anything(for you)
jedna od onih noći
kada bježim pred zidovima
koji svi vrište tvoje ime
noć pretvaranja i razaranja
zar bih mogla voljeti
poslije tebe?
kamo da odložim svoj strah?
ja te volim
i ja se svlačim
lišena otpora i stida
gledaj me!
zar si stvarno mislio
da je tako jednostavno
da sam tek
drska
umišljena
razmažena
naviknuta dobivati štogod poželim?
gledaj me!
zaviri u moju ranjivost
okusi moju povrijeđenost
do srži
do kraja
ne trebam tvoje suosjećanje:
tek mi priznaj
dostojnost ove moje borbe
koja me iscrpljuje već jako dugo
okani se predrasuda i zajedljivosti
dopusti si da me vidiš
onakvom kakva jesam
ti koji značiš razliku
između života i smrti
nemoj me više nikada
svesti na
T I J E L O
znao si, i znaš:
zar bih mogla voljeti ikoga
osim tebe?
gledaj me!
ako u meni NOĆAS
ne prepoznaš kraj
svojih traganja
nikada i nećeš
Ti Koji Znaš
samo reci riječ
i ozdravit će duša moja
omnia mea mecum porto
tražiš me.
stojiš s vanjske strane ograde
i gledaš u moje osvijetljene prozore,
šuteći.
zašto me tražiš?
ne usuđuješ se glasno izgovoriti
moje ime
ime prikrivenih, nadolazećih snjegova
da te ne bi čulo lišće i cvijeće
u mom tajnom vrtu
i zadrhtalo od užasa...
sjeti se, nekada je bilo tako lako
koračati preko vode
prstima dodirivati mjesečinu.
sve se promijenilo, vrijeme nas nije poštedjelo
tvoje lice samo je napola tvoje;
sad imaš Nju.
zašto me tražiš?
želiš li iz mojih očiju iznuditi priznanje
da te još uvijek sanjam svake noći?
nekad davno sam željela da (mi) budeš
jedini na svijetu;
sad kad slutim da nisi... ti me tražiš.
nekad davno sam željela
iz tvojih očiju iznuditi priznanje
da me sanjaš svake noći.
željela sam da mi pred vratima
ostaviš pregršt cvjetova suncokreta.
bio si slijep i gluh za mene.
bila sam slijepa i gluha za cijeli svijet...
a sad je tako tiho.
(iako te još uvijek slutim
kao nepomičnu prikazu u noći
satkanu od prigušene ljubavi
koju mi nikada nisi priznao... a ni ne moraš)
ne znaš o čemu sanjam,
tvoje misli me ne sustižu.
znam da boli,
više nego išta,
više nego ikada.
