"Učinilo mi se da kažem: vratit ću se, moja ljubavi." (V. Parun)
dani postaju sve kraći
njene su noći istočkane zvijezdama
i inspiracijama za koje bi bilo bolje
da ne postoje
a gledaju se svakodnevno
i u njegovim očima vidi svoj odraz
možda ju je ipak jednom smatrao
najljepšom na svijetu
možda to sada više uopće nije važno
pa ipak joj dođe...
dođe joj da vrati vrijeme i ponovi sve
svaku sekundu euforije
svaki tren tjeskobne osame
dođe joj da se nikada ne vrati natrag, ipak
gledaju se, ne mora joj reći
da ga je dovodila do ludila
tvrdoglava kakva je bila
da se nikada nisu razumjeli
ne mora mu reći
da je bila očajna i prestrašena
u trenucima u kojima je glumila
hrabrost, indiferentnost
da se otimala kada se trebala prepustiti
da se prepuštala kada je trebala ostati čvrsta
činio je to isto...
želi li i on da se vrijeme vrati?
da mu ponovno otkrije svoje ime?
gledaju se i, čudno, čini joj se da je voli...
tako joj se to zna učiniti
ali, prolaze
oboje
tako to uvijek biva
iako joj dođe... da mu pripada vječno
tražio on to od nje ili ne
ne brojeći poraze, ne mjereć bol...
njena je ljubav uvijek ista pjesma
a ona tako voli mol
05.11.2006. u 22:54 |
5 Komentara |
Print |
# |
^
| < |
studeni, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
| 6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
| 13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
| 20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
| 27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
mračna šuma... bez puteva...bez pravila...trnje...čudovišta...i zvijezde...
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
angel in dark
Ja ne sanjam o sreći,
no ne sumnjam o sreći.
Gle ovoga dvojstva i trojstva moga:
ima u meni i tmine,
no ima u meni vedrine
i moja divna sloga.
(T.Ujević, Zapis na pragu)
Ja sam žena što je pala
pod đavolje jedno tijelo
i sve mu je gola dala
sve što bješe - biće cijelo.
(J.Polić Kamov, Vitlaj duše)
Ja ljubim bol i patnju i gorčinu
u živoj rani.
A zaborav ću ljepši nać u vinu,
neg u - nirvani.
(J. Polić Kamov, Strast bitka)
Sobica ko mala kutija od papira
puna uzdaha i jesenskih boja.
Gramofon mjesto dragog srce mi dira.
O za kog je rudila mladost moja?
Prosnivani svirač zlatnih žica
ranim se buđenjem ko magla raspline;
kad će doći onaj koji će sa lica
mrtvačku prašinu ljubavlju da skine?
Il možda ću i ja ko i moje druge
kraj pobjesnjelih strojeva propadat u tmine,
i jednoga dana, slomljena od tuge,
kroz prozor se potkrovlja survat u dubine.
V. Vlaisavljević, Nikad nasmijana