< prosinac, 2016 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Svjetlo koje čuvam

18.12.2016., nedjelja

Jutarnja izmaglica kroz koju proviruje sunce. Ono zimsko, nasmiješeno, zubato sunce. Zubi su mu ledeni bijeli kristali što svjetlucaju na granama. Iglice hladnoće zadirkuju obraze i požuruju ulične šetače.

Promatram tu zimsku žurbu i pomislim kako se za mojim stopama već danima šulja prizvuk neke neobične pjesme. Izaziva me, dotiče, postavlja pitanja, otežava korake i ostavlja tragove na trepavicama…

Tog jutra izišla sam i ponijela sa sobom sve nepotrebne stvari, kamenje lažne nade i suvišnih očekivanja. Zastala sam, otresla sjetu s ramena, a potom donijela odluku.

Otvorila sam vrata i zakoračila naprijed ne očekujući ništa. Ništa unaprijed i ništa zauzvrat. Samo sam uronila u tišinu. Iz tišine su me polako počele grliti riječi. Isprva neprimjetno, a onda su bivale sve bliže i sve jasnije.

Zatim je iz mojih ruku polako počelo nestajati sve ono grubo i teško kamenje i skliznuo je kaput koji me ogrtao mrakom.

Na mome dlanu pojavila se iskrica svjetlosti. Malena, sjajna, dragocjena.

Čuvam je na liniji srca i puštam neka slobodno kuca u njegovu ritmu, nesputana i lagana. Ona je svjetlo u osmijehu, sjaj u očima i zagrljaj ljubavi.

EDIT, 24. 12. 2016. Neka u vašim danima bude uvijek dovoljno svjetla i neka vam ta svjetlost bude vodilja na putu ljubavi i dobra! Sretan Božić!

- 20:26 - Komentari (29) - Isprintaj - #