Proljeće bez aditiva

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.

06.03.2009., petak

Povremeno zavirim u arhiv svojih postova kako bih se podsjetila o čemu sam sve pisala; kojim sam temama i dilemama bila zaokupljena, kakvim osjećajima, idejama, mislima… Postovi su poput podsjetnika. Kad ih čitam, sjećanja su onoliko jaka koliko me zaokupljalo i ono o čemu sam tada pisala. Neke su mi teme još uvijek jednako bliske i pamtim detalje, okolnosti u kojima je nastao tekst, a neke su samo zapis koji je ostao, ali bez veće važnosti.

Prebirući tako po svojim blogotvorinama, razmišljam i uočavam što se promijenilo. Čitajući neke tekstove - zapitam se što me spopalo da to napišem, nasmijem se, pomislim - što mi je bilo; vlastite mi se rečenice učine…pa…svakakve… Zapljusne me val samokritičnosti.

Tako sam ovih dana zavirila u te zapise i primijetila sljedeće: čim naslutim proljeće, klopi me neki sentiment, zaskoči me patetika, osjećam se kao križanac Werthera i Sunovrata. Ali, dosta je meni te genetike. Odlučila sam, što bi rekli naši političari, da se treba odlučno suprotstaviti tim oblicima i načinima utjecaja… Suprotstavljam se, dakle.

Nema patetike, nema sentimenta… Ništa. Ovaj put – slutnja proljeća, ali bez aditiva.
Vaše će asocijacije biti najbolji dodatak. Raspalite...

- 21:46 - Komentari (40) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	ožujak, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Opis bloga

Arhiv

Poveznice...

Proljeće bez aditiva

06.03.2009., petak