< studeni, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Srce otoka

06.11.2011., nedjelja

I postoji duboko negdje u nama slika,
zakopana, potopljena, kao ikona srebrom okovana, u zdencu.

Ta slika tiha je kao svitanje na moru kada je sve sivo i kada se ne
čuje ništa nego gdje-gdje klokotanje vode.

To je vrijeme šutnje, kada se čovjek pere od nemira i roni
u tišinu.

(Miroslav Krleža)

Zanimljivo je kako se u ovih nekoliko redaka izdvojenih iz Nemira zapravo zrcali mir.

Mir - kad u sivilu dana (kao što je ovaj današnji) ne zaboravim vidjeti boje i udahnem odjek vlastitoga glasa u kristalnim notama koje zvone glasom sunca, mora i mirisa smilja.

Volim tu vrstu samoće koja me ne čini usamljenim otokom nego ispunjava svjetlošću.
Ni jedan čovjek nije otok. Ali je otoku sličan. Otok, uronjen u more - kao u život. Njegove obale mogu biti otvorene poput topla zagrljaja bliskog prijatelja. Čak se i u bespuću strme i stjenovite obale negdje skriva prolaz do srca otoka.

Doprijeti do srca otoka znači otkriti i njegovu unutrašnjost, koračati uskim strmim stazama, upoznati ožiljke prošlosti, radovati se njegovim sunčanim danima i znati prepoznati olujne oblake.

Svaki je otok tajna. Da bi se ta tajna upoznala, nije dovoljno samo zakoračiti na njegovu obalu, dotaknuti ga ovlaš, nasmiješiti mu se usput, udahnuti njegove mirise i upiti boje zrcalom svojih očiju. Treba ga otkrivati. Zagrliti njegov mir.

Mir – kad u sivilu dana (kao što je ovaj današnji) osjetim da znam voljeti otok.

- 11:30 - Komentari (20) - Isprintaj - #