You don't want to escape


čekam te ponovno
noć je tako svijetla
nebo prošarano
pahuljastim
paperjastim
oblacima
okrugao, pun mjesec
i onaj iskonski zov
koji mi teče venama...
doći ćeš
sav u crnom
štit dostojan tvoje
kontrastne bjeline
ne razumijem
kako me možeš nastaviti voljeti
a istodobno znati
da ti se nikada,
nikada
ne predajem potpuna
moje misli se rasipaju u svim mogućim
smjerovima,
traže nešto drugo...
izvan okvira tvoje bjeline
zar me i dalje voliš?
znaš da se migoljim
i gledam preko tvog ramena
daleko, daleko
u svijetlu noć
prepunu sjenovitih, šaputavih obrisa
u meni drijema praznina:
ti nisi ON, i nikada to nećeš biti.
na sreću
nažalost

18.11.2005. u 08:52 | 3 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

mračna šuma... bez puteva...bez pravila...trnje...čudovišta...i zvijezde...

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

angel in dark

Ja ne sanjam o sreći,
no ne sumnjam o sreći.
Gle ovoga dvojstva i trojstva moga:
ima u meni i tmine,
no ima u meni vedrine
i moja divna sloga.
(T.Ujević, Zapis na pragu)

Ja sam žena što je pala
pod đavolje jedno tijelo
i sve mu je gola dala
sve što bješe - biće cijelo.
(J.Polić Kamov, Vitlaj duše)

Ja ljubim bol i patnju i gorčinu
u živoj rani.
A zaborav ću ljepši nać u vinu,
neg u - nirvani.
(J. Polić Kamov, Strast bitka)


Sobica ko mala kutija od papira
puna uzdaha i jesenskih boja.
Gramofon mjesto dragog srce mi dira.
O za kog je rudila mladost moja?

Prosnivani svirač zlatnih žica
ranim se buđenjem ko magla raspline;
kad će doći onaj koji će sa lica
mrtvačku prašinu ljubavlju da skine?

Il možda ću i ja ko i moje druge
kraj pobjesnjelih strojeva propadat u tmine,
i jednoga dana, slomljena od tuge,
kroz prozor se potkrovlja survat u dubine.

V. Vlaisavljević, Nikad nasmijana