Kao u Arsenovoj pjesmi
29.04.2019., ponedjeljak
Arsen Dedić: Čistim svoj život
Čistim svoj život,
Kroz prozor ormar stari,
Čistim svoj prostor
Od nepotrebnih stvari.
Gdje li sam ih kupio ?
Gdje sam ih sakupio ?
Čistim svoj život,
Petkom odvoze smeće,
Kada se nada budi
I kad je blago veče.
Gdje li sam ih kupio ?
Gdje sam ih sakupio ?
Počela sam od ormara. Jednog dana jednostavno sam odlučila da je previše nakupljenih stvari, nepotrebnih, predugo nekorištenih. Zašto ih čuvam? Zbog sentimenta? Zbog onog "možda zatreba" ili zbog onog da će mi, ako bacim, baš tada zatrebati? Neće.
Odluka je bila čista i jasna. Četvrtkom odvoze smeće. Čistim svoj život od nepotrebnih stvari. Jer osjećam da me suvišno opterećuju, da zauzimaju mjesto koje im više i ne pripada. Bio je to prvi val, osjećaj olakšanja.
Petkom se, kao što kaže Arsen, nakon svega, budi nada. Osjećam se lakše, vidim jasnije, na tom mjestu koje je sada ostalo prazno, oslobođeno suvišnih slojeva odjeće i prašine, još je pomalo usnula nada… Pa ako se i ne probudi, neka joj ostane mjesto.
Čistim svoj život od onih šupljih ljudi
Kojima vjetar huji kroz glave i kroz grudi.
Gdje li sam ih kupio ?
Gdje sam ih sakupio ?
Čistim svoj život da spasim dok je vrijeme
Malu jutarnju nježnost i gorko noćno sjeme.
Gdje li sam ih kupio ?
Gdje sam ih sakupio ?
Čistim svoj život
Od prividnog svijeta,
Od ljubavi bez traga,
Od jeftinih predmeta.
Gdje li sam ih kupio ?
Gdje sam ih sakupio ?
Nakon toga pomislila sam na ljude. One koji sebi daju pravo da, ulazeći u moj život, putuju mojom stazom, traže cvjetove koji im ne pripadaju, ubiru, uzimaju, opustoše, a za sobom ne ostavljaju ništa. To su, poput onih iz pjesme, šuplji ljudi kojima vjetar huji kroz glave i grudi. Dugo sam mislila o tome. A onda je odluka došla sama. Odmak na stazi, udaljenost se povećala, osjećaj olakšanja prostrujio je poput povjetarca koji je blago poljubio umorne cvjetove. Oni će se tek oporaviti.
Čistim svoj život,
Tu hrđa je i tmina,
I ostat ću bez ičeg,
Al' bolja je tišina.
Kad se osvrnem na sve što se našlo u tim očišćenim ormarima, na putevima kojima sam prošla… bilo je hrđe, bilo je i tmine, ali kad se odvoji taj teret i ta suvišna popudbina, ostaje mnogo više, postaje svjetlije i tiše. Udahnem duboko miris slobode. Korak naprijed... to je maleni svijet bez šupljina i tmina, to je mnogo više… to je vještina.
|
- 11:03 -
Komentari (22) -
Isprintaj -
#
andriano - čistoća je pola zdravlja haha (29.04.2019. 11:09)
Dinaja - proljeće je vrijeme katarze... ponavljajuće vrijeme čišćenja duše...
Arsen je to opjevao a ti zgusnula u moćnu objavu... divno mi...
hvala ti... osjećam moć katarze... hvala tebi i Arsenu... uživam... :) (29.04.2019. 11:22)
shadow-of-soul - "kidanje veza" sa svime što opterećuje, početi od nepotrebnih stvari u ormaru, kuhinji, sobi, u životu ... sve to oslobađa (29.04.2019. 11:23)
eum - Divna i korisna parodija na Arsenovu pjesmu, otvorila si prozor i pustila čisti zrak, svjetlost za novi elan i novi čistiji početak... čistoća, mudrost i ljubav idu skupa... (29.04.2019. 12:02)
semper_contra - Mnogo puta mi je na um pala ta Arsenova pjesma kad god pogledam u ormare i police gdje stoji toliko nepotrebnih stvari. A onda se sjetim jedne TV emisije i razgovaora s Valdimirom Devideom kad ona kaže: "Kad ja roknem, to će i onako sve završiti u smeću. Kome to treba?". Pa onda odustanem od sitifovog posla. Nek to rade potomci, za trud će naslijediti stan :-). (29.04.2019. 12:22)
morska iz dubina - Predivno si to napisala. I ja sam se rješila tone odjeće...ostavila za život u vali najudobnije. A to je prethodilo dubinskom čišćenju...kada je trebalo razlučit i prijatelje, susjede, poznanike i prolaznike...sve posložit u pretince života...jedno i drugo je dovelo do pravog samopročišćenja..otvorio se prostor...otvorilo se vrijeme... (29.04.2019. 15:52)
Big Blue - @andriano, je, kako god okreneš. :)
@Dinaja, katarza, baš. Hvala. :)
@Shadow, oslobađa, da! ;)
@EuM, lijepo rečeno, hvala. :)
@Semper, ha, ha, zanimljova taktika. :))
@Otočka, hvala. :) Dobro ti je to... s otvaranjem prostora i vremena. To mi treba. :) (29.04.2019. 18:36)
Razmišljanja jedne žene - Ormare i stare stvari lako ispraznimo. Teško se maknuti od ljudi. Za to treba hrabrosti i vremena. Divno je tvoje štivo:))) (29.04.2019. 20:01)
Lastavica - Generalno čišćenje i ormara, ali i svog živopta, povremeno se
mora raditi. (30.04.2019. 06:25)
kako_ti_kupus - uvati me muka kad čujen arsena al', aj, neka si i ti odrasla :)) (30.04.2019. 09:31)
The Art Of Being Yourself - To je jedna od nekoliko Arsenovih pjesama koje su stvarno odlične. Što se mene tiče, možda i najbolja. Mlinarec (ili tko je već taj drugi muški vokal) je također (a i Gabi) svojim stilom i vokalom tu dao veliki obol. (30.04.2019. 09:55)
gogoo - Već sam se počeo rješavati se stvari koje mi ne trebaju, nešto sam dao nešto bacio. Lako se rješiti stvari, ali teško onog lošeg što dolazi uglavnom od ljudi. (30.04.2019. 14:59)
oneum - Moze pitanje: a di si sa sadrzajem iz ormara konkretno isla? :D
Jel bas bas smece ili? (30.04.2019. 20:26)
Big Blue - @Razmišljanja jedne žene, da, za to s ljudima treba više vremena, ali dobro, početak je tu, a onda korak po korak. Hvala. ;)
@Lastavice, slažem se. ;)
@kako ti kupus, aj, napravit ćemo jednom svirku po željama, za svakog ponešto. A odrasla sam samo djelomično. ;))))
@The Art..., meni je isto lijepa. Imam te neke koje volim poslušati. :) Možda nije baš "za svaki dan", ali postoje trenuci kad jednostavno naiđu ti stihovi...
@Gogoo, nije lako, proces je to, ali sve dođe na svoje. ;)
@oneum, u smeće, s guštom, baš je oslobađajuće. No imam ja još posla s čišćenjem, to je prva faza. :) ;) (30.04.2019. 20:46)
nisan EL DIABLO - Različiti smo ljudi, neki sakupljaju stare stvari koje postaju vridnije...
i da nema takvih, ne bi bilo ni muzejskih eksponata, uspomena, povijesti
Osobno se nerado odvajam od starih stvari ( osim robe ) štraca...
jer me uvik na nešto ili nekoga podsjećaju... ali ljude,
iako ih ima nevoljenih ili nevaljalih, ne možeš u isti koš...
Konačno i smeće triba i moramo razvrstavati!
Ali naravno.. shvatija san poantu! :)) (30.04.2019. 22:58)
oneum - Ja sam isto shvatio poantu :D (30.04.2019. 23:55)
Big Blue - @Nisan, kad već filozofiramo, ;)) naravno da skupljanje i čuvanje može imati i umjetničku vrijednost kad su u pitanju takve stvari vrijedne čuvanja. No, ima i onih koje nemaju takvu vrijednost, a mi ih svejedno čuvamo i nepotrebno zauzimaju mjesto. Dok ne osvijestimo tu činjenicu i ne oslobodimo se te suvišne zalihe. Pritom, kao što kažeš, vrijedi razmišljati i o razvrstavanju. :)
@oneum, naravno da jesi. :) (01.05.2019. 08:53)
TEATRALNI - Moram se malo nadovezat na filozofiju. Ima stvari koje nemaju nikakvu vrijednost ( u materijalnom smislu) da se od njih može imati neka financijska i ina korist. Za nekog je u najmanju ruku bizarno da takve stvari skuplja tim više što to nekom drugom izgleda kao nepotrebno. Ali ima i ona druga vrijednost: sentimentalna koju ništa nemože platit. A kad je ta vrijednost u pitanju samo oni koji imaju istu to sagledavaju objektivno. Sve drugo kad to gleda netko sa strane nije objektivno osim za onog koji tako gleda na te stvari ima takav dojam :) (01.05.2019. 16:42)
modrinaneba - Pametnica Si....ja sam imala to mogučnost i nisam je iskoristila...sada mi žao da nisam naterala sve...ali jaka sam i idem dalje....nema druge...treba živjeti...Puno Ti Hvala na posjeti!!! (01.05.2019. 16:44)
oneum - Mozda te malo inspiriran u vezi muzike?:) Da opet pocmes tragat..ima toliko dobre muzike neotkrivene i one u nastajanju. Danas je lakse nego ikad stvarno..iskoristit wifi u plemenite svrhe haha. (01.05.2019. 17:10)
Big Blue - @Lucid, samo se ti nadoveži. ;) Pa, ima tu svega, kako god pogledaš. :) Sad, ovisno o tome kako to tko doživljava, poima...
@Modrina, hvala. ;) Nema druge, tako je, naprijed treba ići. ;)
@Oneum, možeš. A je, imaš pravo, samo treba početi tragati. ;) (02.05.2019. 09:25)
Pozitivka - Moja sestra voli skupljati stvari kao hrčak i onda pošalje k meni jer nema mjesta kod sebe u kući pa kaže bezbrižno "pričuvaj, možda će zatrebati". Moram li reći da ostane netaknuto? Osobno ne volim nikakav višak stvari, nepotrebne odjeće ili slično... mislim si manje je više, što mi treba, to ću i koristiti. Tako je i s ljudima i stvarima u mom životu, s kime se dobro slažem, oni su uz mene. Usput, lijepo napisano i sviđa mi se usporedba sa Arsenovom pjesmom. ;) (02.05.2019. 14:56)
Puls
21.04.2019., nedjelja
Život se kao globus vrti nekim svojim ritmom. Gravitacija nas opominje, ali snovi nam daju krila.
Ne snalazim se uvijek najbolje u držanju ravnoteže između te gravitacije i svoje snovitacije.
Nekad se pitam kakav to niz okolnosti, kakav dramski zaplet ili prst nekog zaigranog božanstva odigra presudnu ulogu u pitanjima naših života?
Ili, bolje rečeno, u odgovorima na ta pitanja.
U potrazi za istinom katkad se osjećam kao da sam iz Potjehova plemena.
Šume su zaogrnute mističnom neprozirnom tamom, samo krijesnice uspijevaju pripitomiti mrak. S vremena na vrijeme začujem samo šuškanje onih malih bjesova koji su pobjegli iz nečije torbe.
Pojave se, viču, skaču, kotrljaju se i nestanu. Osjete li strah, još su bučniji. Kad hrabrije koraknem naprijed, oni se pritaje, umuknu i učini mi se tako nekad da sam ipak otkrila mjesto na kojem ih nema.
Zažmirim i poželim da je to istina. Okrenem se i koraknem, pomislim da sam ipak pronašla ritam… Osluškujem puls. Želim…
Ako otvorim oči, hoće li to biti samo još jedna slijepa staza?
P.S. Neka vam je sretan Uskrs, budite obasjani ljubavlju i mirom. :)
|
- 11:07 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
Dinaja - ritam srca je načelo tvog vremena...
sretno ti bilo vrijeme Uskrsa.... :) (21.04.2019. 11:19)
Donabellina - i tako, iščekivanje nade.......dnevno, minutno, svagdanje (21.04.2019. 11:19)
gogoo - Sve se vrti i teče. Sretan Uskrs! (21.04.2019. 11:32)
shadow-of-soul - u pitanjima bez odgovora nalaze se odgovori, jer pitanje odmah odgovara i više ne pita, svojom mistikom nas zaustavi i promišljanja teku
želim ti sretan i blagoslovljen Uskrs (21.04.2019. 11:54)
kako_ti_kupus - upali sviču. bolje ćeš vidit (21.04.2019. 12:30)
Big Blue - @Dinaja, hvala. I tebi želim svako dobro. :)
@AnnaBonni, baš tako.
@Gogoo, da, kako bi ono rekao Cesarić, "no vrijeme se kreće ko sunce u krugu..."
@Shadow, zanimljivo rečeno. Hvala, tebi isto sretan Uskrs. :)
@kako_ti_kupus, ma ja ti ko dijete, zatvorim oči pa mislim da me ne vide. :)) (21.04.2019. 12:53)
eum - Ugodno razmišljanje na današnji dan, post prepun poezije pa se borim sa iskušenjem da od tvojih riječi sročim jednu izuzetnu pjesmu...
Sretan ti Uskrs! (21.04.2019. 13:03)
Lastavica - Neka bjesovi ušute...sretan ti Uskrs! (21.04.2019. 15:08)
modrinaneba - Sretan Uskrs Tebi plavetnilo i Hvala puno!!! (21.04.2019. 17:12)
nisan EL DIABLO - Snovi nam daju kila, koja znadu biti i nasilno slomljena! :(
Ni molbe ni Uskrs svemogućega nije ih uspija zacjeliti! :((
Tebi želin sretan Uskrs i dugi let raširenih krila! (21.04.2019. 22:11)
Big Blue - @EuM, hvala. Sretan Uskrs i tebi. A riječi, ako te potiču, slobodno piši... :)
@Lastavice, hvala. I tebi svako dobro. :)
@modrinaneba, hvala. Sretno i tebi. :)
@Nisan, za sve lomove treba vremena da zacijele. Nakon nekih ostanu i ožiljci. Ali mi idemo dalje... I tebi neka je sretan Uskrs. I hvala ti na toj želji. I tebi želim čvrsta krila i hrabro i slobodno leti... (22.04.2019. 09:01)
pametni zub - krijesnice naglašavaju tamu. sve se događa samo jedanput (23.04.2019. 14:25)
eum - Evo, prema tvom Pulsu pronašao sam ritam i uz malu dozu humora nastala je oda za čitanje i ako treba još koje postaviti pitanje...Lp
Pronađi ritam...
Zagrljeni u plesu gravitacije i svoje snovitacije.
život nam se kao globus vrti nekim svojim ritmom,
gravitacija inercijom opominje, snovi nam daju krila,
i ne snalazimo se baš najbolje u držanju te akrobacije...
Nekad se pitam kakav je to niz okolnosti, ili pak skitam,
kakav dramski zaplet, prst nekog zaigranog božanstva
odigra presudnu ulogu u bitnim pitanjima naših života,
Ili, bolje rečeno, u odgovorima na ta pitanja ili skitanja.
U potrazi za istinom koa da sam iz Potjehova plemena,
tu su šume zaogrnute mističnom neprozirnom tamom,
samo krijesnice uspijevaju pripitomiti mrak nadamnom.
i s vremena na vrijeme začujem šuškanje s osamom
To su oni mali bjesova koji su pobjegli iz nečije torbe
pojave se, viču, skaču, kotrljaju se i nestanu u tišini
kad osjetim strah oni su još bučniji, krenem, pritaje se,
umuknu, ipak sam otkrila mjesto na kojem ih nema.
Zažmirim sa snovitacijom i poželim da je to istina.
Okrenem se i koraknem, plešem sa gravitacijom,
i to je to, pomislim da sam ipak pronašla ritam…
osluškujem puls... Želim to, što ako otvorim oči,
hoće li to biti još jedna staza po kojoj skitam? (24.04.2019. 11:46)
viatrix - Ovi mali bjesovi kao da su izašli iz nekog fantasy romana.:) (24.04.2019. 22:52)
Pozitivka - Neka ti svaki dan bude obasjan mirom i ljubavlju, pronađi svoju stazu i samo je slijedi, ostalo će doći samo od sebe. ;) (25.04.2019. 12:46)
Big Blue - @Zube, krijesnice meni razblažuju tamu, a za ovo drugo... imaš prav. ;)
@EuM, lijepo je, hvala. :)
@Viatrix, posuđeni od Ivane Brlić-Mažuranić, a to je taj fantastični svijet... :)
@Pozitivka, hvala, lijepo si to rekla. ;) (26.04.2019. 08:43)
oneum - meni su tvoji postovi tako smirujuci ,kao da utonem u neki san. nemam drugacijeg opisa ,eto jednostavno to je to. (26.04.2019. 11:23)
Big Blue - @Oneum, meni ti to sasvim dobro zvuči, hvala. :) (26.04.2019. 16:27)
Iz dubine
15.04.2019., ponedjeljak
Raznovrsni citati koji kruže društvenim mrežama nerijetko su poput pobrkanih lončića, ne znaš tko je što rekao i je li to doista rekao ili mu je samo pripisano. Postoje i pošalice o tome pa tako u jednoj Ivo Andrić kaže: „Ja to nisam rekao. Možda je Đorđe Balašević.“
U posljednje vrijeme misli mi se često vraćaju jednome od tih citata (za koji nisam istraživala je li autentičan ili samo apokrifan):
Ono što ne izgovorimo gomila se u tijelu i pretvara se u nesanicu, u knedle u grlu, u nostalgiju, u zablude, u sumnje, u tugu. Ono što ne izgovorimo, ne umire, ono nas ubija. ~ Jorge Bucay ~
Ne mogu reći da pisanje određuje moj život, nisam spisateljica, počesto sam samo zapisivačica svojih unutarnjih stanja, refleksija i lomova svjetlosti, a bome i osobnih mračaka. I to je tako od prapočetaka mojih bilježaka.
A onda se dogodilo… U nekom trenutku, tko zna zašto i kako… ili bolje reći… spletom kojekakvih okolnosti, izgubila sam… ma ne, nisam izgubila, samo sam potisnula, zapostavila tu svoju zapisivačku navadu. I sad mislim da to nije dobro.
Nije dobro jer se počelo događati upravo ono što je spomenuo Bucay - da se pretvara „u knedle u grlu, u nostalgiju, u zablude, u sumnju, u tugu.“ Jer je neizrečeno. Nenapisano.
Ima nas koji ne iskazujemo često i ne govorimo naglas te svoje unutarnje labirinte riječi, misli, osjećaja. Moja je navika zapisivati. Tako lakše razumijevam sebe i svoja stanja, emocije, nostalgije, zablude, obmane, zanose i nesanice.
Zastala sam negdje na pola puta. S knedlom u grlu i zamagljenim pogledom na svijet. S ubodom bola. Okružena nekom neobičnom mrežom čudnih odnosa i hladnih ljudi.
Ispisivanje potisnuto do zaborava. A onda su raspršene riječi počele polagano kuckati, nicati, vraćati se kao utihlo proljeće. I negdje su se morale naći, pokupiti putem i vratiti u slagalicu, iznova započeti svoj put do površine.
Na suncu im je mjesto, od topline rastu i bujaju, odzvanjaju i prepoznaju ljude koji vole svjetlost.
|
- 09:58 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
Dinaja - dugo te nije bilo... nedostajala si... istinit je citat koji si izdvojila... pišem ti iz osobnog iskustva... zato i j sve zapisujem, već desetljećima...skribomanija, ipak rekla bih skriboterapija... gomilaju se tako zabilješke, rađa se štivo... nutarnja svjetlost buja... i susreće one koji vole sunce...
divno je tvoje štivo... :) (15.04.2019. 10:11)
gogoo - Mora se iz dubina doći i do površine. Pozdrav. (15.04.2019. 10:35)
Donabellina - nakon 100 godina te eto.......slavodobitino sa svojim sumnjama u lijepo sročenim mislima.......E viva ! (15.04.2019. 10:54)
eum - Lijepo, ovo napisano bi i osobno potpisao, i još m.š. - sad znam zašto ne volim tmurno vrijeme osobito kišu... (na suncu nam je mjesto) lp (15.04.2019. 10:56)
shadow-of-soul - neizrečeno postaje SF kombinacija čvora koji se pretvara u tumore života, a tumori se pretvaraju u stvarne izrasline koje u sebi nose svu grozotu i onu masnu tišinu koja je obavila unutrašnjost psihe i duše
lijepo te ponovo čitati :) (15.04.2019. 11:08)
Lastavica - Lako je dodati neku misao nekome tko to više ne može
opovrgnuti, zar ne? (15.04.2019. 16:48)
Big Blue - @Dinaja, skriboterapija, da. Hvala ti. :)
@Gogoo, dobro zboriš. ;)
@Annaboni, hvalaaaa! :)
@EuM, neka nama sunca... ;)
@Shadow, razbijmo tu masnu tišinu... ;)
@Lastavice, rade to i onima koji mogu, a gdje neće onima koji ne mogu opovrgnuti. :/ (15.04.2019. 18:36)
j. - Riječi su naša spona sa svijetom; rezultat gorke ali snažne potrebe da se pred njim uspravimo, ne predajući se bujici događanja kao tiha i podatna bića, već stojeći kao svjesni i ustrajni borci. Tiho i sjetno predući pod trijemom čekamo nove oluje, znajući da ćemo taj duh čuđenja, borbe i ispunjenosti kad-tad uspjeti prenijeti na neke nove nezadovoljnike što nikako da prestanu gledati prema nebesima :)) (16.04.2019. 19:29)
Sarah - Meni nepisanje snažno utječe na zdravlje. Najprije psihičko- postajem razdražljiva i osjetljiva, čak lagano anksiozna. A onda psihički disbalans pokrene niz malih detonacija u mom imunosnom sistemu. Pa se razbolijevam. Jer ne pričam. Jer se ne ispovijedam. Ne cendram. Ne smijem naglas. Pisanje je dar. Ne uživati u tom poklonu nezahvalno je i autodestruktivno.
Tvoje sam pisanje uvijek s guštom pratila, pronalazila poveznice..tu sam za sve tvoje napisane knedle! ( još ak su sa šljivama...;-)) (16.04.2019. 21:59)
mojaSavana - jer riječi su lijek, zaista ih volim kad nadolaze, a ono vrijeme kad i one šute je kao mučenje. (16.04.2019. 22:30)
sewen - Potpisujem (18.04.2019. 11:46)
oneum - Svidaju mi se ove riječi, mracak,zapisivacica :D
Thanx na komentaru..vidin da si se i ti vratila.. nažalost ne dijelim misljenje o blogosferi onda i danas.frapiran sam lošim stanjem po kvantiteti a mozda i kvaliteti,sada i usporedivsi s onda.ali to ne znači nista za stavljanje svojih misli tu,i ne utječe. (18.04.2019. 15:44)
Big Blue - @j. nemam što dodati.:)
@Sarah, zaista je skriboterapija dobra stvar! ;)
@mojaSavana, nađu one svoj put, izlaze kad-tad. ;)
@Sewen ;))
@Oneum, hvala i tebi. :) O, da, za "onda i danas" postoji razlika, definitivno. No, naravno, neka se zapisuje... (18.04.2019. 18:51)
nisan EL DIABLO - Kad se ima šta pametno reć i kad se zna, svakako je dobro zapisat....
da i mi koji znamo svoje misli samo spremit u svoju tikvu... o njima
razmišljati i dozvolit da nas neizrečene stalno progonu...
moremo nešto naučit i eventualno se usudit nešto i zapisat!...
Ja konkretno puno pišen u porukama dragoj osobi a kad imaš kome
i o ćemu misli luduju i na taj način knedle i emocije...
izlazu ka dica iz škole! :))) .... Fala Ti na posjetu i komentaru! :) (18.04.2019. 22:21)
viviana - Dobrodošla natrag, nekako s proljeća! https://youtu.be/qSALn2s5qas
Nego, zar ovo nisu odlike spisateljice?
"počesto sam samo zapisivačica svojih unutarnjih stanja, refleksija i lomova svjetlosti, a bome i osobnih mračaka."
:)) (19.04.2019. 23:31)
Lastavica - (`*•.¸(`*•.¸ ¸.•*´)¸.•*´)
«Sretan Uskrs!»
(,.•*´(¸.•*´ `*•.¸)`*•.,) (20.04.2019. 06:37)
eum - Sretan ti Uskrs i uskršnji blagdani ... (20.04.2019. 23:34)
Big Blue - @Nisan EL DIABLO, dobro kažeš, neizrečene nas stalno progone, ali kad zapišemo, naučimo štogod. Nema na čemu, hvala i tebi. :)
@Viviana, hvala. :) Možda i jest tako. :)))
@Lastavice, hvala, neka je i tebi sretan Uskrs!
@EuM, hvala, tebi želim isto! ;) (21.04.2019. 11:16)
|
