nikad više neću voljeti
obećavam si nijemo
sanjala sam te noćas
sve vrijeme svjesna...da je samo san
s prvim trakom svjetlosti
nestao si u kaotičnom akvarelu
razlivene boje natopile su moj
jastuk
suzama
hoće li ova tuga ikada proći?
pitam se već stoljećima
posljednji bijeli leptiri lepršaju
ususret bijelim oblacima
jesen se polako šulja mojim dvorištem
prosipajući suho lišće
po mojim sjećanjima
treća jesen, moja ljubavi...
znaš li da je moje srce
to vjetrom nošeno zlatno lišće
što ti ulijeće u sobu kroz otvorene prozore?
nikad više neću voljeti, budi siguran
moje srce već stoljećima spava
ispod preranih mrazeva
Post je objavljen 07.09.2006. u 22:58 sati.