Istina ili laž?
26.02.2009., četvrtak
Možda je sva mudrost u sposobnosti suočavanja s istinom. Nekad se ne mogu oteti dojmu da ona izranja iz valova sjećanja zaljuljanih u dubinama moje podsvijesti. Pamtim. Upijam. Ne govorim. A onda me zapljusne svom snagom i odgurne na skliske i strme stijene spoznaje.
Preplavi me osjećaj približavanja hladnoj i gruboj površini. Zastanem na trenutak i znam da to nije mjesto na kojem moje ruke mogu naći oslonac. Osluškujem jeku svojih misli. Sad ih prepoznajem kao zvuk koji nalikuje na bol. Ponovno iskušavam sjećanje. Negdje je zapisano da istina boli. Meni se čini da ona oslobađa. Tek laž, koje postajemo svjesni, počinje stvarati bol.
|
- 21:19 -
Komentari (45) -
Isprintaj -
#
Antitalent za porezna pitanja
17.02.2009., utorak
Jeste li kad razmišljali o procesu obogaćivanja urana? Niste? Nisam ni ja, priznajem, sve dok se nisam našla u situaciji da trebam ispuniti obrazac za prijavu poreza na dohodak. Kakve veze ima obogaćivanje urana s prijavom poreza, pitate se?
Proučavajući sadržaj spomenutog obrasca, sve one stupce označene brojkama i opisane izričajima poput: "drugi dohodak po osnovi", "gubitak od samostalne djelatnosti za prijenos", pomislila sam da ću vjerojatno lakše shvatiti i objasniti postupak obogaćivanja urana, nego ispunjavanje obrasca za prijavu poreza.
Premda za pristup spomenutom problemu svaki put pokušavam pronaći potrebnu dozu optimizma i pomislim "sad ću ja to", moj se polet u nevjerojatno kratkom vremenu pretvori u prisilno slijetanje izazvano gubitkom orijentacije.
Nekome tko se time bavi ili je dobro upućen u problematiku, moje muke po porezu vjerojatno izgledaju smiješno, ali ja se zaista osjećam izgubljeno u tom svijetu primitaka, odbitaka, doprinosa, poreza, prireza, izračuna i proračuna.
Da stvar bude gora, to je nesnalaženje izravno povezano s nedostatkom motivacije za učenje i razumijevanje poreznoga gradiva. Iako sam se u brojnim situacijama susretala s temama koje mi nisu bile osobito drage ili pretjerano bliske, ipak sam ih, uz malo volje i strpljenja, uspijevala svladati bez većih problema.
No za neka područja jednostavno nemam ni volje ni strpljenja. Potpuni sam antitalent za porezna pitanja. Zapitam se katkad kako se drugi snalaze u tome. Meni ne preostaje ništa drugo nego poći u potragu za osobom koja će mi pomoći u rješavanju te jednadžbe s mnoštvom nepoznanica.
U međuvremenu ću proučavati proces obogaćivanja urana. Jer kad pročitam objašnjenje:
Uran se obogaćuje u procesu plinske difuzije, gdje se iskorištava različita brzina prolaska uranovih izotopa 235 i 238 kroz membrane. Postupak razdvajanja treba ponoviti nekoliko tisuća puta da bi se postigao traženi omjer. shvatim da je lakše razumjeti jedan takav proces, nego iznos dijela osobnog odbitka za plaćene doprinose za zdravstveno osiguranje u tuzemstvu, zdravstvene usluge, stambene potrebe i dana darovanja.
Kategorija posta? Nuklearna fizika.
|
- 09:30 -
Komentari (44) -
Isprintaj -
#
Zadatak+dodatak
13.02.2009., petak
Obavljam prvi dio zadatka u igri copy/paste vikendom; smislila sam naslov, a onda u postovima blogera suigrača pronašla pet odlomaka koje sam povezala u cjelinu. Danas ih objavljujem nasumce. U komentarima se možete poigrati brojkama, rasporediti ih onako kako vi mislite da bi bilo dobro. Neka to bude vaše viđenje priče sklopljene od različitih ulomaka. A onda ćemo vidjeti je li tko osmislio isti slijed kao i ja. U ponedjeljak ću objaviti svoju inačicu - kako sam poredala odlomke.
Tema: Osjećaj ispod površine
1. žubor vode
Jednom je neznanac pozvonio na moja vrata. Otvorila sam mu iako sam znala da ne treba puštati k sebi nepoznate ljude, pogotovu ako imaju tako zavodljiv izgled.
Smješio se toplo i veselo, samo su mu se ponekad oči smračile
i poprimile nešto opasno, vučje..
Jako, jako mi se dopao neznanac i on je to odmah vidio.
Još prije nego što je išta počelo, sve što će se dogoditi mi se poput filma odvrtjelo u glavi.
2. tražeći sebe
Tako jednostavno….A nikad neću imati riječi kojima mogu opisati to.
3. primakka
Moj odnos sa onima koje sam voljela bio je uvijek potpun, bez zadrške, bez ostavljanja sebe sebi. Tako su se neki moji dijelovi zagubili, neki su pokradeni, neki su ostali netaknuti u strahu od sudbine koja ih je mogla zadesiti.
4. čiovka
Lagani dodir.
Usnama.
U vrat!
Lagani dodir.
Rukama.
Niz leđa.
Lagani dodir.
Zagrljaj.
Sklopljene oči.
Ruka u kosi.
Nježno, nježno.
Ruka u ruci.
5. dordora2
Ne znam ni sama, kad sam tako počela razmišljati i osjećati...je li to dio odgoja, dio nekad negdje nečeg pročitanog, dio viđenog ili doživljenog, napabirčenog tokom vremena u raznim životnim situacijama...tek znam, da uvijek smatram, ma što nam se desilo, uvijek to ima ili neku poruku ili pouku...
Samo ću kratko reći - ima vas više koji ste pogodili kako sam ja zamislila poredak:
( U žurbi sam pa zasad samo toliko.)
3. primakka
Moj odnos sa onima koje sam voljela bio je uvijek potpun, bez zadrške, bez ostavljanja sebe sebi. Tako su se neki moji dijelovi zagubili, neki su pokradeni, neki su ostali netaknuti u strahu od sudbine koja ih je mogla zadesiti.
5. dordora2
Ne znam ni sama, kad sam tako počela razmišljati i osjećati...je li to dio odgoja, dio nekad negdje nečeg pročitanog, dio viđenog ili doživljenog, napabirčenog tokom vremena u raznim životnim situacijama...tek znam, da uvijek smatram, ma što nam se desilo, uvijek to ima ili neku poruku ili pouku...
1. žubor vode
Jednom je neznanac pozvonio na moja vrata.Otvorila sam mu iako sam znala da ne treba puštati k sebi nepoznate ljude, pogotovu ako imaju tako zavodljiv izgled.
Smješio se toplo i veselo,samo su mu se ponekad oči smračile
i poprimile nešto opasno,vučje..
Jako, jako mi se dopao neznanac i on je to odmah vidio.
Još prije nego što je išta počelo, sve što će se dogoditi mi se poput filma odvrtjelo u glavi.
4. čiovka
Lagani dodir.
Usnama.
U vrat!
Lagani dodir.
Rukama.
Niz leđa.
Lagani dodir.
Zagrljaj.
Sklopljene oči.
Ruka u kosi.
Nježno, nježno.
Ruka u ruci.
2. tražeći sebe
Tako jednostavno….A nikad neću imati riječi kojima mogu opisati to.
|
- 10:30 -
Komentari (32) -
Isprintaj -
#
Mozaik
10.02.2009., utorak
Dogodi se tako da iz nekih ne-baš-lijepih situacija nikne štogod dobro i pozitivno; život nas tome uči. Ima toga i u ovim internetskim sferama koje nazivamo virtualom, pojmom koji nas valjda treba upozoravati da ne smijemo zaboraviti kako je riječ o vrsti komunikacije koja se po određenim obilježjima (i mogućnostima) razlikuje od komunikacije licem u lice.
Da, ali samo po nekim svojim obilježjima. Jer, vrlo su tanke te granice. To što se u nekom trenutku predstavljamo avatarima i izabranim nadimcima – ne znači da to i dalje nismo mi, kako god se predstavljali i kako god komunicirali; sve je to dio naše osobnosti.
Možda je to skriveni dio duše; osjetljivi i nježni titraji osjećaja koje proživljavamo u svojoj nutrini, a u grubom ritmu svakodnevice ostaju zapreteni duboko u nama. Dospijevaju na površinu kad se nađemo ispred svog monitora, sami sa svojim mislima. A možda je to onaj neprobuđeni buntovnik koji je našao način da se čuje i njegova riječ, pa se polako budi, ohrabruje i sve češće ostaje prisutan i onda kad isključimo računalo. S tim u vezi mogli bi se spomenuti i neki negativni aspekti svega toga, ali neću danas o tome.
Naravno, u cijeloj je priči ključan element – dvosmjerna komunikacija; veliku važnost ima odgovor, povratna informacija, reakcija na ono što smo napisali, kako smo se izrazili. Tada se sve pokazuje u jednom novom svjetlu; često je to još jedan novi pogled, nova dimenzija, novo iskustvo, novi osjećaj – sve su to nijanse koje se dodaju u komentarima.
A posebna je nijansa prepoznavanje vlastitih misli, osjećaja, doživljaja, pitanja, ideja, dvojbi – u tekstovima drugih. Kad pročitaš i prepoznaš sličnost, kad razumiješ, suosjećaš ili jednostavno – spoznaš nešto novo, otkriješ nešto novo, zanimljivo, drukčije, a opet - slično.
Kako pronaći sličnosti, kako otkriti nove tekstove i njihove autore, nova prepoznavanja ili jednostavno – oteti zaboravu neke već napisane rečenice, dosjetila se blogerica Primakka.
Nakon niza postova o krađi tekstova s blogova, Primakka je došla na zanimljivu ideju. Potaknula nas je da se poigramo citirajući druge blogere; primjerice, izaberemo niz od pet odlomaka iz postova na drugim blogovima a zatim taj mozaik posložimo u neku svoju priču; naravno, navodeći linkove blogova s kojih su odlomci preuzeti. Onaj tko objavljuje odlomke, rasporedi ih drukčijim redoslijedom od onog koji je osmislio za oblikovanje priče. Nakon toga blogeri koji čitaju sami predlažu kako bi rasporedili izabrane odlomke, tako da od njih nastane priča u skladu sa zadanom temom (naslovom).
Zadatak preuzima onaj tko rasporedi odlomke točno onako kako je to zamislila osoba koja ih je izabrala. Kad je Primakka objavila takvu priču, naravno, nismo uspjeli pogoditi njezin slijed; otkrila nam je to u ponedjeljak (igra traje vikendom, od petka do ponedjeljka). Prijedlozi su bili vrlo zanimljivi u svojim sličnostima, ali i razlikama.
Budući da nitko nije uspio pogoditi kako je ona zamislila raspored odlomaka, odlučila je preuzimanje zadatka preusmjeriti abecednim slijedom – prema popisu svojih linkova. S obzirom na to da sam ja na tom popisu prva po abecedi – prihvatila sam zadatak za petak.
Svi vi koji čitate možete se pridružiti i sudjelovati. To nas može potaknuti na otkrivanje nekih novih blogova koje dosad nismo čitali, ali isto tako – možemo se prisjetiti i nekih napisanih postova koji se nalaze u arhivu naših virtualnih znanaca. Ili jednostavno možete – promatrati i samo se poigrati rasporedom odlomaka koje objavim u petak. U ponedjeljak otkrivam kako sam ja to zamislila.
Pozvani ste – ako se želite pridružiti. Bez obveze. To je samo jedan lijep način druženja u blogosferi. Nadasve pozitivan. Za razliku od nekih drugih vibracija koje već neko vrijeme struje ovim prostorima.
|
- 22:23 -
Komentari (26) -
Isprintaj -
#
Jezični inženjering
04.02.2009., srijeda
Krajem prošle godine među raznovrsnim komentarima na mom blogu našao se i jedan koji zaslužuje titulu najneobičnijeg (ili bi bilo bolje reći – najčudnijeg?).
Osvanuo je napisan ispod jedne objavljene pjesme (a možda je bilo i što drugo, već sam zaboravila). U svakom slučaju, sjećam se da su to bile nekakve dvije rečenice koje su sadržavale neobične riječi kakve nikad prije nisam vidjela i nisam se susrela s takvim jezikom (naravno, ne sjećam se što je pisalo). No zapitala sam se – što je sad pak to? I je li to uopće neki živi jezik?
Malo-pomalo, guglajući, došla sam do nekih podataka, ali i dalje nije bilo nekog suvislog objašnjenja i pravog rješenja. Uglavnom ne brišem komentare (kažem uglavnom jer sam dosad obrisala samo neke spamove, ostalo ostaje zabilježeno). No, s tim nemogućim jezikom – nisam imala strpljenja. Poslužila sam se metodom Alekse Makedonskog i – presjekla. Obrisala tu čudnu jezičnu konstrukciju. Nakon potrage danas sam se samo mogla prisjetiti riječi - paralingua; na taj sam naziv naišla.
A podaci pronađeni na tražilici upućuju na to da je riječ o nekakvom izmišljenom jeziku. Točnije – sve je utemeljeno na jezičnim premetaljkama. Izrazi, rečenice, pa čak i vlastita imena – zapravo su anagrami na engleskom jeziku, koji skrivaju neku poruku. Da stvar bude još zamršenija, nijedan od tih anagrama nema samo jedno rješenje, posvuda se nude dva moguća značenja. Pa onda – izaberi što ti odgovara.
Primjerice: Cebi watesu može značiti: Abuse twice ili Ace wise but. Co tisu lumnac može značiti: Musical count ili O! Lunatic scum.
S obzirom na značenja navedenih izraza, baš i nije svejedno koja je inačica u pitanju, a sve se može shvatiti na dva načina. Pa, čini se da je i mitska Pitija bila oličenje jasnoće u odnosu na navedene anagramske zavrzlame.
Ono što me potaknulo da se baš danas prisjetim tog neobičnog komentara i tih anagrama, zapravo je jedan mail koji sam dobila (iz kategorije "proslijedi"); zafrkancija na račun komunikacije muškaraca i žena, a sadrži neke "prijevode" riječi kojima se žene služe u komunikaciji. Neobičan li je taj "ženski" jezik:
"Dobro" – ovo je riječ koju žene koriste kad žele završiti svađu, kad su one u pravu i traže da zašutite.
"Ništa, ništa" – ovo je zatišje pred buru. Obično znači nešto i trebali biste biti oprezni. Svađe koje počinju tim riječima obično završavaju sa "Dobro."
"Samo probaj" – ovo je izazov, nije dopuštenje. Nemojte probati.
Glasan uzdah – neverbalna komunikacija koju muškarci često ne razumiju, a obično znači da ona misli kako ste glupi i pita se zašto troši vrijeme na vas i raspravlja oko "Ništa, ništa."
"U redu je" – jedna od najopasnijih ženskih izjava. Znači da ona već razmišlja o tome kako da vas kazni za pogrešku koju ste učinili.
"Svejedno" – ženski način da vam kaže "J*** se."
"Hvala" – kad vam žena zahvaljuje, nemojte se upće pitati zašto, nego samo recite: "Nema na čemu."
|
- 20:42 -
Komentari (44) -
Isprintaj -
#
Plagijatori pojma nemaju
01.02.2009., nedjelja
Nije originalan onaj tko nikoga ne oponaša, nego onaj koga nitko ne može oponašati.
Nije mi poznato tko je autor navedene rečenice, ali – vjerujte – da znam tko je izrekao tu misao, navela bih ime autora ili bih stavila link koji upućuje na stranicu, odnosno izvor odakle sam preuzela tekst.
Naime, ja ne kradem tuđe tekstove. Izvore informacija i/ili citata koje koristim u svojim postovima uvijek navedem u tekstu ili ispod njega. Naznačim ono što sam preuzela od nekog drugog autora ili iz bilo kojeg dostupnog izvora.
Nikad nisam podvaljivala tuđe radove kao svoje i takvo što mi sigurno neće pasti na pamet. Alergična sam na one koji to čine.
Budući da se ovih dana u blogosferi često spominjala krađa tekstova, zanimalo me ima li i mojih tekstova koje su dugoprsti kradljivci premjestili na svoj blog i podvalili ih kao svoje vlastite. Iluzorno bi bilo očekivati da se u bespućima interneta to ne može dogoditi.
Izabrala sam neke svoje postove, nasumce izdvojila rečenice i upisala ih u tražilicu.
Potragu sam počela izdvojivši riječi iz jednog nedavno objavljenog posta. Skijaška groznica. Odmah sam pogodila u sridu.
Moj se tekst našao na blogu neke djevojke koja je samo malo preoblikovala moje rečenice, proširila ih i – objavila kao svoje. Naslovila je post Hajdemo u planine.
Tako su se moje riječi i rečenice
Snježna bjelina, tišina, mir, toplina planinske kućice okružene borovima…
našle na njezinu blogu:
Snježna bjelina, netaknuti snijeg, tišina i mir, toplina planinske kućice ugrijane kaminom na drva okružene borovima…
Između mojih rečenica – preuređenih i malo drukčije raspoređenih - umetnula je i svoje, ali obilato se poslužila mojim tekstom:
Spomenu li meteorolozi snježne pahulje, odmah počinje i priča o onih famoznih 200 000 hrvatskih skijaša.
i napisala (s manjim izmjenama):
Čim gospoda meteorolozi spomenu pahulje, odmah se mediji raspišu o onih 200 000 hrvatskih skijaša koji jedva čekaju prve bijele vrhove…
I dalje...
…pa onih 400 000 skija koji idu na 200 000 ljudi, halo ljudiiii.. Pa još isto toliko pancerica i isto toliko štapova, to je 1 200 000 dijelova skijaške opreme , praava zimska avantura.
A nije izostavila ni ono računanje postotka pa je tako (iako priznaje da joj matematika nije jača strana) ipak došla do zaključka da je 200 000 zapravo 4% u odnosu na 4 500 000 Hrvata.
Vrckava se djevojka dosjetila kako će upotpuniti svoj post i bez grama srama pokrala moje rečenice i lijepo ih podvalila kao svoje. Zanimljivo. Nakon spomenutog otkrića razmišljala sam trebam li odustati ili da ipak pogledam još malo. Znatiželja je pobijedila.
Pronašla sam i drugog plagijatora.
Mladac je napisao post Rukopis. Odmah sam prepoznala sadržaj svog posta s istim naslovom.
Usporedbe radi - moj tekst:
Nedavno sam, pišući nešto na poslu, uhvatila sebe kako promatram rukopise drugih koji su pisali na istom listu papira, a zatim sam počela nizati i razne asocijacije o osobama koje su pisale. Spajala sam zapažanja o rukopisu sa svojim dojmovima o osobama.
i njegov tekst:
Nedavno sam, pišući nešto, uhvatilo sebe kako promatram rukopise drugih koji su pisali na istom listu papira, a zatim sam počeo nizati i razne asocijacije o osobama koje su pisale. Spajao sam zapažanja o rukopisu sa svojim dojmovima o osobama.
I da ne nabrajam dalje, sve je lijepo prepisao od mene, samo malo preuredio - jer, ipak, nema smisla da piše u ženskom rodu. On radije napiše u srednjem: uhvatilo sebe. Na kraju je dodao:
Podaci osnovni skinuti s interneta a ostalo by me
Po svemu sudeći, ta bi opaska trebala glasiti: Tekst je s tuđeg bloga a copy/paste by me.
Zanimljivo je kako se ljudi užive u tuđi tekst. Možda je po onoj – ako dovoljno dugo ponavljaš laž, i sam počneš vjerovati u nju.
U sljedećem primjeru koji sam pronašla (i nakon toga odustala, nisam više imala strpljenja tražiti te tragikomične likove prepisivača) ženska osoba koja sebe naziva ZAJEBANA_Djurdja besramno je kopirala moj tekst "Spašavanje". Nije se čak ni potrudila izmijeniti ga i napisati koju vlastitu rečenicu. Žalosno.
Ali je, odgovarajući na komentare, napisala:
hehe...hvala ljudi...momak od zabave nisam ja rekla da je dečkima važniji nogač od nas nego samo rekla da to iznose mediji i neke jebene statistike,mislim to su gluposti zato me to i je navelo da napišem ovaj blogić....puseko vejiko!!!:-)
stvarno ljudi hvala svima...al ipak mislim da neki nisu opet skužili šta ja oću reć...oću reć da to mediji prenose i daju te neke glupe priručnike i oće reć da smo mi žene glupe za nogomet,al ja to nemogu shvatit..i potpuno sam za da idu dečki i cure zajedno s nogometom, mislim da se sve stigne u isto vrijeme!!!kissach
Stvarno se uživjela, nema što. Prava autorica.
U tom mom tekstu postoji rečenica u kojoj sam uporabila izraz – nemoćnici u pameti. Sad mi se baš čini prikladan jer se točno tako mogu okarakterizirati svi oni nemoćnici u pameti koji besramno kradu tuđe tekstove i podvaljuju ih kao svoje jer sami nisu sposobni napisati štogod suvislo.
|
- 00:30 -
Komentari (45) -
Isprintaj -
#
|
