omnia mea mecum porto
tražiš me.
stojiš s vanjske strane ograde
i gledaš u moje osvijetljene prozore,
šuteći.
zašto me tražiš?
ne usuđuješ se glasno izgovoriti
moje ime
ime prikrivenih, nadolazećih snjegova
da te ne bi čulo lišće i cvijeće
u mom tajnom vrtu
i zadrhtalo od užasa...
sjeti se, nekada je bilo tako lako
koračati preko vode
prstima dodirivati mjesečinu.
sve se promijenilo, vrijeme nas nije poštedjelo
tvoje lice samo je napola tvoje;
sad imaš Nju.
zašto me tražiš?
želiš li iz mojih očiju iznuditi priznanje
da te još uvijek sanjam svake noći?
nekad davno sam željela da (mi) budeš
jedini na svijetu;
sad kad slutim da nisi... ti me tražiš.
nekad davno sam željela
iz tvojih očiju iznuditi priznanje
da me sanjaš svake noći.
željela sam da mi pred vratima
ostaviš pregršt cvjetova suncokreta.
bio si slijep i gluh za mene.
bila sam slijepa i gluha za cijeli svijet...
a sad je tako tiho.
(iako te još uvijek slutim
kao nepomičnu prikazu u noći
satkanu od prigušene ljubavi
koju mi nikada nisi priznao... a ni ne moraš)
ne znaš o čemu sanjam,
tvoje misli me ne sustižu.
znam da boli,
više nego išta,
više nego ikada.
17.07.2006. u 22:18 |
12 Komentara |
Print |
# |
^
| < |
srpanj, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
| 31 |
|
|
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
mračna šuma... bez puteva...bez pravila...trnje...čudovišta...i zvijezde...
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
angel in dark
Ja ne sanjam o sreći,
no ne sumnjam o sreći.
Gle ovoga dvojstva i trojstva moga:
ima u meni i tmine,
no ima u meni vedrine
i moja divna sloga.
(T.Ujević, Zapis na pragu)
Ja sam žena što je pala
pod đavolje jedno tijelo
i sve mu je gola dala
sve što bješe - biće cijelo.
(J.Polić Kamov, Vitlaj duše)
Ja ljubim bol i patnju i gorčinu
u živoj rani.
A zaborav ću ljepši nać u vinu,
neg u - nirvani.
(J. Polić Kamov, Strast bitka)
Sobica ko mala kutija od papira
puna uzdaha i jesenskih boja.
Gramofon mjesto dragog srce mi dira.
O za kog je rudila mladost moja?
Prosnivani svirač zlatnih žica
ranim se buđenjem ko magla raspline;
kad će doći onaj koji će sa lica
mrtvačku prašinu ljubavlju da skine?
Il možda ću i ja ko i moje druge
kraj pobjesnjelih strojeva propadat u tmine,
i jednoga dana, slomljena od tuge,
kroz prozor se potkrovlja survat u dubine.
V. Vlaisavljević, Nikad nasmijana