Kamenčić

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.

28.01.2015., srijeda

Složila sam mozaik, šarene kamenčiće, sve potrebne komadiće i usmjerila pogled na cjelinu. Prizor pred mojim očima rastao je kao ustrajno tkanje vremena i strpljivosti. Još ljepše izgleda ako zatvorim oči.

I sunce se čini nasmiješeno i kao da narančastim rukama grli cestu. Koračam. Ne znam više kročim li prema istoku ili putujem prema zapadnoj strani? Šuma je neobično lijepa u odsjaju raspršene svjetlosti. Ima ljubičaste oblake u kosi.

Sanjam.

Korak mi je lak i odzvanja samo nekoliko preostalih kamenčića u maloj kutiji što je nosim kao podsjetnik; postoje još nedovršeni prizori u vidokrugu snova.

Budim se.

Kamenčići postoje, to ipak nije samo san. Kroz procjep buđenja provukla se i sjenka spoznaje. Postoji jedan kamenčić koji, skriven u mojoj cipelici stvarnosti, odaje svoju prisutnost kao opomena zaboravljenog ožiljka na površini kože.

Zatvaram oči. Prisjećam se odsjaja sunca. Nastojim zaboraviti kamenčić. Sunce. Kamenčić. Sunce. Ponovno zamišljam da se smiješi i da je sumorna šuma onako nježna u zagrljaju sumraka.

- 21:58 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	siječanj, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Opis bloga

Arhiv

Poveznice...

Kamenčić

28.01.2015., srijeda