Kap koja prelije čašu

25.02.2012., subota

Katkad se osjećam kao da živim u nekom paralelnom svemiru. Promatrajući stvari iz perspektive tog svog svemira, ma koliko se trudila, nikako ne mogu razumjeti neke oblike ponašanja, odnosa prema okolini, drugim ljudima i prema životu, općenito.

Upoznajući različite ljude, spoznavala sam mnogo toga o njima, ali i o sebi, u učila sam i još uvijek učim o svijetu i životu. I sasvim je uobičajeno da se u tim odnosima izmjenjuju i emocije različita intenziteta i važnosti, daju im boje i tonove.

Lagala bih kad bih rekla da u tom nizu svojih dosadašnjih životnih puteva i stranputica nisam dolazila u iskušenja da, obuzeta emocijama poput ljutnje, bijesa, nemoći, frustracije, razočaranja, učinim nešto ružno i destruktivno. Da štogod razbijem, da udarim, uništim i da na taj način iskalim svoj osjećaj.

Ipak, nisam. Koliko god je to bilo intenzivno, uvijek sam pronalazila način da bilo koju emociju kanaliziram u drugom smjeru. Neovisno o tome je li kanal - suzni ili je moj smjer - staza za trčanje, vožnja biciklom, a katkad i sasvim prozaična stvar kao što je usisavač. Što god mi se dogodilo u interakciji s drugim ljudima, ni u najgorim situacijama nisam usmjeravala svoju energiju na to da se, primjerice, iskaljujem na nečijem automobilu.

Kad je u pitanju posao, sve ono što radim, čime se bavim na bilo koji način, nastojim obavljati najbolje što mogu, prema svim pravilima koja treba poštovati, jednako kao što poštujem i osobe s kojima radim i smatram da isto tako zaslužujem da se korektno odnose prema meni.

Problem nastaje onda kad se stvari počnu tumačiti naopako. Kad netko izvrne pravila i poželi nametati taj svoj obrazac ponašanja kao ispravan i poželjan, kad netko takav postane uzor i vođa, kad se podizanjem tona, arogancijom i bahatošću želi postići rezultat.

Na takve uvjete ne pristajem. Ne dopuštam da se takvim alatima kreira situacija "kako činiti što god hoćeš, ne poštovati pravila, a opet postići svoj cilj". I tome sam se usprotivila.

No Netko to nije mogao prihvatiti. Taj Netko iskalio je svoj bijes na mom autu. Netko je prilično strpljivo čekao svoju priliku budući da najčešće idem pješke na posao. No onog dana kad mi je trebao auto i kad sam ga ostavila na parkiralištu Netko je dočekao trenutak da nahrani zlo u sebi.

Pronašla sam dvije prilično duboke ogrebotine s desne strane, gotovo cijelom dužinom auta. Pretpostavljam da su napravljene ključem. Što je najgore, pretpostavljam i tko je to mogao učiniti. I nalazim se u pat-poziciji. Ne mogu ništa. Nemam dokaze.

Osveta je stigla zato što zahtijevam da se poštuju pravila, ne dopuštam zastrašivanje i bahatost pa time mrsim račune onome tko želi uspostaviti svoja mjerila i "pravila". Ogrebotina na autu nije najveće zlo, ona se može popraviti. Veće je zlo u glavi onoga tko čini takve stvari jer ono uvijek ostaje tamo i stalno se hrani.

Ipak, postoji u cijeloj situaciji i nešto dobro. Moj me kompas ponovno opominje da trebam tražiti novi smjer, ionako već duže vrijeme osjećam taj signal. Mislim da je sad definitivno došlo vrijeme za promjenu. Još ne znam kako, ali naći ću način. I uistinu postoji kap koja prelije čašu. Svoju sam upravo otkrila.

- 22:24 - Komentari (33) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	veljača, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29

Opis bloga

Arhiv

Poveznice...

Kap koja prelije čašu

25.02.2012., subota