jedna od onih noći
kada bježim pred zidovima
koji svi vrište tvoje ime
noć pretvaranja i razaranja
zar bih mogla voljeti
poslije tebe?
kamo da odložim svoj strah?
ja te volim
i ja se svlačim
lišena otpora i stida
gledaj me!
zar si stvarno mislio
da je tako jednostavno
da sam tek
drska
umišljena
razmažena
naviknuta dobivati štogod poželim?
gledaj me!
zaviri u moju ranjivost
okusi moju povrijeđenost
do srži
do kraja
ne trebam tvoje suosjećanje:
tek mi priznaj
dostojnost ove moje borbe
koja me iscrpljuje već jako dugo
okani se predrasuda i zajedljivosti
dopusti si da me vidiš
onakvom kakva jesam
ti koji značiš razliku
između života i smrti
nemoj me više nikada
svesti na
T I J E L O
znao si, i znaš:
zar bih mogla voljeti ikoga
osim tebe?
gledaj me!
ako u meni NOĆAS
ne prepoznaš kraj
svojih traganja
nikada i nećeš
Ti Koji Znaš
samo reci riječ
i ozdravit će duša moja
Post je objavljen 29.07.2006. u 01:32 sati.