čekam te ponovno
noć je tako svijetla
nebo prošarano
pahuljastim
paperjastim
oblacima
okrugao, pun mjesec
i onaj iskonski zov
koji mi teče venama...
doći ćeš
sav u crnom
štit dostojan tvoje
kontrastne bjeline
ne razumijem
kako me možeš nastaviti voljeti
a istodobno znati
da ti se nikada,
nikada
ne predajem potpuna
moje misli se rasipaju u svim mogućim
smjerovima,
traže nešto drugo...
izvan okvira tvoje bjeline
zar me i dalje voliš?
znaš da se migoljim
i gledam preko tvog ramena
daleko, daleko
u svijetlu noć
prepunu sjenovitih, šaputavih obrisa
u meni drijema praznina:
ti nisi ON, i nikada to nećeš biti.
na sreću
nažalost
Post je objavljen 18.11.2005. u 08:52 sati.