zašto?
tražim samo odgovor
jedno opravdano
realno
'ne'
kad već ne može
kad već ne možeš
sve je takva farsa
tvoje su oči zaljubljene
samo ti ne priznaješ
ni meni
ni sebi
zašto?
ima li izlaza
iz ovog labirinta
zamršenih pitanja
tvoje su oči zaljubljene
ali uvijek sve ostaje samo
na pogledima
mada ću te i noćas dozivati
mada ću i noćas bezbroj puta izgovoriti tvoje ime
nećeš čuti
izmučena nesanicom
i legijama unutrašnjih demona
pomolit ću se drevnim božanstvima
da mi u snove uvedu
nekog drugog
(posve nalik na tebe...)
ili možda neću
možda sam već srasla sa svojom samoćom
možda ću nastaviti
egzistirati u svojoj prošlosti
egzistirati u svojoj Noći
možda ću si nastaviti lagati
da će jednom proći....
ne, nećeš čuti
moje suze
to je to:
postigao si što si odavno htio
tvog će anđela noćas
napokon pojesti Mrak
Post je objavljen 11.01.2006. u 22:33 sati.