Ringišpil
31.12.2016., subota
Stojim danas okrenuta prema suncu, osjećam kako me dodiruju njegove svjetlosne niti i ono malo topline koja uspijeva nadvladati hladan zimski zrak. Oko mene skakuće pas. Javi mi se misao kako bi bilo zanimljivo zaustaviti taj trenutak ili barem malo usporiti vrijeme (O, vrijeme, stani čas, nek' malko dulje traje let tvoj nesnosan…), samo malo dulje uživati u tom trenutku bezbrižnosti, bez teških misli, bez htijenja, bez suvišnih "što ako", "možda" i "ali".
A onda sunce ponovno namigne i pokaže da je vrijeme za novi krug. Svemirska vrtnja, novi đir. Šareni ringišpil...
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšeg života
Njima ćemo ići.
Uživajmo u tom putovanju, neka nam nova godina u svemu bude bolja od prethodne!
|
- 18:23 -
Komentari (17) -
Isprintaj -
#
Svjetlo koje čuvam
18.12.2016., nedjelja
Jutarnja izmaglica kroz koju proviruje sunce. Ono zimsko, nasmiješeno, zubato sunce. Zubi su mu ledeni bijeli kristali što svjetlucaju na granama. Iglice hladnoće zadirkuju obraze i požuruju ulične šetače.
Promatram tu zimsku žurbu i pomislim kako se za mojim stopama već danima šulja prizvuk neke neobične pjesme. Izaziva me, dotiče, postavlja pitanja, otežava korake i ostavlja tragove na trepavicama…
Tog jutra izišla sam i ponijela sa sobom sve nepotrebne stvari, kamenje lažne nade i suvišnih očekivanja. Zastala sam, otresla sjetu s ramena, a potom donijela odluku.
Otvorila sam vrata i zakoračila naprijed ne očekujući ništa. Ništa unaprijed i ništa zauzvrat. Samo sam uronila u tišinu. Iz tišine su me polako počele grliti riječi. Isprva neprimjetno, a onda su bivale sve bliže i sve jasnije.
Zatim je iz mojih ruku polako počelo nestajati sve ono grubo i teško kamenje i skliznuo je kaput koji me ogrtao mrakom.
Na mome dlanu pojavila se iskrica svjetlosti. Malena, sjajna, dragocjena.
Čuvam je na liniji srca i puštam neka slobodno kuca u njegovu ritmu, nesputana i lagana. Ona je svjetlo u osmijehu, sjaj u očima i zagrljaj ljubavi.
EDIT, 24. 12. 2016. Neka u vašim danima bude uvijek dovoljno svjetla i neka vam ta svjetlost bude vodilja na putu ljubavi i dobra! Sretan Božić!
|
- 20:26 -
Komentari (29) -
Isprintaj -
#
Božićni Duh na akciji
07.12.2016., srijeda
Probudio se malo omamljen. Nikakvo čudo, dugo je spavao. No, ništa zato. Čim ga je hladnoća uštipnula za lice, znao je da je pravi trenutak. Došlo je njegovo vrijeme. Uskoro je vedro poskočio i odlučio istražiti svijet. Imao je sjajan zadatak. Treba osvojiti ljudska srca. Tako je svoj ovogodišnji pothvat započeo Božićni Duh.
Sretan i veseo, kakav već je Božićni Duh, uputio se u šetnju gradom. Prošao je pokraj trgovačkog centra i ugledao mnoštvo ljudi koji su nešto tražili, ali nisu izgledali sretni. Nešto nije bilo u redu.
Božićni Duh odluči ući unutra vidjeti može li im kako pomoći. Već na ulazu zapeo je za policu pretrpanu kutijama i na glavu mu je pala velika plastična ploča i slomila se. Jedan dio odletio je sve do zamrzivača, a preostali komadi plastike pali su pokraj njega. Na jednome je pisalo: akcija, a na drugome Božić, a na trećem za 59.99.
Nitko ga nije primijetio jer su svi munjevito manevrirali među policama. Znao je da treba doprijeti do njihovih srca, ali jedino što je do njega dolazilo bila je buka koju su stvarale misli u glavama tih ljudi. Ta je buka bila glasnija od svega što je dotad čuo. Računi, novac, darovi, nedostatak novca, pa opet računi, pa darovi… I tako sve glasnije, i to toliko da više nije mogao izdržati u njihovoj blizini. Božićni Duh istrčao je na ulicu.
Uletio je u tramvaj i pomislio kako će napokon tamo, daleko od trgovačkog centra, uspjeti dotaknuti srca. No unutra je ugledao samo smrknuta i zabrinuta lica, a zatim ga je ponovno zaglušila nesnosna buka ljudskih misli. Nimalo romantičnih.
Izišao je na periferiji grada i uputio se među obiteljske kuće. Napokon, tamo će mu sigurno uspjeti! U prvoj kući pronašao je nervozne članove obitelji koji su raspravljali o tome hoće li kupiti veliko ili malo božićno drvce. U drugoj je zatekao obitelj koja se svađala zbog nedostatka mjesta za gomilu dječjih igračaka. U trećoj je napokon pomislio da će mu uspjeti jer je pred vratima pronašao psa koji je veselo mahao repom, ali odjednom je neka gospođa otvorila vrata i potjerala psa. Božićni Duh toliko se uplašio da se zamalo i on zavukao u pseću kućicu.
Poslije svih tih uzaludnih pokušaja, Božićni Duh je klonuo. Osjećao se napušteno, staro i zaboravljeno. Odustao je od namjere da dopre do ljudskih srca i osvoji ih. Povukao se, osamio. Svjetluca sa zvijezdama. Nikoga ne traži. Pušta da ga prepoznaju i pronađu oni koji to znaju. I ne prodaje se na akciji.
|
- 20:38 -
Komentari (22) -
Isprintaj -
#
|
