se za to vrijedi boriti."
''Znate, rečeno je da mi jednostavno ne prepoznajemo značajne trenutke naših života dok se oni događaju. Odrastamo zadovoljno s idejama ili stvarima ili ljudima i uzimamo ih zdravo za gotovo… I to je tako sve dok stvari ne budu takve da mogu biti uzete od tebe… I onda shvatiš kako si bio u krivu; shvatiš kako su ti jako potrebne; shvatiš koliko ih jako voliš…"
"Dvije su tragedije u životu. Jedna je izgubiti ono za čim čezneš, druga je dobiti to."
"People always leave. But sometimes they come back."
"Six billion people on the world, six billion souls. And sometimes all you need is one."
Svi uvijek pričaju o vezama, vezicama, aferama… Kako je lijepo biti voljen i sretan uz nekoga tko te cijeni i poštuje. Misli se da su ljudi stvoreni da žive u paru, zajedno, složno… A što je s onima koji ne žele imati nekoga uz sebe, koji ne mogu naći tog nekoga ili koji jednostavno još uvijek traže i čekaju onog pravog? Što je s njima? Zar bi se oni trebali osjećati odbačeno, neželjeno i nevoljeno samo zato što nemaju ljubav svog života? Zar je stvarno do toga došlo? Zar ja stvarno moram biti u vezi da bi bila sretna i zadovoljna sa svojim životom? Zašto? Zašto su stvorene takve predrasude i zašto se cijeli svijet ravna prema tome? Svaki put kad prekineš s dečkom, razočara te ili povrijedi, osjećaš se jadno, izigrano, iskorišteno… Pa što će mi to? Što nije lakše biti sam i ne opterećivati se time kad će te netko povrijediti ili ostaviti? Lakše je ne zaljubiti se, lakše je nego patiti za nekim tko te ne primjećuje, tko ni ne zna da postojiš.
Lakše, ali nimalo ljepše.
Vjerojatno ja ovo ne bi pisala da imam dečka i da sam sretna s njim, ali nemam. I kaj onda! Ne želim se opterećivati predrasudama i želim uživati u životu najviše što mogu u ovom trenutku. Svaka čast onima koji su u sretnim vezama, neka uživaju. Neka se bore za to što imaju i čuvaju to, ali ne može se svijet vrtiti samo oko toga dali ja imam dečka ili ne. Ima i važnijih problema u svijetu. No sve je ljepše kada imaš nekog tko bi ti pomogao riješiti te probleme.
Koliko god se ja trudila misliti da mi nitko ne treba, da sam dovoljna sama sebi, negdje u sebi osjećam potrebu da se zbližim s nekim, da s njim dijelim sve dobro i loše, sve nevolje i sve uspjehe… Treba mi netko, iako se ja to bojim priznati. Bojim se da tako pokazujem svoju ranjivu, nezaštićenu stranu koja sam čeka da ju netko slomi. Ne želim se zaljubiti i biti povrijeđena i nesretna, ne želim ali ipak moram. Ne zato što ja to hoću, nego zato što mi je to urođeno. Želim nekog uz sebe, nekog tko će me čuvati, u čijem ću pogledu uživati i neću se trebati pitati dali takvim pogledima gleda i druge…
Totalno sam skrenula sa teme… Ne znam, rastužio me ovaj tekst. Shvatila sam da ne mogu tek tako ignorirati osjećaje. Ne mogu više pisati, nemam više volje nakon ovoga. Ispričavam se ako ovaj tekst zvuči nedovršeno i ako mu još nešto fali, slobodno ga nadopunite u komentarima. Naslov nema prevelike veze sa tekstom, jednostavno mi se sviđa ta rečenica iz Tree Hilla…
Pusa svima!
17.11.2006. 10:00
