Možda je sva mudrost u sposobnosti suočavanja s istinom. Nekad se ne mogu oteti dojmu da ona izranja iz valova sjećanja zaljuljanih u dubinama moje podsvijesti. Pamtim. Upijam. Ne govorim. A onda me zapljusne svom snagom i odgurne na skliske i strme stijene spoznaje.
Preplavi me osjećaj približavanja hladnoj i gruboj površini. Zastanem na trenutak i znam da to nije mjesto na kojem moje ruke mogu naći oslonac. Osluškujem jeku svojih misli. Sad ih prepoznajem kao zvuk koji nalikuje na bol. Ponovno iskušavam sjećanje. Negdje je zapisano da istina boli. Meni se čini da ona oslobađa. Tek laž, koje postajemo svjesni, počinje stvarati bol.
Post je objavljen 26.02.2009. u 21:19 sati.