you'll never see i will never be
zašto?
tražim samo odgovor
jedno opravdano
realno
'ne'
kad već ne može
kad već ne možeš
sve je takva farsa
tvoje su oči zaljubljene
samo ti ne priznaješ
ni meni
ni sebi
zašto?
ima li izlaza
iz ovog labirinta
zamršenih pitanja
tvoje su oči zaljubljene
ali uvijek sve ostaje samo
na pogledima
mada ću te i noćas dozivati
mada ću i noćas bezbroj puta izgovoriti tvoje ime
nećeš čuti
izmučena nesanicom
i legijama unutrašnjih demona
pomolit ću se drevnim božanstvima
da mi u snove uvedu
nekog drugog
(posve nalik na tebe...)
ili možda neću
možda sam već srasla sa svojom samoćom
možda ću nastaviti
egzistirati u svojoj prošlosti
egzistirati u svojoj Noći
možda ću si nastaviti lagati
da će jednom proći....
ne, nećeš čuti
moje suze
to je to:
postigao si što si odavno htio
tvog će anđela noćas
napokon pojesti Mrak
11.01.2006. u 22:33 |
8 Komentara |
Print |
# |
^
| < |
siječanj, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
|
1 |
| 2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
| 9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
| 16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
| 23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
| 30 |
31 |
|
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
mračna šuma... bez puteva...bez pravila...trnje...čudovišta...i zvijezde...
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
angel in dark
Ja ne sanjam o sreći,
no ne sumnjam o sreći.
Gle ovoga dvojstva i trojstva moga:
ima u meni i tmine,
no ima u meni vedrine
i moja divna sloga.
(T.Ujević, Zapis na pragu)
Ja sam žena što je pala
pod đavolje jedno tijelo
i sve mu je gola dala
sve što bješe - biće cijelo.
(J.Polić Kamov, Vitlaj duše)
Ja ljubim bol i patnju i gorčinu
u živoj rani.
A zaborav ću ljepši nać u vinu,
neg u - nirvani.
(J. Polić Kamov, Strast bitka)
Sobica ko mala kutija od papira
puna uzdaha i jesenskih boja.
Gramofon mjesto dragog srce mi dira.
O za kog je rudila mladost moja?
Prosnivani svirač zlatnih žica
ranim se buđenjem ko magla raspline;
kad će doći onaj koji će sa lica
mrtvačku prašinu ljubavlju da skine?
Il možda ću i ja ko i moje druge
kraj pobjesnjelih strojeva propadat u tmine,
i jednoga dana, slomljena od tuge,
kroz prozor se potkrovlja survat u dubine.
V. Vlaisavljević, Nikad nasmijana