i don't want to love you (how i still do?)
Nagomilani oblaci prijete kišom.
Tiho je i opustjele su gradske ulice.
Nazivam Te i
spuštam slušalicu kad Ti
začujem glas...
Gledam se u ogledalo
i čini mi se da nisam ista,
ali više ni ne želim biti lijepa
(to je privilegija nekadašnje mene).
Više se ne mogu nadati, iako kažu
da nada umire posljednja:
u ovome mraku ne postoji nitko
tko bi mogao
upaliti svjetlo
i odagnati
moje noćne more kroz otvoren prozor
van,
u noć.
Da Si htio, već Bi to učinio....(zar ne?)
Mučno mi je pričati o Tebi
ljudima koji Te ne poznaju,
ne razumiju;
mučno mi je pričati o svojim razlozima
svima,
samo Tebi ne.
Jer, ponoć je,
kazaljke su se poklopile,
a ja opet ne znam gdje si Ti...
Krv mi klizi prstima
poput rastopljenog voska.
Znam da imaš nekoga
posve običnog
(onako kako ja to nikada
nisam znala biti),
a mene već dugo, dugo
nitko nije poljubio...
Znam da Si sit
vilenjaka i zagonetki:
ne krivim Te,
ne proklinjem Te.
U biti...
Više Ti jednostavno nemam što reći...
Neka umjesto mene govori
nadolazeća oluja
- pomolit ću se zvijezdama za Tebe
još samo noćas,
gdjegod da Si, da pronađeš
Svoj put...
17.06.2006. u 20:55 |
9 Komentara |
Print |
# |
^
| < |
lipanj, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
mračna šuma... bez puteva...bez pravila...trnje...čudovišta...i zvijezde...
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
angel in dark
Ja ne sanjam o sreći,
no ne sumnjam o sreći.
Gle ovoga dvojstva i trojstva moga:
ima u meni i tmine,
no ima u meni vedrine
i moja divna sloga.
(T.Ujević, Zapis na pragu)
Ja sam žena što je pala
pod đavolje jedno tijelo
i sve mu je gola dala
sve što bješe - biće cijelo.
(J.Polić Kamov, Vitlaj duše)
Ja ljubim bol i patnju i gorčinu
u živoj rani.
A zaborav ću ljepši nać u vinu,
neg u - nirvani.
(J. Polić Kamov, Strast bitka)
Sobica ko mala kutija od papira
puna uzdaha i jesenskih boja.
Gramofon mjesto dragog srce mi dira.
O za kog je rudila mladost moja?
Prosnivani svirač zlatnih žica
ranim se buđenjem ko magla raspline;
kad će doći onaj koji će sa lica
mrtvačku prašinu ljubavlju da skine?
Il možda ću i ja ko i moje druge
kraj pobjesnjelih strojeva propadat u tmine,
i jednoga dana, slomljena od tuge,
kroz prozor se potkrovlja survat u dubine.
V. Vlaisavljević, Nikad nasmijana