Stojim danas okrenuta prema suncu, osjećam kako me dodiruju njegove svjetlosne niti i ono malo topline koja uspijeva nadvladati hladan zimski zrak. Oko mene skakuće pas. Javi mi se misao kako bi bilo zanimljivo zaustaviti taj trenutak ili barem malo usporiti vrijeme (O, vrijeme, stani čas, nek' malko dulje traje let tvoj nesnosan…), samo malo dulje uživati u tom trenutku bezbrižnosti, bez teških misli, bez htijenja, bez suvišnih "što ako", "možda" i "ali".
A onda sunce ponovno namigne i pokaže da je vrijeme za novi krug. Svemirska vrtnja, novi đir. Šareni ringišpil...
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšeg života
Njima ćemo ići.
Uživajmo u tom putovanju, neka nam nova godina u svemu bude bolja od prethodne!
Post je objavljen 31.12.2016. u 18:23 sati.