"raspinje me nemir;kako da kažem tu riječ ž i v o t, u toj tišini, gdje slušaju mrtvaci?"(V.Parun)
nikad više neću voljeti
obećavam si nijemo
sanjala sam te noćas
sve vrijeme svjesna...da je samo san
s prvim trakom svjetlosti
nestao si u kaotičnom akvarelu
razlivene boje natopile su moj
jastuk
suzama
hoće li ova tuga ikada proći?
pitam se već stoljećima
posljednji bijeli leptiri lepršaju
ususret bijelim oblacima
jesen se polako šulja mojim dvorištem
prosipajući suho lišće
po mojim sjećanjima
treća jesen, moja ljubavi...
znaš li da je moje srce
to vjetrom nošeno zlatno lišće
što ti ulijeće u sobu kroz otvorene prozore?
nikad više neću voljeti, budi siguran
moje srce već stoljećima spava
ispod preranih mrazeva
07.09.2006. u 22:58 |
12 Komentara |
Print |
# |
^
| < |
rujan, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
mračna šuma... bez puteva...bez pravila...trnje...čudovišta...i zvijezde...
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
angel in dark
Ja ne sanjam o sreći,
no ne sumnjam o sreći.
Gle ovoga dvojstva i trojstva moga:
ima u meni i tmine,
no ima u meni vedrine
i moja divna sloga.
(T.Ujević, Zapis na pragu)
Ja sam žena što je pala
pod đavolje jedno tijelo
i sve mu je gola dala
sve što bješe - biće cijelo.
(J.Polić Kamov, Vitlaj duše)
Ja ljubim bol i patnju i gorčinu
u živoj rani.
A zaborav ću ljepši nać u vinu,
neg u - nirvani.
(J. Polić Kamov, Strast bitka)
Sobica ko mala kutija od papira
puna uzdaha i jesenskih boja.
Gramofon mjesto dragog srce mi dira.
O za kog je rudila mladost moja?
Prosnivani svirač zlatnih žica
ranim se buđenjem ko magla raspline;
kad će doći onaj koji će sa lica
mrtvačku prašinu ljubavlju da skine?
Il možda ću i ja ko i moje druge
kraj pobjesnjelih strojeva propadat u tmine,
i jednoga dana, slomljena od tuge,
kroz prozor se potkrovlja survat u dubine.
V. Vlaisavljević, Nikad nasmijana