< siječanj, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Kamenčić

28.01.2015., srijeda

Složila sam mozaik, šarene kamenčiće, sve potrebne komadiće i usmjerila pogled na cjelinu. Prizor pred mojim očima rastao je kao ustrajno tkanje vremena i strpljivosti. Još ljepše izgleda ako zatvorim oči.

I sunce se čini nasmiješeno i kao da narančastim rukama grli cestu. Koračam. Ne znam više kročim li prema istoku ili putujem prema zapadnoj strani? Šuma je neobično lijepa u odsjaju raspršene svjetlosti. Ima ljubičaste oblake u kosi.

Sanjam.

Korak mi je lak i odzvanja samo nekoliko preostalih kamenčića u maloj kutiji što je nosim kao podsjetnik; postoje još nedovršeni prizori u vidokrugu snova.

Budim se.

Kamenčići postoje, to ipak nije samo san. Kroz procjep buđenja provukla se i sjenka spoznaje. Postoji jedan kamenčić koji, skriven u mojoj cipelici stvarnosti, odaje svoju prisutnost kao opomena zaboravljenog ožiljka na površini kože.

Zatvaram oči. Prisjećam se odsjaja sunca. Nastojim zaboraviti kamenčić. Sunce. Kamenčić. Sunce. Ponovno zamišljam da se smiješi i da je sumorna šuma onako nježna u zagrljaju sumraka.

- 21:58 - Komentari (18) - Isprintaj - #