< rujan, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Nemoguće moguće

16.09.2012., nedjelja

Ima dana kad me na neobičan način ponesu neka čudesna krila isprepletena nitima snova, želja, osjećaja...

Ne znam tome razlog i nekad mi se čini da je to samo skrivena luka mašte u koju se sklanjam u vremenu kad stvarnost postane zaglušujuće bučna ili zatupljujuće bezlična.

Možda je to samo najobičniji bijeg od stvarnosti, privremena kulisa, zastor šarenih boja, ali taj maleni svijet odzvanja ritmovima srca, iskricama smijeha, toplinom duše...

U takvim trenucima čini se da sretne misli putuju do sasvim neslućenih daljina, da povezuju ljude, ostvaruju snove preplićući zagonetne niske od zvjezdanih perla.

I mislim... šašavo je! Zamišljam, maštam, sanjarim i smiješim se kao zaigrano dijete.
I pitam se... nije li to nemoguće?

A onda ponovno usmjerim pogled u plavetni odsjaj nebeskog svoda. Pa zažmirim. I sjetim se.
Sjetim se što sam željela. I mislila – nemoguće...
Ipak, ostvarilo se. Osvrnem se i ne zaboravljam: Pazi što želiš, moglo bi se i ostvariti.

Ako je sve to samo utjeha snova ili ugodan zagrljaj mašte, ako su ostvarene želje samo usputan splet podudarnosti ...svejedno... i da se ponovno nađem na istoj stazi, prošla bih njome. Zato se ne bojim iznova sanjati, ponovno letjeti. A nije nemoguće... nije nemoguće...

- 23:30 - Komentari (22) - Isprintaj - #